PRIČE S POUKOM

PRIČE S POUKOM

SKUPINA:DISKUSIĆI

ODGOJITELJICE:
Ivana Ledinski    
Biljana Mikičić

prosinac 2011.g.

1.)      UVOD

Tijekom adventskog, predblagdanskog perioda uz raznovrsne aktivnosti unutar skupine spontano su se istaknule raznovrsne priče, basne i slikovnice koje su bile usmjerene na postizanje ugodne atmosfere, promišljanje o dobrim djelima, pristojnosti, suosjećanju, plemenitosti, prijateljstvu i ostalim vrijednostima kojima smo htjeli kod djece pobuditi pozitivne osjećaje vezane uz nadolazeće blagdane.

Uz odabir materijala za čitanje, pričanje i dramatizaciju od strane odgojitelja na sam izbor utjecala su i djeca svojim neposrednim ponašanjem (nemogućnost čekanja na red, dijeljenja igračaka, odnosa prema prijateljima i stvarima, nedostatak uživljavanja u emocionalna stanja i potrebe drugih, negativan utjecaj televizije i sl.)

2.)     CILJ

Nakon čitanja, pričanja ili dramatizacije priče od djece smo prije svega imali namjeru dobiti njihovo stajalište, mišljenje i razumijevanje priče i njene pouke, a zatim kroz zajednički razgovor, prepričavanje, pitanja, rasprave (a ponekad i ponavljanje čitanja) potaknuti djecu na razmišljanje o pročitanom koje može kod djece dovesti do usvajanja ispravnog moralnog ponašanja, odnosno ispravne pouke koju priča daje.

3.)    ZADACI

-imenovanje i razlikovanje različitih osjećaja
-osvještavanje i prepoznavanje vlastitih i tuđih emocionalnih stanja
-uočavanje potreba drugih ljudi (primarne čovjekove potrebe -potreba za hranom, pićem, snom, odjećom, obitelji, toplim domom…)
-razvijanje osobne odgovornosti preko uživljavanja u osjećaje druge osobe (sreća, tuga)
-razumijevanje „zašto“ se nešto ne smije (ponajprije preko razumijevanja koje negativne posljedice imaju naša loša djela na druge, isto kao i koje pozitivne posljedice imaju dobra djela koje činimo…..)

4.)    SADRŽAJI RADA

PRIČE: „Sreća“
         „Zvjezdani taliri“
         „Pjesma božićnog zvona“
    „Razvikani pjetlić“
         „Maca papučarica“
         „Djevojčica sa šibicama“

SLIKOVNICE: „Dan svetoga Nikole“
    „Biti kao Anđeo“
    „Mali anđeo i zvjezdica“
         Nevjerni prijatelj“
        „Nezasitni medvjedić“
        „Pokloni patuljaka“    

BAJKE: „Carevo novo ruho“

5.)      PRIČE (pouke, zapažanja, zaključci)

SREĆA

Pouka priče:Sreću treba dijeliti s drugim ljudima
Zapažanja: Ova kratka priča interpretirana je djeci kroz pričanje (uz razne geste i pokrete koji se u priči spominju) što je uvelike utjecalo na njihov doživljaj priče te jupo završetku veliki broj djece želi samostalno prepričatina način na koji ju je doživjelo (uz unošenje svojih vlastitih detalja). U tome se ističu Matija, Dorian F., Lucija R. i Josip.
Djeci je, nakon toga postavljeno pitanje: „Što biste vi učinili da vama, kao u priči, sreća pokuca na vrata?“
Većina djece, bez većeg pomišljanja odgovara kako bi ju pojelo, popilo, stavilo u kasicu (kako se u priči i spominje), ali reakcije Borne i Matije (koji ističu kako bi sreću najradije podijelili s prijateljem) navode djecu na razmišljanje i , kod nekih na promjenu mišljenja. Nakon ponovnog prepričavanja priče i usmjeravanja od strane odgojitelja na završnu rečenicu u priči: „ I pokloni je čovjek prijatelju i bi sretan…  I Sreća bi sretna…“ postavljena su djeci pitanja: „Što mislite zašto je čovjek u priči svoju sreću poklonio prijatelju?“  djeca postepeno dolaze do samostalnog otkrivanja pouke.
( odgovori: „Možda mu je prijatelj bio bolestan! „- Josip
    „Ili je bio tužan…“-Adrian
    „Da mu prijatelj bude sretan!“- Lucija R.)

