ADAPTACIJA - “PRVI DANI U VRTIĆU ”

ADAPTACIJA – PRVI DANI U VRTIĆU

PRIPREMILE ODGOJITELJICE:
SABINA TOPČIĆ, SANELA KELEMEN, VALENTINA BOŽIĆ

Za većinu djece vrtić predstavlja prvo odvajanje od roditelja, nepoznat prostor u kojem ga roditelj ostavlja nepoznatim ljudima.
Svakodnevnim dolaskom u vrtić dijete će naučiti slijed radnji (dolazak u vrtić - odlazak roditelja - boravak u grupi - povratak roditelja i odlazak kući). Na toj osnovi dijete gradi povjerenje u roditelja, odnosno stječe sigurnost u roditelja koji će doći po njega i odvesti ga iz vrtića u sigurno okružje doma.
Dakle, za većinu djece polazak u vrtić predstavlja stres, koji se manifestira kroz niz emocionalnih, tjelesnih i ponašajnih reakcija do kojih dolazi kod procjene situacije kao opasne i/ili uznemiravajuće.

 
Prvih dana boravka u vrtiću dijete može:

- oštro protestirati
- svoju bespomoćnost izražavati nesretnim
  plačem i pasivnošću
- odbijati kontakt s odgajateljem ili
  suprotno tome, biti potpuno orijentiran
  na njega
- čvrsto držati svoju dudu, bočicu, gazu
   prijelazni objekt
- odbijati hranu ili slabo jesti
- kratko i nemirno ili uopće neće spavati
- ljutnju, što ne može izmijeniti situaciju,
  izražavat će vrištanjem, zvanjem mame
  i tate, agresijom usmjerenom na drugu
  djecu, odgojitelje, stvari…

Ponašanja roditelja koja će olakšati djetetovu prilagodbu na vrtić

- pozitivan stav roditelja prema vrtiću
- povjerenje u osobe koje će se u vrtiću brinuti za njegovo dijete
- boravak s djetetom u vrtiću tijekom prvog dana
- aktivno uključivanje roditelja u igru i aktivnosti u odgojnoj  grupi
- donijeti stvar uz koju je dijete emocionalno vezano (dudu, flašicu, gazu,  dekicu, omiljenu igračku i sl.) i uz koju se može umiriti (tzv. prijelazni objekt)

 
Kada ostavlja dijete u vrtiću roditelj treba:
 

- u terminima koje dijete razumije, definirati količinu vremena koju će dijete provesti samo, bez roditelja (npr. "…idem kupiti novine; idem na posao" i sl.).
- naglasiti potpunu vjerojatnost svog povratka ("kad to obavim vratit ću se po tebe").
- navesti odgojitelja kao osobu koja će se brinuti o djetetu ("teta će te čuvati dok se ja ne vratim").
- definirati aktivnosti u koje se dijete može uključiti za vrijeme boravka u vrtiću ("ti se igraj s kockama dok se ja ne vratim po tebe").
- kratko se opraštati s djetetom; u protivnom roditelj ostavlja dojam nepovjerljive i nesigurne osobe što nepovoljno utječe na dijete; roditelji se iz istog razloga ne bi smjeli zadržavati u vidokrugu djeteta (npr. na hodniku, viriti kroz prozor u djetetovu sobu i sl.).

Što može otežati odvajanje?

- Nesiguran, zaplakan roditelj
- Roditelj koji, ne oprostivši se od djeteta, doslovno pobjegne
- Roditelj koji od svog djeteta traži dopuštenje za odlazak (“Mogu li sada otići?”; “Reci mi kad mogu otići!” i sl.)
- Roditelj koji se dugo zadržava na vratima sobe i/ili stalno viri kroz prozor i sl.

ZAŠTO?

Zato što djeca u svojim ponašanjima pokazuju tendenciju kopiranja osjećaja roditelja. Dijete koje osjeća roditeljevu nesigurnost i nepovjerenje i samo je nesigurno i nepovjerljivo.