MOJ GRAD BJELOVAR

DJEČJI VRTIĆ „OSMIJEH“ - PROJEKT „MOJ GRAD BJELOVAR“
 
Bjelovar, ožujak 2010.g.
 
1. ODREĐIVANJE TEME PROJEKTA         
 
Projekt „MOJ GRAD“ započeo je prilikom jedne šetnje gradom. Prolazeći parkom Mislav je rekao: „Ja znam što je ovo tu, to je kuća od gradonačelnika“, i tako je sve počelo. Razgovaralo se o tome gdje se što nalazi u gradu i što ima u kojoj zgradi?…

2. ODREĐIVANJE CILJA I ZADATAKA PROJEKTA
 
Cilj ovog projekta je što bolje upoznavanja grada u kojem živimo, te omogućiti djeci da steknu određena znanja i predodžbe o Bjelovaru.
Također, cilj je odgovoriti djeci na mnogobrojna pitanja kao što su:
Kako je nastao grad?
Gdje se što nalazi?
Tko mu je dao ime?
Kakav je grad bio prije?
Što je u gradu najljepše?
kroz mnogobrojne aktivnosti koje su proizašle iz njihovog isključivog interesa.
 
Zadatak projekta je upoznavanje novih pojmova, usvajanje novih nazivlja, upoznavanje novih institucija kao što su BBR, HTV-studio Bjelovar, MUZEJ, CRKVA SV. TEREZIJE AVILSKE, PAVILJON, GIMNAZIJA, OSNOVNA ŠKOLA.
 
- utjecati na razvoj percepcije, prije svega vizualne promatranjem fotografija, samostalnim fotografiranjem, pregledavanjem kalendara, monografije grada, slikovnice.
- utjecati na povećanje i bogaćenje rječnika, te razvoj govora kroz razgovor, slušanje priča, prepričavanje, gledanje i komentiranje viđenog.
- razvijati sposobnost za zajedničku igru, aktivnost, rad s manjom skupinom djece kod stvaranja pjesmice o gradu
- poticati i omogućiti kreativne , raznovrsne oblike izražavanja bojom, glinom, papirom, neoblikovanim materijalom
- maksimalno zadovoljavanje dječje inicijative i znatiželje poticanjem na razmišljanje o gradu, povezivanje poznatog s nepoznatim, zaključivanje na osnovi provedenih aktivnosti
 
PROVOĐENJE PROJEKTA
 
Željele smo saznati što djeca znaju o svome gradu pa smo im  postavile nekoliko pitanja.                          
 
3. ŠTO ZNAMO O BJELOVARU?
 
1. GDJE VI ŽIVITE?
 
Lucija B.:“Ja živim u Hrvatskoj“  
Luka H.: „Ma ne Lucija, živimo u Bjelovaru“
 
2. ŠTO JE BJELOVAR, GRAD ILI SELO?
 
Dorijan Z.:“Bjelovar je selo jer u nekim  kućama ljudi hrane gice i koke.“
Luka T.:“To je naš planet“
Patricia:“Bjelovar je veliki grad“
 
3. KOLIKO STANOVNIKA IMA GRAD?
 
Filip:“Mislim da ima tisuću“
Mislav:“Puno, puno više, ima pet tisuća“
Luka H.:“Ima ih bezbroj“
 
4. ŠTO IMA U BJELOVARU?
 
Filip:“Ima puno golubova“
Dorian R.:“I lastavica ali još nisu došle u grad, doći će na proljeće“
Mislav:“Plac, tamo moja mama kupuje povrće“
Roko:“Knjižnica-odjel za odrasle, ja tamo idem s tatom i posuđujemo knjige“
Lucija B.:“Igraonica, ja sam išla u igraonicu dok se nije otvorio naš vrtić“
Luka J.:“Zgrada gradonačelnika, on tamo sjedi i govori drugim ljudima što da rade“
Ema H.:“Gradski park s paviljonom , tamo ima puno cvijeća, drveća i klupica gdje se može odmoriti“
Luka T.:“Ne znam ništa, ima puno svega“
 
5. ŠTO JE GRADSKA UPRAVA?
 
Mislav:“Tamo se nešto piše i tamo nam živi gradonačelnik“
 
6. ŠTO JE CRKVA?
 
