‘‘IGRE OTPADNIM MATERIJALIMA U ODNOSU NA RAZVOJ GOVORA’’

''IGRE OTPADNIM MATERIJALIMA U ODNOSU NA RAZVOJ GOVORA''

ODREĐIVANJE TEME PROJEKTA

Sklop aktivnosti je započeo vidljivim interesom djece za manipulacijom raznim otpadnim materijalom (kartonske kutije, cijevi, plastične čaše, posudice…) koji se nalazio u centru građenja i konstruiranja pa smo odlučile da ćemo djeci ponuditi i dodatno opremiti centre kako bi zadovoljile i produbile interes za takve aktivnosti, ali i utjecale na njihov razvoj govora, potaknule verbalnu i neverbalnu komunikaciju te suradnju između djece kroz razgovore, diskusije, promišljanja…Marko Faletar je bio najuporniji u igrama s kutijama te je ušavši u kutiju rekao: ''Teta, ajde nam donesi još puno kutija da se igramo!''

IZRADA PLANA PROJEKTA

ISTRAŽIVANJE MATERIJALA
-    kartonske kutije, plastične kutije, plastične posudice, cijevi, novinski papir, loptice (drvene i plastične), stiropor, role od WC papira, slamčice, čepovi, plastične vrećice, spužve, dugmad, konac, vuna, tkanina
-    prirodnog materijala: lišće, češeri, kukuruz, kesteni, tjestenina, orasi
-    proučavanje oblika, veličine, teksture, količine, boja

LIKOVNO IZRAŽAVANJE
-    crtanje, rezanje, lijepljenje
-    slikanje
-    ukrašavanje kutija
-    izrada okvira za fotografije
-    izrada narukvica
-    izrada maketa
-    izrada slikovnice

GRAĐENJE
-    igre građenja i konstruiranja
-    izrada maketa (kuće, dvorca, vrtića…)

RAZNOVRSNE IGRE
-    stolne igre (poklapaljke, umetaljke, slagarica,…)

SURADNJA S RODITELJIMA
-    donošenje raznog otpadnog i prirodnog materijala

PROVOĐENJE PROJEKTA

Nakon početnog sakupljanja materijala i sredstava u kojem su nam veliku pomoć pružili roditelji, počele smo popunjavati centre aktivnosti tim materijalima. Najprije smo popunile centre građenja i konstruiranja kutijama različitih oblika, veličine, teksture, boje….Djeca su ih prvo individualno razgledavala i opipavala, obilazila ih, isprobavala mogu li ih podići, te su ih zatim zajedno prenosili s jedne strane sobe na drugu. Reakcije djece bile su i više nego odlične. Sve igračke u sobi dnevnog boravka, zamijenile su kutije. Ulaženje, izlaženje iz kutije, zatvaranja, otvaranje, okretanje, stavljanje drugih materijala u njih djeci je bilo vrlo interesantno i zaista poticajno za nastavak njihovih igara.  Naravno da je prvotno istraživanje popraćeno njihovim razgovorima, diskusijama, raspravama….

ISTRAŽIVANJE

a) ISTRAŽIVANJE OBLIKA
Ono što je svakakvo bilo najzastupljenije kod igara neoblikovanim materijalom, bilo je istraživanje oblika u što se mogu ubrojiti mnoge igre i materijali s kojima su se djeca igrala. Tu svakako spadaju i igre kutijama kojima je i započeo sam sklop aktivnosti. Djeca su se zatim igrala plastičnim čašicama, kutijicama, posudicama. Umetala su manje čašice u veće, manje kutije u veće, otvarala i zatvarala kutijice i plastične boce. Radosni usklici kod istraživanja i otkrivanja novih materijala u kutiji, bili su prisutni. Ovdje su se djeca služila govorom kroz igru i uživala u zajedničkoj igri, ponajprije starija djeca, dok su se mlađa djeca u skupini samostalno igrala i kroz manipulaciju pričala nešto za sebe.  Kod neke od djece pokazala se velika zainteresiranost za takvu vrstu igre i ''istraživanja''. Tin Š. s tim se materijalima uvijek najduže igrao te neumorno svakodnevno tražio plastične kutijice od krema kako bi ih otvarao i zatvarao. S obzirom da Tin još uvijek ne koristi govor kao sredstvo komunikacije, ali je pod dojmom poticaja radosno uskliknuo:

Tin Š.: ''Teta, daj jos!''

