Projekti

Projekt „Škole za Afriku“

”Više”

 Projekt „Škole za Afriku“

Dječji vrtić „Osmijeh“ uključio se u UNICEF-ov projekt „Škole za Afriku“ kojemu je cilj prikupljanje novčanih sredstava za djecu Burkine Faso kojima je potrebna obnova škola,  izgrađnja novih, te pomoć  u nabavci knjiga i opreme. Osim što ćemo se uključiti kroz razne akcije, a sve u suradnji s roditeljima. Puno pažnje posvetit ćemo i aktivnostima s djecom u najstarijim odgojnim skupinama, kako bi upoznali život djece svojih vršnjaka.
Na samom početku napisali smo pismo roditeljima koje donosimo u cijelosti.
D.V. „Osmijeh „-„PROJEKT ŠKOLE ZA AFRIKU“
Poštovani,
UNICEF u Hrvatskoj provodi mnoge akcije kako bi sva djeca, već od prvih dana života, dobila priliku odrastati u sigurnom i poticajnom okruženju.

Od 2008. ured UNICEF-a za Hrvatsku, u suradnji sa zainteresiranim odgojno-obrazovnim institucijama, prikuplja sredstva za program „Škole za Afriku“. Njime se djeci iz 13 afričkih zemalja želi podržati ostvarenje jednog od temeljnih prava – prava na obrazovanje.
UNICEF je vodeća svjetska organizacija koja podržava ostvarivanje dječjih prava. Djeluje u više od 190 zemalja i područja kako bi očuvao, zaštitio i unaprijedio živote djevojčica i dječaka. S više od 60 godina iskustva u kriznim situacijama na terenu UNICEF spašava živote djece na područjima pogođenim prirodnim katastrofama i sukobima.
U protekloj je godini program podržalo više od 80 000 djece iz cijele Hrvatske,a ove godine i naš vrtić uključio se u projekt „Škole za Afriku“ , a za uspješnu realizaciju nužne su nam i vaša pomoć i potpora.

S posebnim zadovoljstvom pozivamo Vas da nam se pridružite u UNICEF-ovom edukativno-humanitarnom programu „Škole za Afriku“ kojim ćemo prikupljenim sredstvima pomoći svojim vršnjacima u Burkini Faso za izgradnju i obnovu škola te sanitarnih prostorija, opskrbu pitkom vodom, nabavu knjiga i dodatnu edukaciju školskog osoblja. Posebna će se briga voditi o djevojčicama koje su više od dječaka uskraćene za mogućnost obrazovanja.

Ciljevi ovog humanitarnog projekta su:
1. Usmjerenost na ispunjavanje dječjih prava – podržati ostvarenje prava djece u Africi na obrazovanje tako da se u obrazovni sustav uključe sva djeca, neovisno o spolu, rasi, teškoćama u razvoju, sposobnostima, društvenom statusu itd.
2. Osjetljivost na potrebe i dječaka i djevojčica – promicanje jednakosti i pravednosti prilikom upisa u školu te poticanje djevojčica i dječaka na svladavanje novih znanja

3. Sigurno i zaštićeno okruženje za svu djecu – osiguravanje da sva djeca uče u sigurnom i poticajnom okruženju

4. Aktivno sudjelovanje u životu zajednice – poticanje suradnje među školama, zajednicama, roditeljima i djecom u svim aspektima obrazovnog procesa

5. Kvaliteta obrazovanja – pružanje potrebnih znanja i vještina djeci za uspješan život

6. Uključenost u brigu o zdravlju djece – vođenje brige o prehrani i zdravstvenoj zaštiti djece, promicanje važnosti njihova fizičkog i emotivnog zdravlja
Također, osigurati priliku svoj djeci da odrastu u samosvjesne i socijalno osjetljive mlade ljude s kvalitetnim sustavom vrijednosti i uspješnim temeljima za daljnje cijeloživotno obrazovanje, razvoj humanosti i solidarnosti, uvažavanje različitosti, razvoj odgovornosti i pravednost,a sve to zbog doprinosa stvaranju boljeg svijeta!
Zahvaljujemo svima koji će se uključili u projekt te se veselimo što većem odazivu!