Zaključak:Pričom smo nastojali kod djece istaknuti vrijednost činjenja nesebičnih dobrih djela za druge i pokušali uživljavanjem u priču potaknuti kod njih razmišljanje kakve osjećaje takva djela izazivaju kod nas, što nam znače, zašto je važno željeti drugome dobro, dijeliti sreću i usrećiti prijatelja. Većina djece shvaća pouku priče i slaže se sa zaključka do kojega smo došli,ali određeni broj djece ipak nije u stanju staviti potrebe drugih ispred vlastitih.

ZVJEZDANI TALIRI–braća Grimm

Pouka priče:Dobra djela uvijek će biti nagrađena
Zapažanja:Priču je, uz čitanje u jutarnjem krugu djeci približena i putem stolne predstave, lutkama od gaze u izrađivanje kojih su se uključila i djeca (lutke od čvorova). Kako bi njenu pouku približili djeci i potaknuli ih na razmišljanje i samostalno zaključivanje o doživljenom, priču smo ponavljali nekoliko puta tijekom predblagdanskog vremena. Cilj je bio osvijestiti kod djece osnovne čovjekove potrebe (potreba za hranom, odjećom, toplim domom)
Priča o siromašnoj djevojčici dobra srca kod djece je izazvala razlike u mišljenjima, stavovima,poimanju dobrih djela i sl.
Na postavljeno pitanje: „Što biste vi učinili da jednog jutra, na putu do vrtića sretnete gladnog čovjeka koji vas zamoli za komadić vašeg peciva, biste li se odrekli svog peciva kako biste ga nahranili?“uslijedili  su raznoliki odgovori,npr:
„Ne bi nikome dao svoje pecivo.“- Dorian F.
„Ja bi mu dao pola.“- Borna
„I ja bi mu dao pola.“-Mihael
„Ja bi otišao do pekare i kupio još 10 peciva za njega!-Adrian
„A što bi onda ja jeo?“- Robertino
„A ja bi onda bila gladna!“- Lucija R.
Mnoga djeca nisu na pitanje ništa odgovorila, iako su ga shvatila. Uočavaju tuđe potrebe, ali ne osvješćuju utjecaj koji oni imaju na poboljšanje potreba drugih, činjenjem nesebičnih dobrih djela.

Zaključak:Pokazalo se kako većini djece veliki problem predstavlja uživljavanje u tuđa emocionalna stanja (empatija) i shvaćanje tuđih potreba.

PJESMA BOŽIĆNOG ZVONA

Pouka priče:Strpljenje se isplati
Zapažanja: Kao poticaj za pričanje ove priče koristimo pjesmu „Badnja je večer“ koju smo pripremali za ovogodišnju Božićnu priredbu, a koja ujedno služi i kao poticaj za razgovor o božićnim običajima koje djeca poštuju unutar svojih obitelji, među kojima je i odlazak na misu polnoćku.
Tijekom pričanja priče djeca sa velikim interesom slušaju priču, usredotočena su na njen sadržaj i radnju te tijekom cijele priče aktivno propituju, a sve češći su i zahtjevi djece za ponavljanjem priče, kao i samostalnim prepričavanjem. Kroz zajednički razgovor i prepričavanje priče s lakoćom dolazimo do osvještavanja pouke koju priča nosi, što je vidljivo kroz odgovore djece na postavljena pitanja:
„Zašto malo zvono nije zvonilo?“
„Jer nije znalo“-Sara
„Jer još nije bio Božić“-Lucija R.
„Jer je moralo čekati da dođe Božić.“- Ivana , te:
„Kako to da je malo zvono na Božić znalo zvoniti?“
„Jer su mu starija zvona pokazala“-Tomislav
„Bilo je sretno što je došao Božić“- Nika
„Vidjelo je da su ljudi sretni što je došao Božić“-Adrian