Emily je također kao i Tin,  pokazala veliki interes za igru otvaranja i zatvaranja plastičnih kutijica. Pokušala je zatvoriti kutijice uz riječi:

Emily: ''Ovo je majo (malo).''

Poklapaljka s geometrijskim oblicima napravljena od plastičnih čašica od jogurta potaknula je djecu na suradnju(dijalog) između mlađe i starije djece u skupini. Tako je Magdalena B. pomogla Pavlu u pokušaju poklapanja čašice s oblikom na odgovarajuće mjesto.
Magdalena: ''Pavle, pogledaj kako izgleda ovaj plavi krug! Ajde ga sada potraži i dolje!''
 Na poticaje vezane za istraživanje oblika najbolje su reagirali Tin Š., Magdalena B., Marko F., Pavle B., Lea i  Laura, a Emily je prvi puta od polaska u vrtić za ovu vrstu aktivnosti i igara pokazivala zaista veliko zanimanje.
Ovdje se također pokazala velika suradnja među djecom odgojne skupine ''Cipelići'', ali i suradnja, odnosno pomoć starije djece iz odgojne skupine ''Diskusići'', a tu bi istaknuli veliku pomoć Magdalene T. koja je predano pomagala svojim mlađim prijateljima te ih poticala na igru i razgovor što je bilo vrlo nadahnjujuće za djecu, ali i nas odgojiteljice.

b) ISTRAŽIVANJE VELIČINE

Kod istraživanja veličine ponovno se pokazao veliki interes za otpadni materijal i igre koje vode ka promišljanju o veličini pojedinih materijala i odnosa među materijalima. Manje, veće cijevi, manje i veće loptice i prolaznost tih loptica kroz različite cijevi ili kosine, samo su neki od ponuđenih igara i poticaja kojima su se djeca igrala.
Tia je vrlo zainteresirano gurala loptice kroz otvore i cijevi različitih veličina te je pozvala ostalu djecu na igru.
Najduže su se u igri zadržali Ema, Marta i Tia te im je Tia ponosno pokazivala kako loptica ne može proći kroz sve cijevi.

Nakon toga se obratila Marti:

Tia: ''Marta, a'de uzmi ono od kujuza (kukuruza).''

Igra cijevima koje su nam pomogli prikupljati roditelji, ali i djedovi i bake, zasigurno su izazvale najveće oduševljenje kod djece. Cijevi različite veličine općenito, debljine, dužine i teksture, bile su i više nego odličan poticaj za istraživačko manipuliranje predmetima. Ono što je svakako specifično za igru ovim otpadnim materijalom jest da je potaknulo i najmanju djecu, primjerice Magdalenu, Juricu i Marka D. na dugu i neumornu igru. Iako još uvijek ne pričaju, osim Marka D. koji koristi kratke i jasne rečenice, razumijevanje u zajedničkoj igri nije nedostajalo upravo zbog količine materijala.
Puštanje loptica različitih veličina kroz kosine napravljene od raznih veličina cijevi, pokazale su se kao vrlo poticajne igre napravljene od otpadnog materijala (cijevi i drvenih konstrukcija od kojih su napravljene ljestve za puštanje kosine). Sva su djeca prišla konstrukcijama koje smo im ponudile. Neka od djece su najprije promatrala, dok su Lea, Magdalena B., Tia i Bernarda odmah prišle i započele igru. Sa smiješkom na licu, ali i uz suradničko učenje, djevojčice su pokušavale koja se veličina loptice bez problema spusti kroz određenu kosinu. Lea je bila vrlo uporna u igrama te je željela da svi vide kako se ona igra. Poticala je Mirnu da se zajedno igraju.
Lea: ''Dođi se igrati sa mnom, a doći ćeš i kod mene jer će meni to tata napraviti''.
Mirna je odbila Lein poziv na igru zbog određene doze sramežljivosti koju nosi u sebi, ali je promatrala Leu i ostalu djecu kako se igraju i smiješkom na licu odobravala kako joj se sviđa njihova igra predvođena Leinom inicijativom.
Dok su neka djeca uživala u igrama s kosinama, Tia i Magdalena B. su se odlučile za umetanje cijevi u cijevi. Magdalena bez imali problema shvaća odnose među veličinama i umeče cijev u cijev. Nakon toga pomaže Tiji, a Tia koja inače pokazuje određenu dozu samostalnosti, odgovara Magdaleni.
Tia: ''Nena, ja ću sama, nemoj mi pokazati.''
Pokušala je sama i uspjela uz vrlo malo truda, ali se nakon uspješnog pokušaja dosjetila i probala stavljati gumenu lopticu u svaku od cijevi što je kod nje izazvalo veliko oduševljenje i dugu igru.
U trenutku kada se s jednom od konstrukcija nitko nije igrao, Mihael je prišao i započeo igru. Najprije je ogledao, opipavao materijale, a zatim uzeo loptice raznih veličina i započeo igru. Uživao je igrajući se samostalno i s oduševljenjem spuštajući loptice.