Sven:“Mjesto gdje se ljudi idu moliti! Tamo ima slika Isusa i kipova“
 
7. ŠTO JE AUTOBUSNI KOLODVOR?
 
Bruno:“Veliko mjesto gdje se nalaze autobusi i ljudi tamo čekaju da ih autobusi nekamo odvezu“
 
8. ŠTO JE ŽELJEZNIČKA STANICA?
 
Lucija:“Tamo ima puno vlakova i tračnica, vozimo se u vlakovima i trebaju nam karte“
 
9. ŠTO JE BBR?
 
Maja:“Tamo puštaju muziku i snimaju što ljudi govore“
 
10. ŠTO JE MUZEJ?
 
Luka J.:“Tamo dođeš i gledaš što ima- slike, kosti od dinosaura. Sve to nije stvarno.“
 
11. ŠTO JE TV STUDIO BJELOVAR?
 
Jakov :“To je na televizoru i tamo se snimaju neke stvari“
 
12. ŠTO JE POŠTA?
 
Vlatka:“U poštu se šalju pisma“
 
Ovo su autentične izjave djece o ustanovama, zgradama i mjestima grada Bjelovara.                      
 
4. POSJETI
 
Ovaj projekt je zamišljen najviše kao terenski rad.Takvim pristupom istraživanju  djeca će sama svojim osobnim iskustvom moći vidjeti i doživjeti mjesta i ustanove u njihovom gradu.                                       
 
4.1. POSJET BJELOVARSKO- BILOGORSKOM RADIJU
 
Na samom ulasku dočekala nas je Antonija jedna od djelatnica radija.
Ušli samo u studio gdje se snimaju emisije, sve je bilo opremljeno različitim uređajima, djeca su sjela i počela su pitanja:
 
Luka T.: „Za šta su one slušalice?“
Jakov: „Daj ih meni ja bi probao.“
 
Nakon dogovora svi su probali slušalice i evo što su rekli:
 
Jakov: „Kak je ovo dobro, daj malo pojačaj.“
Bruno: „To sam vidio na televiziji.“
Patricija: „Kad se snima pjesma to imaju.“
Luka H.: „To je baš cool!“
 
Teta Antonija odvela nas je u sobu gdje se emitiraju emisije koje mi čujemo na radiju. Urednik je na kratko prekinuo pričati i najavio goste koji su mu došli te ih pustio da pozdrave koga žele u eter.
Svi su bili oduševljeni i nisu željeli ići u vrtić. Na izlasku iz zgrade još smo posjetili uredništvo novina Bjelovarac.
   
Komentar za kraj: Bruno:“Ovo je danas baš bilo super!“
 
4.2. POSJET HOTELU
 
Djecu je zanimalo što se nalazi u toj velikoj zgradi pokraj ceste, neki su pretpostavili da je to hotel, ali većina nije znala, pa smo krenuli i tamo.
 
Na pitanje što je hotel i čemu on služi djeca su ovako odgovorila:
 
Patricija: „Tamo se jede i pije kava.“
Luka H.:“ U hotelu možeš piti.“
Mislav:“To je velika kuća vidio sam je, mama mi je pokazala.“
Bruno:“Ja mislim da tamo može spavati neko.“
Magdalena:“Ne znam.“
Jakov:“Kad su bili svatovi tu su spavali neki ljudi.
Luka J.:“Ja sam tamo bio u svatovima.“
 
Pred hotelom nas je dočekao direktor i poveo nas u obilazak. Na samom ulazu  objasnio je djeci čemu služi hotel.
Vidjeli smo sobe, konferencijsku dvoranu, recepciju, kuhinju i salu za sastanke.
Počastili su nas grickalicama i bombonima, te smo pošli prema vrtiću.
Sada svi znaju čemu služi hotel, pa Bruno ovako kaže: „Kad nemaš gdje jesti ni spavati dođeš ovdje“.
Slijedeća naša posjeta bila je knjižnici – dječji odjel. Djeca su tamo već bila i imala određene informacije i saznanja o tome da se tamo posuđuju knjige i dvd-i.
 
