LUTKA
Poticaj za izbor teme projekta bila je svakodnevna igra djece koja su se često presvlačila u kutiću dramskog uživljavanja te sebi i drugima davali različite uloge.
Julia je pričala u vrtiću kako je vidjela lutke na televiziji koje glume te pokazivala kako su se kretale.
Marina je jedno jutro rekla:“ Idemo mi malo glumit, a vi sjednite i budite publika“.
Razvojem ovog projekta želja nam je bila omogućiti djeci svakodnevnu manipulaciju i igru razl.vrstama lutaka.
-Vrste lutaka-
Najpogodniji tipovi lutaka za igru djece u dječjem vrtiću:
-plošne lutke na štapiću
-lutke zijevalice
-ginjol
-marionete-u najjednostavnijoj formi
-lutke za na prst
-lutke od pedagoški neoblikovanog materijala
Željele smo saznati što djeca znaju i misle o lutki i kazalištu lutaka postavljajući im pitanja:
Što je to lutka?
Dorija: „Moja je beba lutka“
Adrijana: „Barbie je lutka“
Dorijan: „Lutka je ono za glumit u predstavi“
Josip: „Igračka da se cure i Gabi igraju“
Kakve lutke postoje?
Julia: „Sa haljinicama i Barbie ,one koje plaču“.
Dorija : „Ja imam ćelavu bebu“.
Ivana : „Winx,Barbie i još svakakve.“
Tko sve radi u kazalištu lutaka?
Josip: „Glumci glumiju“
Julia: „Tamo i tete glume ,a ne samo stričeki,ja sam vidjela“.
Lucija P. : „Glumci glume u kazalištu ,mama me vodila“
Za većinu djece pojam lutke je lutka kupljena u trgovini,tipa Barbie,Winx ili nešto treće.O lutkama koje se koriste za lutkarske predstave znaju vrlo malo ili gotovo ništa.
Vrlo malo djece susrelo se sa scenskom lutkom izvan dječjeg vrtića i to najčešće gledajući ih na tv-u.Neka djeca upoznala su
scensku lutku u profesionalnom lutkarskom kazalištu jer su ih roditelji vodili na predstave.
UPOZNAVANJE S RAZLIČITIM TIPOVIMA LUTAKA
KOJE SU NAJPOGODNIJE ZA IGRU DJECE
-plošne lutke na štapiću
-ginjole
-lutke zijevalice
-marionete u najjednostavnijem obliku
-lutka na prst
-lutka od pedagoški neoblikovanog materijala
Djeci su sve lutke bile zanimljive,promatrali su ih,dodirivali,manipulirali njima.Svatko se želio bar malo okušati kao animator.Najveći interes izazvale su lutke marionete.
Marionete
-iako smo koristili vrlo jednostavne marionete,često se događalo
da su se konci na kojima vise lutke zapetljavali i djeca nisu mogla sama riješiti problem.
-poneka djeca nisu željela aktivno sudjelovati nego su radije bila samo promatrači.
Mia se isprva bojala lutaka i nije ih željela primiti u ruku.
Karmen samo promatra sa strane i ne uključuje se.No lutke životinjskih likova potaknule su ih da im se približe,pomaze ih i igra je krenula.Svakodnevno Mia i Adam tražili su lutku konjića i mačku te ih vodili u šetnju po sobi i međusobno razgovarali.
Zijevalice
Velik interes za igru ovom lutkom pokazao je Adam.Često je samo hodao po sobi noseći ovu lutku na ruci,od nje se nije odvajao ni pri odlasku u kupaonicu.
Adam:“Ovaj peso može puno jesti i jako otvoriti usta!“
Adam je vrlo često o svojim, uvjetno rečeno,“problemima“ govorio preko lutke:
„Ovaj peso je jeo kod kuće i nije gladan“ ili
„Peso bi jako malo želio imati dudu“
Ginjole
Iako smo ovu vrstu lutaka imali već duže vrijeme u sobi i koristili je kao sredstvo motivacije djece na neku drugu aktivnost,nismo naglašavali njeno ime .Ovaj put djeca su ostala iznenađena nazivom ove lutke.