Istražujući veličinu djeca su se vrlo dugo i lijepo igrala raznim poticajima, te svakodnevno produljivala međusobne razgovore-postavljali su pitanja, objašnjavali i dr.. Igre sa cijevima svakako su bile igre koje su pobudile najviše interesa. Ovdje se pojavila vrlo dobra suradnja(verbalna) među djecom, ali i suradnja s roditeljima, u  prikupljanju materijala.

c) ISTRAŽIVANJE BOJE

Otpadni materijal već se ranije pokazao kao odličan materijal za izradu stolno – manipulativnih igara. U ovom smo slučaju od prikupljenog otpadnog materijala napravili razne umetaljke, ali i razne igre kojima su djeca mogla ''istraživati'' boju i usvajati nove pojmove vezane za pojedinu boju.
I ovdje nam je od velike pomoći bila suradnja s roditeljima u prikupljanju materijala: plastičnih čašica, češera, slamčica….
Djeci smo ponudile razne stolno – manipulativne igre koje su zbog određene manipulacije predmetima, ali i promišljanu o osnovnim bojama te njihovom eventualnom imenovanju i razumijevanju, svakodnevno izazivale veliki interes.
Vrlo jednostavna, ali za djecu manipulativna igra, napravljena je od malih plastičnih čašica u boji i većih plastičnih posuda od lizalica. Kod tog poticaja bilo je zaista izvrsne suradnje među djecom u skupini, ponajviše između starije i mlađe djece. Starija su djeca (Veronika, Tin Š., Marko, Tia) mlađoj pomagala i pokušavala pomoći u ''promišljanju'' o pojedinoj boji. Iako ni oni još nisu bili točni u imenovanju pojedine boje, bila su im od velike pomoći.
Marko i Tin Š. u ovoj su igri pokazali najveći interes upravo zbog njihovog vrlo preciznog prepoznavanja boja. Marko je imenovao crvenu i zelenu te pokušao Tina ''naučiti'' kako se koja boja zove.
Marko: ''Gle Tine!Ovo ti je cujena (crvena), a ovo zejena (zelena) kao trava.''
Tin je, iako ne imenujući boju poput Marka, shvatio svog prijatelja te umetnuo čašice u odgovarajuću kutiju.
Još jedna manipulativna igra izrađena je od debelih tuljaca i papira u boji kod koje je došlo do izražaja suradničko učenje između djece. Ovdje je izrazita bila komunikacija između djece, verbalna, ali i neverbalna kojom su komunicirala mlađa djeca ''objašnjavajući'' jedno drugome kako bi se oni igrali upravo tom igrom. Kod starije djece se ovdje vidjelo raspoznavanje boje primjerice kod Magdalene i Tije koje su i imenovale boju, dok se kod neke djece vidjela velika volja, želja i htijenje za znanjem boja.