4.3. POSJET DJEČJEM ODJELU KNJIŽNICE
 
Na ulasku u knjižnicu dočekale su nas teta Irena i teta Branka, povele su nas unutra.
Djeca su se ugodno smjestila i teta Branka j počela pričati čemu služi knjižnica, kako je nastala, da je najstarija zgrada u gradu, a onda nam je počela pričati o knjigama. Na pitanje što ne smijemo raditi s knjigama djeca su ovako odgovorila:
 
Mislav:“Ne smijemo ih trgati.“
Maja:“Ne smijemo ih bacati.“
Patricija:“Ne smiju biti dugo kod nas.“
Jakov:“Ne smijemo ih zamazati.“
Gabriel:“Ni neskwik ne smiješ piti na njima.“
Luka H.:“A, ni jesti ništa jer bi se zamazale.“
Lucija B.:“Moramo ih voljeti.“
Magdalena:“Ja ih čuvam.“
Bruno:“Trebamo ih polako listati.“
 
Posjet je završio nakon razgledavanja mnogobrojnih knjiga, slikovnica, časopisa, dvd-a i svega ostalog što sadrži dječji odjel knjižnice.
 
4.4. POSJET HRVATSKOJ RADIO-TELEVIZIJI STUDIO BJELOVAR
 
Najveće oduševljenje za djecu bila je posjeta HTV-studio Bjelovar.
Uzbuđenje je bilo veliko i svi su s nestrpljenjem čekali tu posjetu.
 
Prilikom ulaska dočekao nas je zaštitar i najavio kod urednika Sanija Lukića koji je bio naš domaćin  i uveo nas prvo u montažu.
 
Djeca su sjela na fotelje i stolice u montažnoj sobi i evo što su pitali.
 
Jakov:“Kakvi su sve ovo gumbi, ima ih jako puno?“
Mislav:“Za šta su ove ručice?“
Gabriel:“ Kak imate tak puno televizora?“
Bruno:“A šta se tu sve može montirati?
 
Nakon što je urednik odgovorio na većinu njihovih pitanja, pola skupine odveo je u sobu za snimanje, a ostali su ostali u montaži.
 
U sobi za snimanje stavio im je mikrofon i uključio kameru tako da su ih prijatelji mogli gledati u montažnoj sobi. Bilo je puno smijeha jer im nije bilo jasno kako mogu vidjeti prijatelje.
 
Poslije su se skupine zamijenile i tako je to trajalo dosta dugo. Svi su bili jako sretni, a pitanje za kraj bilo je: KAD ĆEMO DOĆI OPET?
 
4.5. POSJET II. OSNOVNOJ ŠKOLI
 
Zbog skorog odlaska u školu otišli smo u posjet II osnovnoj školi. Tamo nas je dočekala učiteljica Ivana sa svojim učenicima koji su nam pripremili mali program. Djeca su bila vrlo znatiželjna i obazrivo su sve promatrala i gledala, na poziv učiteljice da sjednu u klupe to su i učinili. Posjet smo završili jedući krafne i pijući sok koji su nam pripremili, a mi smo za učiteljicu izradili ogrlicu, a djecu počastili bombonima.
 
5. PJESMA-„JA ŽIVIM U BJELOVARU“
 
JA ŽIVIM U BJELOVARU
 
Ja živim u Bjelovaru, najljepšem gradu,
tamo su naše ulice, naš vrtić i prijatelji
Refren:
Bjelovar, Bjelovar moj najljepši grad 2x
Volim svoj mali svijet, a on je u našem gradu.
 
Refren:
Bjelovar, Bjelovar moj najljepši grad 2x
U njemu su djeca vesela i sretna
ko ptica proljetna

Refren:
Bjelovar, Bjelovar moj najljepši grad 2x
 
6. SURADNJA S RODITELJIMA
 
Suradnja s roditeljima bila je više nego dobra. Većina roditelja aktivno se uključila u projekt, pa tako tata od Luke Hrge ponudio se da izradi maketu paviljona, što je i vrlo uspješno napravio. Mama od Patricka Matekova donosila nam je daščice, letvice i sve što je bilo potrebnu za maketu, a također i kalendare i slike Bjelovara. Također su se i ostali roditelji uključili donošenjem razglednica, slika, fotografija i kalendara grada Bjelovara. Svima smo bili jako zahvalni na pomoći.