PROJEKT „SVAKO SLOVO NEŠTO NOVO“
PROJEKT
„SVAKO SLOVO NEŠTO NOVO“
Projekt je počeo isključivo interesom djece kojeg je potaknuo dječak u skupini, Gabriel. Promatrajući kartonske kontejnere u eko kutiću proučavao je što na kojoj piše (papir, staklo, plastika) te odgojitelja , ali i ostalu djecu ispitivao kao se određeno slovo u riječi zove. Nakon nekoliko dana aktivnog propitivanja s ponosom je izjavio da „sada zna sva slova“. Potaknuti ovim događajem, ali i kontinuiranim interesom djece za sve vrste pisanih sadržaja u sobi dnevnog boravka započeli smo u skupini projekt „Svako slovo nešto novo“.
Već od samog početka rada na projektu prevladava stalni interes djece za interpretaciju raznih umjetničkih tvorevina, naročito slika i slikopriča. Teo, Tomislav, Antonio, Magdalena, Patricia, Lucija redovito su vrlo aktivni pri čitanju, često traže ponavljanje najzanimljivijih dijelova i nakon aktivnosti žele prepričavati slikovnice prema slikama. Teo, Tomislav i Roko se ističu kod interpretacije priče „Izokrenuta priča“ u kojoj postavljaju pravilan red riječi u rečenici. Tijekom provođenja projekta kod mnoge je djece (Adrian, Dorian, Robertino, Roberto, Filip) došlo do povećanja pažnje i koncentracije-postupno su nestala prekidanja aktivnosti, a dječaci sa, tada manjom usmjerenošću na grupne aktivnosti u aktivnosti su ustrajali do kraja i nisu je napuštali
Također smo, uz priče i slikovnice u projekt postepeno uvodili i razne priče u riječi i slici te smo tako u tijeku provođenja projekta formirali novi centar, centar slikopriča. Isprva se djeca uključuju samo kod imenovanja slika, da bi kasnije većina djece prepoznavala prva slova u riječi, a neka postepeno čak i cijele riječi. Ove aktivnosti su kod Magdalene, Patricije, Roka, Antonia i Collina u velikoj mjeri potaknule pojavu i razvoj čitanja (do faze slogovanja).
Bitno je istaknuti i veliki interes djece srednje odgojne skupine „Ježića“ koja su u ovim aktivnostima rado sudjelovala (Marina, Julia, Matija, Katja, Sofia).
Uočili smo veliki interes za samostalno čitanje priča ( koje je isprva bilo na nivou prepričavanja uz slike, da bi se postepeno, sve većom zastupljenošću ovih aktivnosti razvilo do nivoa čitanja kod većine djece) do te mjere da bi djeca s velikim nestrpljenjem čekala završetak aktivnosti čitanja od strane odgojitelja kako bi se tada, pojedinačno upuštala u samostalno čitanje (Patricia, Magdalena, Antonio,Lorena, Ema, Tomislav, Roko, Teo, Tin, Lucija, te Marina) ali formirajući se u manje grupice i tako rado pred drugima prezentirala svoju vještinu čitanja.
Aktivnosti čitanja slikopriča bile su zastupljene tijekom cijelog dana-vrijeme prije ručka, tijekom poslijepodnevnog odmora i sl. kada bi si djeca rado međusobno čitala. Tijekom takvih aktivnosti nije bilo prekidanja djeteta koje je čitalo od strane djece koja su aktivno slušala. U te aktivnosti često se uključivao i dječak Collin (inače dijete iz dvojezične obitelji, koji se do tada nije isticao u grupnim aktivnostima), kao i druga djeca, manje sklona grupnim aktivnostima čiji su interes potaknuli prijatelji u grupi.
Hana: „Teta, Collin čita!“
Antonio : „Teta ja sam Filipu pročitao cijelu priču, on mi je pomogao“
Magdalena:“ Dođi Sara, pročitat' ću ti priču, ovu znam cijelu!“
Patricia: „Lucija, tu nisi dobro pročitala, tu piše drugačije“
Vidljivi su bili svi oblici međusobne suradnje; od dogovora, pomaganja prijatelju pri čitanju, a sama komunikacija (dijalozi između djece, postavljanje pitanja, izražavanje zaključaka i stavova) između djece bila je na vrlo visokom nivou. Djeca su bitno razvila i usavršila svoje vještine slušanja i razgovaranja putem razumijevanja raznolikog govornog i pisanog sadržaja kroz aktivnosti i igru.