Veronika i Lea su u razgovoru pokušavale imenovati pojedine boje, iako je to bilo pogrešno. Ipak, potrudile su se.

Veronika: ''Leja, ovo ti je b'ela boja!'' (pokazavši na žutu boju)

Lea: ''Lonika (Veronika), ja ti znam koje su to boje, mene je mama naučila.''

Djevojčice su bile uporne u nastojanju da rasporede boje onako kako treba ići, a ponudile su pomoći svojoj mlađoj prijateljici Luciji.  
Mihael, Petra i Marko D. danima su uživali u igrama češerima u boji. Mihael je uporno svakodnevno uzimao upravo tu stolno-manipulativnu igru koju smo izradili uz pomoć djece iz skupine ''Cipelići''. Njihova mala pomoć u bojanju češera u osnovne boje, bila je od velike važnosti. Mihael je pozivao Petru na igru, ali kada bi Petra prišla i uzela jedan češer, Mihael bi joj ''objasnio'' da uzme drugi, a ne taj koji je uzela.

Mihael: ''Ne taj Pepa, uži (uzmi) ovaj d'ugi (drugi).''

I ova je manipulativna igra, kao i sve ostale prije nje, djecu poticala na suradnju i diskusiju. Mihael se još uvijek ne služi proširenim rečenicama, ali je igrajući se ovom igrom, razgovarao s ostalom djecom te tražio rješenja. U pomoć su mu, kao i ostaloj mlađoj djeci, ponovno uskakala starija djeca iz skupine, ponajprije Veronika, Magdalena i do tada vrlo tiha i povučena Mirna.

Potaknute Markovom igrom da u široke cijevi ubacuje loptice, napravile smo jednu veliku podnu igru, kod koje je manipulacija, ali i istraživanje boje bilo presudno.
Igru smo izradile uz pomoć kutija od cipela i cijevi u boji koje smo oblijepile tapetama u boji, a kutije papirima u boji. Ta je igra zaista izazvala najveće zanimanje kod djece, što ni ne čudi jer zahtjeva određenu manipulaciju, ali i promišljanje o osnovnim bojama.
Najprije su se djeca slobodno igrala lopticama koje su već bile razvrstane po kutijama određene boje, a zatim je nastala spomenuta igra. Razvrstavanje loptica po kutijama okupio je zamalo svu djecu koja su vrlo precizno stavljali loptice u odgovarajuće kutije. Tia je i kod ove igre željela biti dominantna te je ponosno pokazivala ostaloj djeci kako ona bez imalo problema razvrstava loptice po bojama. S obzirom da Marko D. tada još nije koristio govor u potpunosti kao sredstvo komuniciranje, Tia mu je pokušala objasniti kako ''zelena ne ide s cuvenom (crvenom)''. Marko bi ju promatrao s nevjericom, ali je na njezinu inicijativu i uz njezinu pomoć razvrstao loptice onako kako ona kaže i pokaže.

Druga su se pak djeca igrala već spomenutom igrom s cijevima i kutijama od cipela te lopticama koje su u ovoj igri poslužile kao sredstvo za prolaz kroz cijevi. I ovdje je Tijina inicijativa i pomoć mlađim prijateljima u skupini bila od velike važnosti kod razvoja govora, ali i određene manipulacije ponuđenim materijalima. Pozvala je Luciju na igru:
Tia: ''Lucia, odi spuštati loptice kroz c'evi!''
Lucia: ''Ti mi pokaži kak'. Ja ti ne znam to.''

Tia je kao i kod svake igre, pomogla u objašnjavanju ''igre'', ovog puta svojoj prijateljici Luciji.
Istraživanje boje bilo je svakako nadahnuto za svu djecu, a posebice za stariju djecu u skupini kod kojih je došlo do izražaja raspoznavanje boja. Tu bih posebno istaknule Tiju koja je davala dobar primjer prijateljima iz skupine. Ona je bila od velike pomoći drugoj djeci jer im je pomagala u razvrstavanju raznih materijala po bojama. Imenovanje boje djeci nije predstavljalo problem jer su ponavljali čuvši od svojih prijatelja koji znaju i koji su im pomogli u razvrstavanju.

d) ISTRAŽIVANJE KOLIČINE

Uz pomoć otpadnog materijala, djeca su također kroz igru istraživala količinu, ali kod ovih je aktivnosti značajno bilo i to da su količinu istraživali i uz pomoć prirodnih materijala.
Najprije se krenulo s igrama lišćem koje smo zajedno prikupili u šetnji okolicom vrtića. Ta je igra izazvala veliko zanimanje kod djece, ali i potaknula djecu na komunikaciju o tom prirodnom materijalu.

