Seksualnost u dječjoj dobi

Seksualnost u dječjoj dobi

Na koji način treba razgovarati s djecom o seksualnosti? Kako birati riječi? Boje li se roditelji reći da seksualnost nije ništa loše jer misle da time potiču rano upuštanje u seksualne odnose? Mnogi roditelji ne znaju kako početi razgovarati, što reći. I njima bude neugodno, zbune se i ne znaju što trebaju učiniti.
Spolna edukacija u najširem smislu uključuje učenje o načinu ponašanja, vrijednostima i osjećajima o tome kako je muškarac ili žena, kao i učenje o anatomiji i funkcijama dijelova tijela. Roditelji su zbog stalnog kontakta s djecom njihovi primarni učitelji, osobito u predškolskoj dobi. Djetetovo znanje o spolnosti ovisit će stoga o tome kako mu roditelji i druge odrasle osobe odgovaraju na pitanja te o tome koje im informacije pružaju. Većina roditelja sa svojom djecom ne razgovara o svim aspektima spolnosti. Istraživanja su pokazala da roditelji najviše govore o trudnoći, a najmanje o temama kao što su: spolni odnosi, kontracepcija i spolno prenosive bolesti. Nekad misle da djeca već znaju sve što bi trebali znati o seksualnosti i da im više nemaju što reći. No, pokazalo se da djeca ne poznaju mnoge važne aspekte seksualnosti.
Spolna edukacija trebala bi biti stalan proces, a ne „jedan veliki razgovor“.Suprotno mišljenju da će znanje potaknuti ranije stupanje u spolne odnose, pokazalo se pružanje seksualnih informacija djeci povezano s odgađanjem seksualnosti. Odgovaranje na djetetova pitanja na jednostavan način, prikladan njegovu kognitivnom razvoju, može zadovoljiti znatiželju i smanjiti potrebu za spolnim eksperimentiranjem.Nekoliko je načina kako roditelji mogu reagirati na dječje spolno ponašanje i pitanja koja postavljaju:

IGNORIRATI
GLUMITI NEZNALICU
REFLEKTIRATI
POSTAVITI GRANICE

I prije svega želim napomenuti da je važno slušati,slušati i svoje dijete. Odgovori će doći na spontan način, pokušajte.

                                                                          Dječji vrtić „Osmijeh"