Zaključak: Djeca shvaćaju da je malo zvono moralo biti strpljivo i čekati Božić da bi moglo zazvoniti, iako mu je to bilo teško, te da je slušajući pjesmu drugih zvona i gledajući sreću na licima ljudi koji su pored crkve prolazili shvatilo svoju svrhu, da sa svojom veselom zvonjavom ljudima najavi blagdan Božića i podijeli sa njima njihovu radost. S djecom dolazimo do zaključka da svi ponekad znamo biti neposlušni i nestrpljivi, ali da moramo slušati starije i od njih učiti.

MACA PAPUČARICA- Ela Peroci

Pouka priče:Gdje pospremiš tu ćeš i pronaći
Zapažanja:Ova priča već je pojedinoj djeci poznata, te su tako i oni mogli sudjelovati u pričanju same priče ( Nika, Lucija R., Matija, Lucija P. ).
Matija: „Nama mama čita puno priča i baš nam je tu čitala!“
Djeca pozorno prate priču, te ilustracije koje priču popraćuju. Ilustracije priče posebno zanimaju Robertina, Roberta, Doriana F., te Doriana K.
Kroz cijelu priču provlače se situacije iz svakodnevnog života djece jednog sela gdje je sve bilo savršeno osim što djeca nisu pospremala svoje papuče na mjesto te su ih jedno jutro svi tražili i………..
Borna: „Meni je mama rekla da postoji i maca koja uzme igračke jer
            ih ja ne spremam nego ih mama sprema, mislim da je jednom
            ona bila kod mene!“
Djecu smo potaknuli na razmišljanje i promišljanje o njihovim djelima i reakcijama na pročitano, te samostalno zaključivanje o doživljenom. Cilj je bio djecu potaknuti na  pospremanje šlapica, cipelica, igračaka i svega ostalog na svoje mjesto.
Na postavljeno pitanje: „Da li oni doma pospremaju šlapice , igračke i sve ostalo na svoje mjesto?“ uslijedili  su raznoliki odgovori,npr:
Dorian F.: „Ja  mami uvijek sve pospremim, samo je kod mog brata
                 bila maca papučarica!“
Lara: „Kod mene nije nikada bila, ali mama mi je rekla da bi mogla
          doći!“
Matija: „Meni i Luciji mama je čitala tu priču zato što nismo htjeli
              spremati stvari na svoje mjesto, a šlape smo stalno ostavljali
             bilo gdje!“
Robertino: „A sada znam tko mi je odnesao igračke!“
Lucija R.: „To ti je zato što ih nisi spremao na mjesto!“
Mnoga djeca uključila su se u raspravu nakon pročitane priče, prisjećaju se situacija kada nešto nisu mogla pronaći,….., te sami donose mnoge zaključke.
Nika: „Mama mi je rekla da stvari uvijek moram spremati na svoje
         mjesto i onda ih ja tamo i nađem, ja sama odaberem gdje je
         njihovo mjesto!“

Zaključak:Pokazalo se kako sva djeca shvaćaju pouku , te kako su se pojedinci već i susreli s ovom pričom. Dobili smo dosta odgovora, djeca su međusobno raspravljala, prepričava svoje doživljaje, te donosila zaključke.