Veronika: ''Teta, pa tu ima puno jisća (lišća)!''

Odgojiteljica: ''A kakve je sve boje to lišće?''

Laura: ''Žuto, zeveno (zeleno), c'veno (crveno)!''

Veronika: ''Tu nema cuvene (crvene). Ima 10 jisća (lišća).''

Marko F. ''Ima puno, puno. Kao kod mene u dvovištu (dvorištu).''

Mlađa su djeca u skupini uživala u valjanju po lišću i bacanju lišća u zrak. Tako su Roberta i Ema bacajući lišće, mudro ''zaključile'':
Roberta: ''G'e (gle), pada kica (kiša)!''
  Istraživačke aktivnosti uz prirodan materijal ''kujuz'' (Roberta), svakako su aktivnosti koje su pridonijele istraživanju količine, ali i razvoju govora. Iako u strahu od eventualnog ''degustiranja'' zrna kukuruza, odvažile smo se ponuditi djeci ovaj prirodni materijal imajući na umu da se mnoga djeca u skupini nisu nikada susreli s tim materijalom, a posebice ne mlađa djeca u ''Cipelićima''.
Na prvo pitanje upućeno djeci, a to je bilo pitanje o kukuruzu, točnije što je to ponuđeno, Tin Đ. je prvi odgovorio.
Tin: ''To je kukujuz (kukuruz). On jaste (raste) na polju iza moje kuće.''
Marko: ''A moj djed kujuzu daje gicama u kocu (svinjcu).''
Presipavanje iz plastičnih čašica u čašice, iz posude u posude, djecu je potaknulo na dugu igru, a količinsko istraživanje djeca su izražavala puneći čašice i posudice do samog vrha. U ovim su igrama ipak najviše uživala starija djeca u skupini.
Ovdje je bila prisutna odlična suradnja između djece. Ono što je bilo izuzetno zanimljivo jesu situacije u kojima su veća djeca u skupini svojim manjim prijateljima objašnjavala što je to kukuruz te kako kukuruz treba sipati u čašice, a da se ne ''p'osipa'' (Marko F.).
Kod istraživanja količine, djeca su se imala prilike upoznati s prirodnim materijalima koja nemaju prilike često vidjeti ili manipulirati i igrati se njime. Kukuruz kao poticaj bio je i više nego odličan te su igre tim prirodnim materijalom trajale nekoliko dana, svakodnevno na poticaj nekog drugog djeteta. Ono što je također zanimljivo jest da su djeca usvojila nove pojmove, ali i ''promišljala'' o samim materijalima: gdje nalazimo te prirodne materijale, gdje rastu, koje su boje, veličine….
S obzirom da većina djece još uvijek ne izgovara pravilno sve riječi, još uvijek se za kukuruz koriste inačice, kao npr. ''kujuz'' ili ''kukujuz''.

LIKOVNO IZRAŽAVANJE

Većina djece rado je sudjelovala u raznim likovnim aktivnostima, radovi su bili vrlo maštoviti, praćeni komentarima i opisima onog što su izradili. I tu se je pokazala velika suradnja među djecom jasličke odgojne skupine i djece iz starije odgojne skupine ''Diskusići'', ali i suradnja među djecom unutar same odgojne skupine.