Josip-„Pa kakvo je to ime?“
Filip-„To se ne smije govoriti ,to je prosto“
Josip i Iva rado su koristili ovu vrstu lutaka jer su njihove mame sudjelovale u izradi istih.Iva se ljutila kada bi netko od djece uzeo „njezinu“lutku.
Plošne lutke na štapiću
Plošne lutke za djecu nisu bile novost ,njima smo se često služili obrađujući različite teme tijekom godine.
Uz marionete ,ove lutke pobudile su najveći interes djece,nisu zahtjevne za rukovanje i često su ih uzimali u ruke ,ponekad samo manipulirali njima,a ponekad bi nastajale prave male predstave.Sofia,Marina i Julia posjele bi svoje prijatelje ispred paravana i i za njih pjevale dok je bilo dječjeg interesa.
U korištenju ovim lutkama istaknuli su se Matija i Lucija P.,Marina i Julia.Matija je gotovo svakodnevno izrađivao novu lutku koja će biti bolja od one jučerašnje,a zatim je svojoj sestri Luciji davao savjete kako se treba ponašati.
) Lutke na prstima
Veliko zanimanje djece izazvale su lutkice koje smo vrlo jednostavno izradili-oslikavanjem dječjih prstića.
Svatko je želio nekoliko likova na svojim prstićima.Većina djece željela je nasmijane i sretne likove.Adam je poželio strašnu i namrštenu lutku jer je želio biti opasan.
Ivana se žalostila kada bi se s njenog prsta izbrisao željeni lik. Interes za igru ovom vrstom lutaka trajao je nekoliko dana.
Lutke od pedagoški neoblikovanog materijala
-u izradi lutaka od pedagoški neoblikovanog materijala najveći interes pokazuju
Ivana,Matija,Lana,Lucija P.,Julia i kraće vrijeme Adam.
Iako su rado izrađivali lutke od pedagoški neoblikovanog materijala ,nisu ih koristili u igri.
Djeca koja su se rado koristila i igrala lutkama ,rado su se uključivala u različite likovne aktivnosti.
U izradi lutaka od pedagoški neoblikovanog materijala djeca koriste vunu,role od papirnatih ručnika,dugmad,plastične boce,slamčice za sok. Veliku važnost detaljima pokazuje Ivana-od vune koja predstavlja lutkinu kosu nastoji napraviti šiške,flomasterom označava oči i usta .U crtanju lutaka i svojih dojmova s lutkarskih predstava najčešće se koriste bojicama i olovkama.
Matija i Dorija vrlo su pažljivi u izradi štapnih lutaka od kolaž papira.Matija traži da na svaku lutku zapišemo što predstavlja,i nakon igre njome želi ih nositi kući i pokazati mami. Tijekom izrade plošnih lutaka prevladavala je vesela atmosfera,djeca su se trudila napraviti što ljepše lutke.Štapić na koji su lijepili lutke izrađivan je namotavanjem papira što je zahtijevalo preciznost i razvijenu finu motoriku šake.Nekoj djeci to je predstavljalo problem te su tražila našu pomoć.
Nakon odgledanih kazališnih predstava djeca su željela nacrtati ono što ih se najviše dojmilo.Uglavnom su crtala likove životinja i cvijeće.