DJEVOJČICA SA ŠIBICAMA- H.C.Andersen

Pouka priče:Poštenje i dobrota uvijek se isplate
Zapažanja: Ova kratka priča interpretirana je djeci kroz tiho pričanje i uz prigodnu melodiju što je uvelike utjecalo na njihov doživljaj priče te jupo završetku veliki broj djece želi samostalno prepričatina način na koji ju je doživjelo (uz unošenje svojih vlastitih detalja). U tome se ističu Nika, Lucija R., te Adrian.
Djeci je, nakon toga postavljeno pitanje: „Što biste vi učinili da naiđete na djevojčicu, biste li joj pomogli?, Što mislite kako se je ona osjećala“
Većina djece, bez većeg pomišljanja odgovara kako bi joj pomoglo,
kako bi oni kupili sve šibice od nje, kako bi je pozvali u svoju kuću,…..
Adrian: „Ja bi joj kupio uno hrane da ne bude gladna!“
Nakon kratke rasprave što bi tko učinio, djeci je postavljeno pitanje: Što mislite zašto je djevojčica sve to vidjela kada je zapalila šibice?“
Nika prva daje odgovor i potiče daljnju raspravu djece.
Nika: „Ja mislim da je ona bila jako tužna i da je samo htjela ići
          svojoj baki, i ja svoju baku jako volim!“
Lucija R.: „Zapalila je šibice da može vidjeti ono što bi si htjela kupiti
               i onda je vidjela svoju baku koja je umrla!“
Matija: „Ona je bila jako nesretna curica, mislim da se razbolila i da
             je zato htjela ići svojoj baki na nebo!“    

Zaključak:Ova mala djevojčica iz priče simbol je svih siromašnih ljudi koji su bez obzira na svoju životnu situaciju ostali dobri i pošteni jer se to na kraju uvijek i isplati, a ovom pričom djeci smo željeli u ovo vrijeme darivanja pokazati da trebaju biti skromni i zadovoljni onim što im roditelji mogu pružiti na njima shvatljiv način. Pričom smo pokušali uživljavanjem u priču potaknuti kod njih razmišljanje kakve osjećaje pobuđuju takve situacije kod djece, što nam znače, zašto je važno željeti drugome dobro, dijeliti ljubav i usrećiti bližnjega. Većina djece shvaća pouku priče i slaže se sa zaključka do kojega smo došli,ali određeni broj djece ipak se nije u stanju uživjeti u samu priču i ono što je djevojčica iz ove priče doživjela.

RAZVIKANI PJETLIĆ – Ukrajinska pripovjetka

Pouka priče:Pomozi drugima pa će drugi pomoći i tebi
Zapažanja: Priča je interpretirana djeci kroz pričanje (uz razne geste i pokrete koji se u priči spominju) što je uvelike utjecalo na njihov doživljaj priče te jupo završetku veći broj djece želi samostalno prepričatina način na koji ju je doživjelo (uz unošenje svojih vlastitih detalja). U tome se ističu Borna, Ema, Nika, Josip, Lucija R.
Djeci je, nakon čitanja i prepričavanja, kao i kod priče „Nevjerni prijatelj“postavljeno pitanje: „Što mislite dali se pjetlić našao u istoj situaciji kao i pas?, „Da li su magarčić i mišići pomogli svojim prijateljima?“
Većina djece, bez većeg pomišljanja odgovara kako jesu i da je pjetlić bio u pravu kada im nije dao da jedu kolače jer mu ništa nisu htjeli pomoći.
Borna: „Pjetlić je sve morao sam!“
Josip: „A pjetlić je mišiće stalno zvao da mu pomognu!“
Ema: „nisu mu htjeli pomoći kao ni onaj magarčić pesi!“
Nika: „Ja bi uvijek htjela pomoći, to je prijateljstvo!“
Ove dječje izjave navele su neke od djece da razmisle o svojim postupcima i ponašanjima. Nikina izjava potaknula je raspravu o tome tko je kome prijatelj.
Adrian:“Ja ću nacrtati Tini i Bobi dinosaure iako mi oni baš nisu pravi
            prijatelji jer me tuku!“
Djeca su kao i u predhodnoj priči „Nevjerni prijatelj“ shvatila pouku priče nakon kraće rasprave.