GOVORNE AKTIVNOSTI/IGRE
a) „Lov na glasove“
b) „Kaladont“
c) „Škrinja“
d) „Smišljanje rime“
e) „Slovna tražilica“
f) „Igra jasnog imenovanja“
g) „Slovne dopunjaljke“
h) “Igra pronalaska riječi na zadano slovo“
i) stihovi i recitacije: „Put u slovograd“
„Tjedan“
„Jutarnji pozdrav“
„Ura“
„Po jutru se poznaje dan“
„O svim slovima abecede“
„Bubamara“
j) brojalice: „Četiri su strane svijeta“
„En ten tore“
„A,be, ce, de“
„Išo medo u dućan“
„Bija baja buf“
Kroz rad na projektu u prijepodnevnim satima(kod jutarnjeg okupljanja), te u poslijepodnevnim satima (nakon užine) provodili smo s djecom razne govorne aktivnosti. Tijekom provođenja tih aktivnosti istaknulo se nekoliko igara za koje su djeca pokazala veći interes, te smo ih na njihov zahtjev svakodnevno provodili.
a)Igra „Lov na glasove“sastojala se od identificiranja pojma/stvari u našoj sobi dnevnog boravka na zadano slovo koje bi dijete izvuklo iz „kutije slova“. I ova igra djeci se vrlo svidjela te smo ju isto tako često ponavljali. Veći interes za nju pokazuju Emma V. Tin, Adrian, Tomislav, Lucija, Magdalena i Antonio.
b)Na ovu igru nadovezali smo igru „Kaladont“, tradicionalnu igru smišljanja riječi na zadnja dva slova u riječi, odnosno na zadnji slog. Isprva je bilo potrebno neko vrijeme da djeca shvate cilj igre i osvijeste rastavljanje riječi na slogove(Sara, Mislav, Filip, Ivana, Ema), ali već nakon nekoliko ponavljanja djeca radi i s lakoćom sudjeluju u ovoj igri, te su njoj stvaraju razne nove riječi.
c)Kod govorne igre „Škrinja“ cilj je bio memorirati što veći niz riječi, tj.prema zadanom govornom modelu istovjetno ponoviti riječi stvari koje svako dijete za sebe nadodaje (npr.: „Otvorio/otvorila sam škrinju i njoj našao/našla npr: knjigu, šešir, cipele, ogledalo, igračku, čokoladu…). U ovoj igri ističu se Patricia, Roko, Lorena, Nika i Teo koji s lakoćom memoriraju oko 10-ak riječi, a kako igru češće ponavljamo, raste i fond riječi koje su djeca u mogućnosti zapamtiti.
d)Igra „Kaladont“ također je poslužila kao dobar uvod u igru „Smišljanje rime“. Igru isprva uvodimo kroz razne kartice memorija u rimi kroz sliku i riječ (most-kost, ribice-šibice,čep-rep, lav-mrav, krava-trava, kist-list i sl.), a nakon nekog vremena djeca samostalno smišljaju rime, bez pomoći didaktičkog materijala. Igra na duže vrijeme privlaci pažnju djece, te svakodnevno u njoj sudjeluje veći broj djece (Collin, Tomislav, Tin, Patricia, Lorena, Antonio, Adrian, Roko, Nika, Ema, Lucija…).
e)Kod „slovne tražilice“ djeca su se rado uključivala i bila su aktivna u pronalasku zadanog slova. Bilo je prisutno dosta suradničkog učenja i međusobnog pomaganja djece. Lorena, Patricija, Magdalena, Teo i Roko bili su najaktivniji u ovakvom obliku aktivnosti, odnosno igre. Rado su pomagali prijateljima pronaći predmete na zadano slovo i obrnuto.
f)“Igre jasnog imenovanja“ djeci su bile zanimljive, počeli su sami uočavati koja djeca ne mogu izgovoriti pojedini glas te su im pomagali u izgovoru. Poteškoće kod izgovora glasa „R“ imaju Roko, Robertino i Roberto dok ostala djeca bez problema izgovaraju ovaj glas. Robertino i Roberto iskazujuu verbalnu agresiju prema djeci koja im žele pomoći, dok Roko rado vježba izgovor u Teovom društvu. Također Robertino i Roberto ne izgovaraju pravilno glas „L, Š, K“.