Lutkarska predstava „KEKO-EKO“splitskog kazališta s temom ekologije zainteresirala je djecu cijele skupine-osim Ivana C.koji nije pratio predstavu već je po sobi tražio igračke.Djeca su pozorno pratila svaki pokret lutaka,a posebno su ih veselili songovi uz koje su radosno pljeskali. Nakon predstave djeca su imala priliku iz blizine pogledati lutke,vidjeti kako se animiraju,te zaviriti iza scene tj.paravana .Djeca su se aktivno uključila u razgovor s lutkama,odgovarala su na njihova pitanja.Josip je bio najglasniji te pokazao dosta dobro znanje o razvrstavanju otpada. Lutke korištene u ovoj predstavi su ginjol lutke.Na predstavu su jako lijepo reagirala i djeca koja se često ne uključuju u aktivnosti s lutkom(Benjamin,Ivan K.)
U predstavi „Priča o lavu i pametnom zečiću“ kazališne družine „Don Hihot“ djeca su vidjela izvorne iranske lutke
koje glumci nose ispred sebe.
Gledanje predstave popraćeno je komentarima i veselim pljeskanjem djece.Većina djece je pažljivo i sa zanimanjem pratila radnju predstave.Josip Z.postavlja pitanja „Zašto je lisica to napravila?“ , „Što će sad biti?“. Mlađa djeca –Gabrijel J. i Lucija S. reagiraju plačem na pojavu lava.
Većina slikovnica i priča bila je zanimljiva djeci,tako da smo ih ponavljali kad god su to djeca tražila.
Djeca su rado slušala priče i kratke igrokaze ,koje su i sama pokušavala odigrati.Poznate priče s lakoćom su prepričavali,dok tekstove s kojima su se susretali prvi put interpretiraju na svoj način uz puno izmišljenog teksta.U tome se posebno ističu
Marina,Sofia ,Katja i Julia.U svoje igre lutkama uključuju znanje iz priča koje smo čitali te povremeno traže da ih podsjetimo što je neki lik ih priče ili pjesmice rekao.
Benjamin,Ivan K.i Dorijan uključivali su se na kratko u slušanje priča,pjevanje pjesmica,kada bi ih privukao zanimljiv tekst.
Tijekom projekta djeca su pokazala velik interes za igru
„ Pogodi što osjećam“ i često su tražila ponavljanje igre.Najlakše su prepoznavali osnovne emocije koje je prikazivala lutka-veselje i ljutnju dok su strah,zabrinutost i čuđenje teže prepoznavali.
Igra lutkama nije bila vezana isključivo za dramsko-scenski centar već se širila i u ostale,ovisno o trenutnom interesu djece.
U igri sa lutkama-najčešće su to bile štapne lutke,djeca su više pažnje posvećivala kretanju lutke i istraživanju njezinih mogućnosti nego govoru.Tako je lutka skakala,letjela,plesala,bila je živa i vesela.
Pri nedostatku riječi djeca su pribjegavala svađi među lutkama-Josip-Adam.
Često su u igri djeca proicirala vlastite životne situacije odnosno lutkama su prepuštala svoju životnu ulogu a sama su preuzimala uloge svojih roditelja.
Marina i Sofia u igri vole glumiti mame i djeci govoriti što smiju raditi.
Lutke su dobivale imena,s njima se izvodila predstava ustajanja,oblačenja,hranjenja,liječenja čak i kažnjavanja.
Marina i Julia su često uz pomoć lutaka radile male scenske improvizacije.
složile bi stolice i govorile djeci da će biti predstava.
Lutke bi tada pjevale,plesale ,često i započinjale prepirke.Djevojčice bi se ljutile ako djeca nisu tiha i mirna dok traje njihova predstava.
Suradnja je bila jako dobra.Na roditeljskom sastanku obavijestili smo ih o našem projektu i već tada su sa zanimanjem razgledavali postojeće lutke .
Neki su se izuzetno angažirali i donosili nam različite materijale kao pomoć u ostvarenju projekta,a neki i gotove lutke koje su sami izradili.Sa zanimanjem su pratili naš projekt i često ispitivali treba li nam pomoć.
Josipova mama-lutke na štapu,ginjole
Ivina mama-štapne lutke
Dorijina mama-tkanine
Katjina i Mijina mama-puno materijala za opremanje dramsko-scenskog centra