Zaključak:Pričom smo nastojali kod djece istaknuti vrijednost činjenja nesebičnih dobrih djela, pomaganja jedni drugima u svim životnim situacijama. Pokušali smo uživljavanjem u priču potaknuti kod njih razmišljanje kakve osjećaje takva djela izazivaju kod nas, što nam znače, zašto je važno da pomažemo jedni drugima. Većina djece shvaća pouku priče i slaže se sa zaključkom do kojega smo došli.

6.) SLIKOVNICE ( pouke, zapažanja, zaključci)

DAN SVETOG NIKOLE-B.Blažević

Pouka priče:Naša dobrota uvijek će biti nagrađena
Zapažanja:Ovu kratku priču u stihu djeca izrazito dobro prihvaćaju, s lakoćom prepričavaju i pamte već nakon 2-3 ponavljanja.  Također, djeca iz skupine koja su već savladala tehnike početnog čitanja sa sigurnošću, uz pomoć ilustracija i rime samostalno ju čitaju prijateljima (Ema, Lucija R., Leona, Sara) . Slikovnica pobuđuje interes djece koja i nisu toliko sklona sudjelovanju u grupnim aktivnostima, najviše zbog teme koju obrađuje. Kod djece se pobuđuje zanimanje o sv. Nikoli, o tome kao je izgledao, gdje je živio te nakon nekoliko ponavljanja priče te čak i odgovore međusobno daju jedni drugima.
„Tko je bio sv. Nikola?“
„On je bio biskup ili svećenik, to je isto.“-Dorian F.
„To znači da je bio jako dobar“-Sara
„Bio je čovjek koji je živio davno i bio je dobar“-Josip

„Zašto donosi darove?“
„Jer želi da budemo dobri“- Leona
„Zato što voli dobru djecu!“- Matija
„Jer želi razveseliti svakoga tko je bio dobar!“- Marina

Zaključak: Kroz ovu kratku priču djeca su shvatila i potvrdila smisao darivanja za blagdan sv. Nikole, odnosno da je bitno truditi se biti što bolji i poslušniji kako bi zavrijedili nagradu za svoja dobra djela.

BITI KAO ANĐEO-B.Blažević

Pouka priče:Svatko može biti kao anđeo ako čini dobro drugima
Zapažanja: Slikovnica prati jednu temu kroz dva različita aspekta- anđele kao uzvišena bića na nebu i usporedbu ljudi na zemlji sa anđelima. Kroz priču se provlači poanta kako i ljudi mogu jedni drugima biti kao anđeli ako su dobri jedni prema drugima, brinu se o potrebama drugih i nesebično si pomažu.
Djecu pročitana priča po samom završetku navodi, da na poticaj Lucije R. izdvajaju prijatelje u skupini koji, prema njihovom mišljenu imaju karakteristike anđela, koji svaki dan čine dobra djela, pristojni su i poslušni i imaju najviše smileija (nagrada za dobro ponašanje u skupini).
Tko su anđeli?
„Anđeli nas čuvaju i žive na nebu.“-Robertino
„Anđeli su ljudi s krilima koji lete na nebu“-Roberto
„Anđeli čuvaju djecu i ljude i paze da budu dobri“-Matija
Zašto kažemo da je netko „dobar poput anđela?“
„Jer sluša mamu i tatu“-Tomislav
„Jer tješi prijatelja kad on plaće:“-Sara
„Kad je pažljiv, voli svoje prijatelje i daje im svoje igračke“-Adrian

Zaključak:Djeca bez većih problema, kroz diskusiju, iznošenje vlastitih mišljenja i stavova pokazuju shvaćanje pouke priče. Aktivno se uključuju u priču, opisuju ilustracije te iznose primjere vlastitog dobrog ponašanja prema prijateljima i roditeljima.