a) UKRAŠAVANJE KUTIJA

Velika kutija koja se nalazi u centru građenja i konstruiranja privukla je gotovo svu djecu; Marko F. je uzeo kist u ruku te je tražio da mu stavimo tempere na paletu.
Marko F. : ''Teta, daj mi tempere, hoću našu kutiju obojiti!''
Pridružila su mu se i druga djeca u oslikavanju kutije. Mihael, Marko D., Veronika i Tin izabrali su da će  kistovima oslikavati kutiju dok su Magdalena B, Tia, Lea i Pavle  u svim bojama ostavljali otiske ruku i žigova.
Tia i Magdalena B. pokazuju veliku motiviranost u bojanju naše kutije s rukama.
Tia je željela koristiti samo plavu boju dok se je Magdalena B. dosjetila da bi mogla jednu ruku umočiti u crvenu, a drugu ruku u žutu boju.
Tia: ''Zašto uzimaš dvije boje? To se tako ne boja, ti Nena ne znaš!''
Magdalena B.: ''Znam! Moje će biti šareno!''
Kod samog ukrašavanja kutije djeca su međusobno komunicirala te jedni drugima sugerirali kako i gdje trebaju oslikati kutiju. Pokazali su i dobro poznavanje  boja.
Tia: ''Ja ću tisnuti (stisnuti) plavom bojom.''
Magdalena B.: ''Gle teta, ja ću sa žutom bojom!''
Lea: ''Moja je boja lijepa, to je cujena (crvena )!''
Marko F.: ''Tin dođi tu, tu moraš bojati!''
Tin:  ''Neću, tu bojam!''

b) IZRADA OKVIRA ZA FOTOGRAFIJE

Promatranje naših fotografija s različitih aktivnosti potaklo je djecu na međusobnu komunikaciju i promišljanje što bi mogli napraviti s tim fotografijama.
Veronika:  ''Teta, hoću još gledati slikice!''
Marko F.: ''Vidi Veronika tu sam ja!''
Magdalena B.: ''Teta, stavi slike tu na zid!''

Kako su djeca pokazala veliki interes, odlučili smo napraviti okvire od neoblikovanog materijala za naše fotografije te ih kasnije staviti u jedan od centara tako da djeca mogu promatrati sebe, ali i komentirati što su sve do sada radili.                  

Promatrajući djecu i stvaranje njihovih radova uvidjeli smo da pojedina djeca kao što su Tomislav, Marta i Pavle da su proširili svoj obujam riječi. Neke pojmove su usvojili koje do sada nisu znali (veće – manje, boje,…) i da spajaju 2-3 riječi u rečenice.
Marta: ''Teta, ja lijepim!''
Tomislav: ''Ovo veliki čep!''
Tia: ''Tomi stavi malo i kujuza (kukuruza).''

Novi dječak Patrik promatrao je slike koje smo stavili u naše okvire od slika.
Iako ne poznaje djecu komentirao je svojoj mami što ta djeca rade.
Patrik: ''Gle mama, dječica se igraju s lopticama!''
Marko F.: ''Tu se igjam (igram) s lopticama!''
Bernarda: ''A Tin s kutijama!''

Najveći interes i upornost u lijepljenju neoblikovanog materijala na karton pokazale su Veronika i Laura, dok su ostala djeca brzo odustajala kako im je padala koncentracija. Magdalena B. pomagala je mlađoj djeci u lijepljenju te im sugerirala gdje što trebaju nalijepiti.
Magdalena B.: ''Mihael, ne lijepiti tu unutra, tu ti ide slika!''
Pavle: ''To ja lijepiti!''
Laura: ''Teta, stavi moju sliku u ovo!''

c) IZRADA NARUKVICA OD NEOLIKOVANOG MATERIJALA

Različiti neoblikovani i reciklirajući materijali potakli su djevojčice iz starije odgojne skupine  ''Diskusići'' na ideju da izrađujemo narukvice.
Marko F.: ''I ja ću raditi, napraviti ću narukvicu za svoju mamu!''
Pridružila su se i ostala djeca u izrađivanju narukvica. Veronika i Lea stalno su tražile pomoć od Eme H. i Ane P. u izrađivanju.

Veronika: ''Odreži mi špagicu!''
Lea: ''Meni tkaninu!''                                            
Veliki napredak u govoru vidljiv je i kod Petre. Spaja riječi u rečenice, opisuje radnje koje ona radi, te komentira što druga djeca taj tren u sobi rade.
Petra: ''I Pepa (Petra) lijepi!''
Tia: ''Ja 'jepim (lijepim) kujuz (kukuruz) na svoju narukvicu.''
Tomislav: ''Treba puno ljepila.''