g)Veliki interes za „slovne dopunjaljke“ prisutan je bio kroz cijelo vrijeme provođenja projekta. Na samom početku najaktivnije su bile Lorena, Patricija i Nika, a onda su se polako počela uključivati i ostala djeca. Bilo ih je raznih, od onih kojima nedostaje prvo slovo, zadnje slovo, onima kojima nedostaju suglasnici, samoglasnici,…. S raznim temama kao što su bile voće, povrće, cvijeće, prijevozna sredstva, predmeti iz okoline,…i sve dopunjaljke bile isto zastupljene. I u ovoj igri bilo je prisutno dosta međusobnog pomaganja, razgovora, diskusije, dijeljenja.
h)“Igra pronalaska riječi na zadano slovo“ zaokupila je više interes djece koja baš ne prepoznaj sva slova, a djeci koja ih prepoznaju gotova sva nije bila zanimljiva, bila im je prejednostavna. Poseban interes za ovu igru pokazuju Dorian, Tomislav, Tin, Leona, Sara i Lucija. Nakon datog točnog odgovora, odnosno pronalaska riječi u raznim časopisima na zadano slovo djeca pokazuju veliko oduševljenje, kao i pohvale od djece prisutne u istoj aktivnosti.
i) Stihovi i recitacije-najveći interes , posebno Teo i Tin, pokazuju za stihove „Bubamara“ koje žele svakodnevno ponavljati i žele da ih svi slušaju. Gotovo sva djeca s lakoćom pamte stihove i rado ih ponavljaju.
stihovi – recitacije – „Put u slovograd“
„Tjedan“
„Jutarnji pozdrav“
„Ura“
„Po jutru se poznaje dan“
„Bubamara
„O svim slovima abecede“
„Po jutru se poznaje dan “
„G“
„Ura“
j) Brojalice -uz ovih nekoliko igri koje su se najviše istaknule tijekom rada na našem projektu prevladavao je i stalni interes za razne brojalice. Prema govornom modelu odgojitelja djeca s lakoćom pamte razne brojalice koje sve većim brojem ponavljanja utječu na govorni razvoj,kvalitetu govora, jasnoću i smislenost govornoj izraza.
Ove igre u velikoj su mjeri utjecale na razvoj spoznaje pamćenjem raznih sadržaja ponavljanjem i razvojem strategija zapamćivanja, kao i razvoj komunikacije i dijaloga,kvalitetu govora, usavršavanje izgovora, razvoj jezika,te na bogaćenje rečenice i rječnika kod djece.
Također su kod djece bili vidljivi oblici suradnje, dogovora, dijeljenja,pomaganja.
STOLNE IGRE ABECEDE
Putem raznovrsnih stolnih igara, najviše zastupljenih pri samom početku rada na projektu cilj nam je bio obogaćivanje djetetove okoline raznom stolnom didaktikom s temom abecede koja je već na samom početku potaknula interes djece za istraživanje, igru i raznoliku manipulaciju njima. Primjetan je veći angažman i interes kod djece koja su se slabije uključivala u grupne aktivnosti (Collin, Filip, Robertino,Sara, Dorotea)
Kroz ove aktivnosti cijelo je vrijeme vidljiva atmosfera stalne komunikacije među djecom putem dijaloga i dogovora, postavljanja pitanja, stvaranja samostalnih zaključaka i rješenja, pomaganja i suradnje.
a) slovne dopunjaljke –tijekom cijelog projekta kroz slovne pokrivaljke obuhvatili smo sva slova abecede kroz pojmove na početno slovo(„a“-auto, „b“-banana,“c“-cvijet itd.), te traje kontinuirani interes za ovu igru. Nekoliko djece pri samom upoznavanju sa igrom najčešće osvještava samo prvo slovo u riječi (Robertino kod pojma „a“za auto pronalazi i imenuje slovo a, ali ostala slova stavlja na prazna polja proizvoljno,ona su samo da razini manipulacije slovima, tj.shvaća da mu nedostaju tri slova, ali ne osvještava koja), a dalje se ističe suradanja s prijateljima koji su ovladali svim slovima (Lorena, Roko, Magdalena, Patricia, Teo) koja se ukljućuju u aktivnost djece koja su nesigurna (Dorotea, Sara, Roberto, Filip)isključivo kao pomagači. Time postepeno dolazi do napretka kod te djece.