MALI ANĐEO I ZVJEZDICA-V.Velički

Pouka priče: Čak i oni mali mogu činiti velika djela
Zapažanja: Ova priča podsjeća djecu na rođendansku priču o malom anđelu koji je sa neba sišao na zemlju, kojom obilježavamo rođendane djece u skupini. Iz tog razloga priča u potpunosti okupira pažnju djece jer ju shvaćaju kao svojevrsni nastavak te priče. Mali anđeo i zvjezdica nebeski su glasnici koji na djeci razumljiv i privlačan  način govore o Isusovom rođenju te prate Mariju i Josipa na njihovom putu u Betlehem. Iako se u priči ne iznose likovi imenom, djeca shvaćaju o kojim se likovima i događaju radi te da su mali anđeo i zvjezdica u priči bili anđeo i zvjezdica djeteta Isusa.

Zaključak: Iako su mali anđeo i zvjezdica silno željeli dobiti dijete čiji će biti zaštitnici, nakon dugog puta popraćenog neizvjesnošću i brigom  nisu izgubili nadu i njihovo strpljenje i trud bilo je nagrađeno rođenjem djeteta Isusa, kojeg su bili odabrani čuvati.

NEVJERNI PRIJATELJ - Džahadananad

Pouka priče:Pomozi drugima pa će i tebi drugi pomoći
Zapažanja: Ova kratka priča interpretirana je djeci kroz pričanje. Zbog svog kratkog sadržaja sva djeca znala su je prepričati na svoj način, a posebno su se istaknuli Matija, Adrian, Robertino, Roberto, te Lucija R.
Djeci su, nakon prepričavanja pročitanog postavljena pitanja: „Da li vi pomažete drugima?, „Da li oni pomažu vama?“
Većina djece, bez većeg pomišljanja odgovara kako oni pomažu prijateljima, ali nakon kraće rasprave uvidjeli su da se i oni često ponašaju kao mali „magarac“ iz naš priče i da na kraju budu ostavljeni od strane svojih prijatelja zbog takvog ponašanja. Djeca jedni drugima daju primjer ponašanja i prisjećaju se kako oni reagiraju kada je prijatelju potrebna pomoć.
Adrian: „Ja svima hoću biti prijatelj i pomoći im, ali ponekad sam malo
zloćkan pa se oni neće igrati sa mnom!“
Josip: „Meni Dorian kaže da mi je prijaterlj a satalno me tuče i to me
           boli i zato mu ja neću dati bombona kada će mi biti rođendan!“
Lucija R: „Meni Leona nije dala svoju barbiku da se ja malo igram pa
               onda ni ja njoj nisam htjela pomoći složiti slagaricu!“

Zaključak:Ovom kratkompričom smo nastojali kod djece istaknuti vrijednost činjenja dobrih djela za druge, pomaganja jedni drugima i pokušali uživljavanjem u priču potaknuti kod njih razmišljanje kakve osjećaje izazivaju kod nas situacija kada nam prijatelj neće pomoći, što nam znači kada nam netko pomogne, kako se osjećamo kada mi nekome pomognemo, , zašto je važno pomagati drugome.

Većina djece shvaća pouku priče i slaže se sa zaključka do kojega smo došli, a to je da uvijek trebamo pomagati jedni drugima.