Magdalena je kod izrađivanja narukvica od neoblikovanog materijala pokazala veliku upornost i urednost. Lijepila je tkaninu i slamčice jednu do druge i objašnjavala drugoj djeci kako moraju lijepiti.

Magdalena: ''Ne smije se vidjeti papir. Moramo ''obući'' narukvicu!''

Ova aktivnost je dugo trajala, jedni drugima su pomagali i sugerirali što treba i gdje zalijepiti. Na ovoj aktivnosti vidio se vrlo dobar primjer suradnje među djecom, a naročito suradnja između djece starije odgojne skupine i djece iz jaslica.

d)  IZRADA MAKETE

Kutijice raznih veličina (od vrlo malih do velikih kutija od cipela) potaknule su djecu na izradu maketa. Marko F. se prvi dosjetio da bi mogli napraviti dvorac od kutija.
Marko F.: ''Veliki dvorac od puno kutija.''
Pavle: ''Bude vejki (veliki) dvojac (dvorac)!''

Lijepili su kutije, poklopce jedne na drugu te sugerirali jedni drugima kako dvorac mora izgledati.

Marko F.: ''Dvorac je veliki i jako visok!''

Najuporniji kod izrade dvorca bili su Lea, Tia, Laura, Marko F. i Mirna.
Marko se pokazao kao vođa, svi su njega slušali i radili ono što on kaže.
Marko D. i Marta su povremeno dolazili i promatrali što djeca rade, nisu htjeli sudjelovati u izradi dvorca.
Laura i Marko F. zajednički su dovršavali ovaj naš dvorac. Kao i kod drugih aktivnosti tako i kod ove pokazala se velika suradnja među djecom, pogotovo među starijom djecom. Dodavali su kutije jedni drugima, komentirali i sugerirali gdje bi se što moglo zalijepiti. Marko je na kraju pomogao svojim odgojiteljicama da maknu dvorac u stranu te došao na ideju da ga kasnije i obojimo.

e)  IZRADA SLIKOVNICE OD NEOBLIKOVANOG MATERIJALA

Jedna od najdražih slikovnica koje smo obradili u ovom razdoblju je slikovnica ''Miffy na snijegu'' koju su djeca jako dobro prihvatila te stalno tražila još…
Tia: ''Ade još!''
Izradili smo i slikopriču pomoću koje su djeca mogla sama prepričavati i opisivati radnje na slici. Vidjevši da su djeca pokazala veliki interes za tom slikovnicom odlučili smo izraditi slikovnicu od neoblikovanog i reciklirajućeg materijala. Svi su sudjelovali u ovoj aktivnosti pogotovo starija djeca.
Magdalena B. i Veronika odlučile su da će uz pomoć raznovrsnog materijala napraviti  ''puno cujica'' (curica).   
Magdalena B. se najduže zadržala u izradi slikovnice, a od svega najviše u lijepljenju te rezanju tkanine škaricama. Izrezivala joj je haljinice, od slamčica ruke i noge, a za oči je lijepila kukuruz.
Magdalena B.: ''Miffy ima glavu, ruke, noge i oči kao ja, zar ne teta?!''
Marko D. je istraživao, dodirivao i promatrao od kojeg materijala djeca  izrađuju Miffy.
Marko D.: ''Miffy, kosa!''

U izradi slikovnice kasnije su nam se pridružili Lea, Marta, Tin i Laura.
Marko F.: ''Tu kiže (kliže), napavimo kako kiže!''
Lea: ''Tu se sanka (sanjka)!''
Tin: ''Tica (ptica) plače!“
Marta: ''Pava (spava) Miffy!''  
                     