b) slovne pokrivaljke -djeca polako istražuju slovo po slovo, isprva samo promatrajući i uspoređujući slova, bez redoslijeda ili pravila, ali nakon nekoliko ponavljanja igre raste sigurnost kod djece, a samim tim i uvježbavaju poznavanje slova abecede u potpunosti. Djeca, igrajući se često prate igru govorom, imenuju svako pojedinačno slovo. U velikoj je mjeri vidljiv dijalog, međusobna suradnja i pomaganje. (Antonio često nagovara Filipa na igru stolnim igrama abecede, uvodi ga u igru, objašnjava mu pravila i pomaže kroz cijelu aktivnost).
c) slovne slagarice -putem ovih slovnih slagarica djeca su povezivala zadano slovo s odgovarajućim pojmom. I u ovu, kao i u ostale aktivnosti ovoga tipa često se, i na duže vrijeme uključuje veći broj djece(Lorena, leona, Collin, Magdalena, Antonio, Teo, Roko-uključuju se svaki put kod ponude ovog materijala!). Bitno je spomenuti da je uočeno kako u, jednom započetoj aktivnosti slaganja slovnih slagarica nema gubljenja interesa i napuštanja započete aktivnosti, već se u djeca koja su jednom ušla u aktivnost, u njoj zadržavaju do samoga kraja(dok ne spoje sva zadana slova abecede sa pojmom)
d) slova na kamenčićima – igra slovima na kamenčićima nama zadanu shemu, odnosno zadatak koji djeca moraju pratiti, već se svodi isključivo na spontanu igru i manipuliranje slovima tj. stvaranje pojmova po vlastitoj želji djeteta koji nisu unaprijed zadani. Tako djeca (Ema Z., Nika, Emma V., Lucija, Tomislav, Patricia) često pokazuju interes za pisanje vlastitih imena i prezimena, te imena članova svoje obitelji, što ih izrazito veseli.
d) „slovna gusjenica“-za ovu društvenu igru imenovanja slova abecede i pojmova na određeno slovo djeca veći interes pokazuju u poslijepodnevnim satima, igrajući se naizmjenično u grupicama od 3-4 djece. Igra djeci uglavnom ne predstavlja problem, ali je češće odustajanje djece koja su nesigurnija u imenovanje tijekom igre nego li kod ostalih igara. I u ovoj igri djeca koja su već ovladala fazom povezivanja slova u riječ ističu se kao pomagači u igri.
f) slovni domino - ova se aktivnost pokazuje kao zahtjevnija, i u njoj se ističu uglavnom djeca s većim nivoom pažnje i koncentracije koja su u stanju zadržati interes na duže vrijeme( Teo, Roko, Tomislav, Magdalena, Patricia, Antonio), te koja često igru samoinicijativno ponavljaju po nekoliko puta. Tijekom igre aktivno imenuju slova i pojmove, dogovaraju se, surađuju i međusobno si potpomažu.
g) pronađi riječ (završni stih pjesme u rimi)- u ovoj igri zadanim pjesmicama u rimi („Lastavica“, „Zeko“, „Maslačak“, „Roda“) nedostaju završne riječi u stihu koje su u rimi. Emma V., Lorena, Patricia, Lucija, Magdalena i Teo bez poteškoća i grešaka prepoznaju cijele riječi i stvaraju rimu. Dorotea isprva samo promatra, ali na Magdalenin nagovor i asistenciju pronalazi riječi u pjesmici „Zeko“. Ističe se svojim angažmanom i Collin, koji vrlo brzo i lakoćom identificira cjelovite riječi, odnosno uočava stihove u rimi koji u pjesmici nedostaju.