POKLONI PATULJAKA- J. i W.Grimm

Pouka priče:Onaj tko se zadovoljava s malim uvijek biva nagrađen, a onaj tko je lakom ostaje praznih ruku
Zapažanja:Priča o dva mala drvosječe koji su u šumi naišli na grupu patuljaka i pomogli im, te za tu pomoć bili nagrađeni svidjela se svima, iako kod pojedine djece nastavak priče izaziva različite stavove i razmišljanja.
Dorian F.: „Ja kada mami pomognem pospremiti kuću ona mi da 10
                 kuna, i onda kaže da sam ja to zaradio!“
Adrian: „I meni mama tako da i baka, a jednom sam djedu pomagao i
             nije mi platio pa sam ja uzeo sam, svi su bili ljuti!“
Adrianova izjava izaziva raspravu i odobravanje od manjeg broja djece, dok kod većeg broja ne, shvaćaju da to nije bilo ispravno što je Adrian napravio.
Postavljeno im je pitanje: „Što mislite zašto se drvosječi ugljen nije više pretvorio u zlato nego sve opet u ugljen?“ dobili smo različite odgovore:
Josip: „Ja mislim da je on uzeo više ugljena ngo što je smio!“
Robertino: „Imao je veliku torbu a nije smio!“
Ivana: „Ja mislim da kada si je uzeo sam ugljen da je to izgledalo kao
           da krade a ne smije se krasti!“
Sara: „Ja isto misli da je on to kao ukrao i da mu se zato nije
          pretvorilo u zlato!“
Postavljeno im je novo pitanje: „Zašto mislite da je on to ukrao, patuljci su vidjeli da on to uzima?“
Mislav: „Pa oni mu drugi puta nisu dali ugljen pa je to isto kao da im je
            uzeo, ukrao!“
Cilj je bio djecu potaknuti na razmišljanje i promišljanje o  pročitanome, te samostalno zaključivanje, na činjenje ispravnih djela i ne uzimanje onoga što nije naše.

Zaključak:Pokazalo se kako sva djeca shvaćaju pouku priče, iako smatraju da kada nešto naprave uvijek moraju biti nagrađeni, ali to
nije mišljenje sve djece, nego samo pojedinaca. Dobili smo dosta odgovora, djeca su međusobno raspravljala, prepričava svoje doživljaje, te donosila zaključke.

NEZASITNI MEDVJEDIĆ- L.Fiacchi

Pouka priče:Važno je biti umjeren u svemu, pa tako i u jelu
Zapažanja:Ova priča djeci nije ispričana na klasičan način već putem igrokaza u našem scenskom kutiću, što je djeci bilo jako zanimljivo jer pokazuju veliki interes za sve vrste igrokaza. Kratka priča sadržajno odaje samu poruku tek na kraju, a to je da se umjerenost isplati i da je jako bitna. Mudra lija to zna, ali medvjedić nije razmišljao svojom glavom već samo trbuhom. Djecu smo potaknuli na razmišljanje i promišljanje o njihovim djelima i reakcijama kada su se pronašli u takvoj situaciji, te samostalno zaključivanje o doživljenom. Cilj je bio djecu potaknuti na skromnost u ovo vrijeme darivanja, te na to da nisu važni veliki pokloni već dobra namjera.
Na postavljeno pitanje: „Da li bi vi postupili kao medo ili kao lija?, „Što mislite tko je ovaj put bio pametniji i mudriji?“ uslijedili  su raznoliki odgovori,npr:
Matija: „Ja bio napravio isto što i medo jer jako volim med!“
Nika: „Ja ne bi jela puno meda da mi ostane za sutra!“
Lucija R.: „Meni med nije fin, ali da su jeli nešto drugo ne bi jela puno jer bi me bolio trbuh!“
Mnoga djeca nisu na pitanje ništa odgovorila, iako su ga shvatila. Uočavaju medinu potrebu za hranom, ali ne osvješćuju da je skromnost i umjerenost bitni.
Sara: „Ja sam rekla mami da mi ne mora kupiti veliku bebu nego samo
          neku malu, pa i s njom se mogu igrat!“- ovakvi odgovori bili su
          jako rijetki
Adrian: „Kada košta jako puno ja kažem mami da mi kupi drugo!“

Zaključak:Pokazalo se kako većini djece veliki problem predstavlja uživljavanje u takve situacije jer još uvijek ne osvješćuju činjenicu kolika je vrijednost novca ili neke stvari, te da li im to roditelji mogu priuštiti ili ne.