Lea je jako brzo odustala u izrađivanju slikovnice, nije više htjela pomoći…
Kada su se djeca maknula od stola, Lea je sama sjela za stol i izrezivala haljinicu od tkanine, te ruke i noge od slamčice.
Lea: ''Teta, hoćemo raditi slikovnicu! Gle izrezala sam za Miffy!''
Nakon što su djeca izradila slikovnicu napravili smo rupice u kartonima, provukli špagicu i spojili sve te kartone. Tako je  nastala  jedna velika slikovnica koju su djeca  jako dugo promatrala i listala. Često su uzimali slikovnicu u ruku te su  je „čitali“ jedni drugima.
Marko F.: ''To smo mi napravili!''
5.GRAĐENJE I KONSTRUIRANJE
U centru građenja i konstruiranja nalazi se puno velikih i malih kutija, cijevi, tuljaca od kojih su djeca samoinicijativno slagala svoju kuću. Marko je pozvao Tina i Veroniku na igru u svoju ''kuću''.
Marko F.: ''P'vo budem ja cvozio (složio) s cvevima (cijevima) vodu i cpojio (spojio) s kućom.''
Marku su manje kutije poslužile kao garaža u koju će  ''pajkijati''( parkirati) auto.
Tin je pokušao slagati dimnjak od cijevi. Okretao je cijev, stavljao na kutiju, istraživao i promišljao, te je tako došao do zaključka.
Tin: ''Pevelika je (prevelika). Moram naći manju!''
U centru građenja i konstruiranja najviše su se zadržavali Marko F. i Tin, a kasnije im se pridružio i Tomislav.
 Promatranjem, istraživanjem te razgovorom napravili su kućicu u kojoj su se kasnije i druga djeca igrala.
Govor kod Marka i Tina je sve bogatiji, neke riječi su još uvijek nerazgovjetne pogotovo kod Marka, ali se vidi veliki napredak.

RAZNOVRSNE IGRE

Ponudivši djeci različiti neoblikovani materijal kao što su kutije od cipela, kolaž papir, slamčice,…poticali smo djecu da i ona sama izrađuju raznovrsne igre.
Prva se je sjetila Magdalena B. da od kutija i slamčica naprave umetaljku.
Magdalena B.: ''Kako ćemo probušiti rupice na kutiji?''
Marko F. je promatrao po sobi i tražio s čime bi mogao napraviti rupu.
Marko F.: ''Nena, uzmi kist i s drvetom probuši!''
            
                   
Mihael i Marko D. samo su promatrali što Magdalena i Marko rade. Mihael iako dosta nerazgovjetno priča viknuo je…
Mihael: ''Bušio jupu (rupu)! Bavo!''
Djeca su se još dosta dugo igrala s tom igrom, čak su se pridružila i ostala djeca u želji da i oni naprave svoju umetaljku od slamčica.
Druga igra koju su djeca  izradila je „ nastavi  niz " izrađena od čaša od jogurta, kolaž papira i kestena. Čaše od jogurta su u različitim bojama i veličinama, a djeca moraju kestene obojiti u te iste boje koje se nalaze kao na čašama.
Lea: ''Ja bojam za nalančastu (narančastu) čašu.''
Laura: ''Mora se osušiti!''
Kada su napravili tu igru  Tomislav, Lea i Tin su se najduže igrali s njom.
Lea je objašnjavala kuda koja boja mora ići, te kako se te boje zovu.
Ema i Lucia se vole igrati s tom umetaljkom. Prepoznaju boje, ali ih ne znaju imenovati. Umeću kestene tako što uspoređuju boje koje se nalaze na kestenu s onima na čašama. Lucia ima bogatiji rječnik od Eme;Ema još uvijek ne priča osim riječi mama, tata, seka, teta,…tako da u ovoj igri Ema promatra i sluša Luciu što joj govori da mora napraviti.

SURADNJA S RODITELJIMA

Roditelji su iznimno dobro surađivali. Većina roditelj se uključila i donosila različite materijale potrebne za provođenje i ostvarivanje ovog sklopa aktivnosti.
Isto tako su roditelji s velikim zanimanjem pratili tijek projekta.
Pavlovi roditelji – velike kutije od žvakaćih guma ( komada )
Lucijini roditelji – raznovrsni neoblikovani materijal
Lein djed – odvodne cijevi različitih veličina i oblika