SPONTANE DJEČJE IGRE
Zahvaljujući zastupljenosti raznovrsnih didaktičkih igara na temu slova i abecede, te raznih istraživačko-spoznajnih zadataka zastupljenih uglavnom kroz rad na radnim listovima kod djece je uočena pojava te postepen razvoj spontane igre koja je u velikoj mjeri pridonijela razvoju spoznaje, stvaralaštva i kreativnosti kod djece.
a)Igra „škole“- tijekom poslijepodnevne slobodne igre djeca su gotovo svakodnevno spontano formirala „centar škole“, reorganizirajući prostor sobe dnevnog boravka, postavljanjem stolica i stolova u formaciju razreda. Djeca se izrađivala knjige i bilježnice sa raznim zadacima(pisanje pojmova na određeno slovo, nadopunjavanje slova u riječi, igra „vješala“ i sl.) i međusobno ih provjeravali, zahtijevali povratne informacije od strane prijatelja i odgojitelja. U igri se Magdalena ističe kao vođa, odnosno preuzima ulogu učiteljice, dok joj se djeca obraćaju za pomoć. Prema međusobnom dogovoru, najuspješniji „učenik“ umjesto ocjene zaslužio bi smajlić ili neku dr. vrstu nagrade (najčešće bombon).
b)Igra „vjenčanja““-koristeći razne tkanine iz dramsko-scenskog centra isprva djevojčice dolaze na ideju igre vjenčanja, te na sudjelovanje u igri potiču i dječake koji dolaze na ideju izrade tzv.“knjige vjenčanja“ (iz koje će „svećenik čitati“-Teo). U ovu igru svakodnevno se, i s velikim interesom uključuje velik broj djece,djeca međusobno osmišljavaju pravila koja u potpunosti poštuju i provode, a igra se pri svakom novom izvođenju obogaćuje nekim novim elementima(odijevanje,gosti, zavjeti, cvijeće, prsteni izrađeni od gline, slikanje, pa čak i odlazak u restoran i dosljedno ukrašavanje prostora!)
Tijekom igre prevladava izuzetno dobra komunikacija kroz suradnju i dogovor; djeca usavršavaju vještine govorenja (izražavanja potreba, želja, osjećaja) ,te slušanja i razgovaranja (kroz pripovijedanje, postavljanje pitanja i odražavanje razgovora).
IZRADA SLIKOVNICA
- a) „Mala abeceda“
- b) „Slovna slikovnica“
a) „Mala abeceda“
Nakon svakodnevnih jutarnjih aktivnosti vezanih uz projekt o slovima na Teov prijedlog da tražimo sličice u novinama na sva slova abecede,a aktivnost izrade „Male abecede“ spontano se nametnula kao glavna aktivnost u poslijepodnevnom radu. Tijekom provođenja projekta i sakupljanja raznih časopisa, slovarica, letaka, brošura i sl. pisanih materijala, a tijekom njihovog istraživanja i manipuliranja od strane djece
( rezanje, lijepljenje) Teo potiče Emmu, Lorenu, Luciju na ponalazak sličica u časopisima na prvo slovo njegova imena, slovo „T“, što oni rado prihvaćaju. Nakon ovog poticaja djeca svakodnevno izabiru po 2-3 slova po vlastitoj želji te s velikim interesom pristupaju izradi slikovnice, te se međusobno dogovaraju oko njenog samog izgleda( na tanji karton manjeg formata djeca isprva ispisuju flomasterima, velikim štampanim slovima početno slovo pojmova koje su odlučili tražiti u časopisima, te ga sa špagom povezuju sa ostalim kartonima na koja zaljepljuju nađene pojmove-ponekad od 6-7 dodatnih kartona s sličicama pojmova na zadano slovo). Po završetku rada, kada bi našla dovoljan broj pojmova, takvu slikovnicu postavljaju na zid centra početnog čitanja i pisanja. Djeca se tijekom cijelog rada međusobno dogovaraju koje će slovo odabrati za taj dan, pomažu jedan drugome u traženju zadanih pojmova, prihvaćaju međusobne sugestije i ideje, rado razmjenjuju časopise i razne materijale, čekaju na red tijekom pisanja slova, rezanja i lijepljenja te je komunikacija tijekom cijele aktivnosti redovito na vrlo visokom nivou, s potpunim izostankom ikakvog sukoba tijekom cijelog rada. Već nakon završetka ručka djeca pokazuju veliko nestrpljenje za početak rada, samostalno pripremaju časopise ljepila, škarice papire i s velikim oduševljenjem i interesom redovito se u izradu slikovnice uključuje velika većina djece iz skupine (Teo, Nika, Emma, Tin, Magdalena, Lorena, Tomislav, Tin, Patricia, Ema Z., Lucija, Hana, Antonio…)
b) „Slovna slikovnica“
Ova naša „Mala abeceda“ nastala je na prijedlog Emme koja je željela svako slovo napisati na papir u boji i prepisati pjesmu o svakom slovu abecede. Po uzoru na slikovnicu Z. Baloga „Male priče o velikim slovima“ sa kojom su se djeca upoznala tijekom rada na projektu, a koja im se izrazito svidjela, veliki interes za pisanje stihova iz slikovnice pokazale su Emma V., Ivana, Lorena, Tin, Teo, Magdalena, Ema Z., Patricia, Lucija i Ana. Kratki tekst u stihu djeca pišu uz pomoć predloška, a uz tekst slikovnice koji govori o određenom slovu, slijede, i u ovoj slikovnici sličice pojmova na to slovo. Tijekom rada na ovoj slikovnici isto tako zastupljeni su svi oblici suradnje-djeca se međusobno pomažu kod pisanja slova, imenuju slova djeci koja pokazuju relativnu nesigurnost, te se otvoreno se obraćaju jedni drugima za pomoć i podršku.