7.) BAJKE ( pouka, zapažanja, zaključci )

CAREVO NOVO RUHO – Hans Christian Andersen

Pouka priče:Poštenje je vrlina
Zapažanja: Ova kratka priča interpretirana je djeci kroz pričanje (uz razne geste i pokrete koji se u priči spominju, korištenje raznih tkanina,…) što je uvelike utjecalo na njihov doživljaj priče te jupo završetku veliki broj djece želi samostalno prepričatina način na koji ju je doživjelo (uz unošenje svojih vlastitih detalja). U tome se ističu Adrian, Pavle, Sara, Borna, Josip, te Mislav. Sari u prepričavanju priče pomaže Marina izvodeći pokrete i geste cara ta stavljajući na sebe razne tkanine kao ruho.
Djeci je, nakon toga postavljeno pitanje: „Što mislite da li se uvijek treba reći istina, zašto se ne smije lagati?, „Tko je jedini bio iskren i rekao istinu caru?“
Gotovo sva djeca , bez većeg pomišljanja odgovara kako se ne smije lagati.
Josip: „Ružno je kada netko laže!“
Sara: „Ako lažemo nećemo imati prijatelje!“
Adrian: „Ja nekada lažem, ali samo malo
Marina: „Adrian, pa ne smije se nikada lagati!“
Lucija P.: „Mali dječak je caru rekao da je gol, a drugi su mu lagali, oni
               mu nisu prijatelji!“
Slijedi pitanje „A zašto carevi pomoćnici nisu htjeli reći caru da na sebi nema nikakvo ruho?“
Adam: „Oni mu nisu prijatelji!“
Mislav: „Ja mislim da su se oni bojali što će car reći ako mu kažu da je gol, mislili su da će se ljutiti, a dječak to nije znao!“
Josip: „Oni su se samo pravili da su mu prijatelji, lagali su mu!“
Adam: „Ja mislim da car nije dobro vidio, mora nositi naočale!“
Rasprava se nastavila, kao i ponovno prepričavanje priče.

Zaključak:Pričom smo nastojali kod djece istaknuti koliko je bitno biti iskren kako prema sebi, tako i prema drugima, važnosti govorenja istine iako se to ponekad ne sviđa svima. Htjeli smo čitanjem ove priče djecu potaknuti na razmišljanje i promišljanje o tome kako se ne smije lagati. Gotovo sva djeca shvaćaju pouku priče i svi pouku ove prče povezuju s prijateljstvom iz skupine i postupcima djece u skupini.

8.) VREDNOVANJE AKTIVNOSTI
Putem sklopa aktivnosti „Priče s poukom“, provedenih u adventskom vremenu  nastojali smo kod djece utjecati na razvoj moralnog, posebice prosocijalnog ponašanja (dijeljenja, razumijevanja tuđih potreba, suosjećanja, strpljenja, pomaganja, altruizma, empatije i sl.)
Tijekom rada na pričama odabirom priča potaknut je interes djece koji je bio vidljiv velikim nivoom pažnje i koncentracije, čestim zahtjevima za ponavljanjem, aktivnim sudjelovanjem u pričanju priča, postavljanjem pitanja, davanjem odgovora, a prije svega dolaskom do samostalnih zaključaka i razumijevanja pouka koje priče prenose djeci.
Kroz priče nastojali smo istaknuti važnost činjenja dobrih djela i emocionalnih posljedica dobrog ponašanja na nas i druge. Tijekom rada kod djece je došlo do osvješćivanja i prepoznavanja vlastitih i tuđih emocionalnih stanja, imenovanja i razlikovanja različitih osjećaja i potreba, uživljavanja u tuđa emocionalna stanja, te osvještavanja dobrog i lošeg ponašanja.
Ciljevi i zadaci postavljeni početkom rada na aktivnostima realizirani su u potpunosti, reakcije djece na aktivnosti u potpunosti su bile pozitivne i uvelike su pridonijele boljem ozračjuu skupini i dječjem doživljaju blagdana.