Aktivnost je kod djece vidljivo utjecala na razvoj grafomotorike, a pri pisanju djeca s vremenom postaju spretnija, sigurnija, a samim tim i samopouzdanija.
LIKOVNO IZRAŽAVANJE
- a) crtanje, slikanje, modeliranje,rezanje,ljepljenje
- b) ručni rad
a)crtanje, slikanje, modeliranje,rezanje,ljepljenje
Bilo je prisutno puno više likovnog izražavanja. Od likovnih aktivnosti djeca su čest interes pokazivala za crtanje i slikanje pojmova na određeno slovo abecede (crtanje prema zamišljenom), kao i za modeliranje raznih slova od gline, plastelina, tijesta. Te aktivnosti najviše su utjecale na njihov spoznajni razvoj razvoj mišljenja i misaonih operacija, stvaranje pojmova po bitnom obilježju), kao i razvoj fine motorike i koordinacije oko-ruka što je usko povezano sa razvojem grafomotorike. Povećala se razina preciznosti pri rezanju sa škaricama ( detalji, pravilni obrisi). Kod ljepljenja izrezanih slika, slova dogovarali su detalje oko, izrade slikovnica.
b) ručni rad
-aktivnosti šivanja, nizanja i našivavanja koje smo i prije provodili u skupini dobro su se uklopile i u postojeći projekt. Te aktivnosti su se odnosile na motanje vune ili konca na uzorke slova izrezanih od čvrstog kartona, šivanje slova od filca i sl. Stalni interes za aktivnosti ovoga tipa vidljiv je kod Nike, Magdalene, Lucije, Lorene, Eme Z., Ivane koje su zahvaljujući interesu za ručni rad redovito pokazivale sve veći napredak kod pisanja, (kao i veću sigurnost, spretnost i brzinu)
ISTRAŽIVANJE
Ovaj dio projekta odnosio se prvenstveno na rad na radnim listovima (povezivanje slova i pojma, prvog, zadnjeg slova, te slova u sredini, osmosmjerke, križaljke, labirinti i sl.) koji su bili ponuđeni djeci početkom, sredinom te krajem projekta i koji su odražavali inicijalno stanje te napredak skupine i pojedinaca kroz svakodnevni rad na projektu u odnosu na postavljene zadatke.
Kod početnog povezivanja slova i pojma većina je djece sigurna u sebe i s lakoćom i sigurnošću rješava zadatak. Odstupanja pokazuju Dorotea, Sara i Roberto (Dorotea ne povezuje niti jedno slovo i pojam, Sara je nesigurna u sebe i traži pomoć od strane prijatelja, a Roberto ispravno povezuje samo jedno slovo i pojam). Kroz daljnje provođenje projekta postupno je kod njih uočen napredak u rješavanju zadataka toga tipa, a zadaci u odnosu na drugu djecu postajali su zahtjevniji.
Adrian, Nina, Lucija i Lorena ističu se kod rješavanja osmosmjerki na zadano slovo, Collin, Magdalena, Patricia i Teo u aktivnosti uočavanja sličica, tj. riječi u rimi. Kroz raznovrsne vježbe percepcije, grafomotorike, bojanja i sl. zastupljene u raznovrsnim radnim listovima povećan je interes djece za rad na projektu, djeca su često zahtjevala ponavljanje istih ili sličnih tipova zadataka koji su doveli do bogaćenja njihove spontane igre. U tim i takvim situacijama do izražaja je također dolazio visoki nivo komunikacije, prisutnosti dijaloga i svakodnevne razmjene ideja.
ŠETNJE
-kod redovitih šetnji našom užom i širom okolicom svakodnevno se pojavljivao i interes za promatranje svih vrsta pisanih sadržaja (na izlozima, vratima trgovina i institucija, raznim znakovima i sl.) što se kod djece pretvorilo u svojevrsnu igru-imenovanje prvog i zadnjeg slova u riječi, čitanje značenja cijelih riječi i povezivanja u cjelinu i sl. Kod organizacije svakodnevnih šetnji gradom i posjetama odličnu suradnju uspostavili smo s roditeljima koji su nam omogućili da ih posjetimo na njihovim radnim mjestima.
Patricia:“Teta, ovdje piše sniženje cijena!“
Tin:“ Ja vidim pet stvari na slovo „R“
Antonio:“Mislim da je ovo strana riječ“(„ Amica“)
Teo:“ I na znaku piše „STOP“!“
Magdalena:“Moja mama radi u farmaciji tako piše na tabli kod ulaza!“
Lorena:“ Teta ja sam pročitala da se od Dorianove mame frizer zove
„Glamur“!“
GLAZBENE AKTIVNOSTI
Kroz rad na projektu zastupljene su bile i aktivnosti glazbenog tipa. Iako u skupini postoji stalan interes za aktivnosti ovog tipa, određeni broj djece nije se rado uključivao u njih (Dorotea, Collin, Filip, Mislav). Pjevanje pjesmice „Vesela pjesma“(Do, re, mi) i „Karneval“ potiče uz ostalu djecu u skupini i primjetan angažman te djece, koji su do sada često pri pjevanju bili slabije motivirani, pa čak i pasivni. Uz pratnju sintesajzera i šuškalica, , a često i bez ikakve pratnje (samo raznovrsnim otkucavanjem) uvježbavamo održavanje ritma i tempa pjesme u čemu se ističu Patricia, Ena, Ivana, Nika, Teo, Magdalena.
Nakon glazbenih aktivnosti djeca svoj doživljaj glazbe izražavaju pokretom i spontanim pjevanjem, a neka djeca pokazuju i interes za sviranje (pod nadzorom odgojitelja)-Damjan, Emma V., Tin i Ana.
SURADNJA S RODITELJIMA
Tijekom cijelog rada na projektu stalna je bila i suradnja s roditeljima koji su se rado uključivali u prikupljanje i donošenje raznih vrsta pisanih materijala (starih slikovnica, slovarica , raznih časopisa, letaka, plakata, brošura i sl.)
Sa zanimanjem su svakodnevno promatrali razvoj projekta, naše aktivnosti, posjete, sve ono što smo naučili i svakodnevno zapisivali i izrađivali.
Roditelji, Emme, Tomislava, Lucije, Magdelene i Doriana pomogli su nam u organiziranim šetnjama gradom te nam omogućili da ih posjetimo na njihovim radnim mjestima.
Emmini roditelji redovito su nam donosili razne kartone i kutijice, dok su Doroteini roditelji bili najaktivniji u donošenju raznih časopisa.
Enin tata donirao je skupini oko 20-ak raznolikih slikovnica koje su djeca redovito prelistavala i čitala, te koje su bitno upotpunile naš centar slikovnica, a samim tim i obogatile naš projekt.
Antonijeva mama također je donirala 15-ak starih časopisa „Radost“ iz kojih smo koristili razne pjesmice, priče, dramatizacije i slikopriče.
Magdalenina mama upotpunila je naš centar početnog čitanja i pisanja donacijom raznih stručnih medicinskih časopisa i brošura.
Tijekom provođenja projekta roditelji su nas često informirali o uočenom napretku kod djece na što su reagirali vrlo pozitivno, čak i s velikim oduševljenjem (mnogi su bili iznenađeni kako djeca veći interes pokazuju za čitanje i pisanje i do koje su mjere kod djece usavršene te sposobnosti).