„Sve što trebam znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam još u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta.“
(R. Fulghum)

Vaš, D.V. „Osmijeh“

Aktivnosti u skupini
Kako bi djeci približili život djece u Africi pogledali smo edukativni dvd koji je na vrlo slikovit i njima blizak način prikazao život djece u toj udaljenoj zemlji. Nekoliko djece znalo je da je Afrika kontinent, pa smo to iskoristili i pomoću globusa pokušali ga naći, a zatim smo obris kontinenta prenijeli na plakat koji se nalazi i na našem zidu. Cijeli zid oblijepili smo raznim slikama iz života djece i odraslih u Africi: kako nose drva, vodu, kako se igraju itd. Djeca su počela pričati i o Afričkim životinjama koje poznaju, te su ih nacrtali i nalijepili na plakat. Ostale životinje pronašli smo u enciklopedijama i časopisu „Moj planet“.  Na poticaj djece zamolili smo kuharicu da nam skuha prosenu kašu koju djeca jedu u Africi. Svi su je željeli probati i to naravno prstima bez uporabe pribora baš kao u Africi. Osim ovih aktivnosti nastojali smo provoditi i ostale pa smo tako pokušali nositi kantice sa vodom na glavi baš  kao i djeca u Africi. Aktivnosti se iz tjedna u tjedan nastavljaju kao i akcije u našem vrtiću. Naša vrijedna kuharica ispekla je kiflice koje smo lijepo umotali i prodavali roditeljima za Dane kruha, te nam je to bila prva akcija. U drugoj su odgojiteljice pripremile predstavu „Crvenkapica“ za koju je ulaz bio simboličkim pet kuna. Kroz fotografije vidjet ćete dio naših aktivnosti, a u nastavku bit će još. Pozdrav od dječjeg vrtića „Osmijeh“.

”Manje”

 

LUTKA

”Više”

Poticaj za izbor teme projekta bila je svakodnevna igra djece koja su se često presvlačila u kutiću dramskog uživljavanja te sebi i drugima davali različite uloge.
Julia je pričala u vrtiću kako je vidjela lutke na televiziji koje glume te pokazivala kako su se kretale.
Marina je jedno jutro rekla:“ Idemo mi malo glumit, a vi sjednite i budite publika“.

Razvojem ovog projekta želja nam je bila omogućiti djeci svakodnevnu manipulaciju i igru razl.vrstama lutaka.

-Vrste lutaka-

Najpogodniji tipovi lutaka za igru djece u dječjem vrtiću:

-plošne lutke na štapiću

-lutke zijevalice

-ginjol

-marionete-u najjednostavnijoj formi

-lutke za na prst

-lutke od pedagoški neoblikovanog materijala

Željele smo saznati što djeca znaju i misle o lutki i kazalištu lutaka postavljajući im pitanja:

Što je to lutka?

Dorija: „Moja je beba lutka“
Adrijana: „Barbie je lutka“
Dorijan: „Lutka je ono za glumit u predstavi“
Josip: „Igračka da se cure i Gabi igraju“

Kakve lutke postoje?

Julia: „Sa haljinicama i Barbie ,one koje plaču“.
Dorija : „Ja imam ćelavu bebu“.
Ivana : „Winx,Barbie i još svakakve.“

Tko sve radi u kazalištu lutaka?

Josip: „Glumci glumiju“
Julia: „Tamo i tete glume ,a ne samo stričeki,ja sam vidjela“.
Lucija P. : „Glumci glume u kazalištu ,mama me vodila“

Za većinu djece pojam lutke je lutka kupljena u trgovini,tipa Barbie,Winx ili nešto treće.O lutkama koje se koriste za lutkarske predstave znaju vrlo malo ili gotovo ništa.
Vrlo malo djece susrelo se sa scenskom lutkom izvan dječjeg vrtića i to najčešće gledajući ih na tv-u.Neka djeca upoznala su
scensku lutku u profesionalnom lutkarskom kazalištu jer su ih roditelji vodili na predstave.

UPOZNAVANJE S RAZLIČITIM TIPOVIMA LUTAKA
KOJE SU NAJPOGODNIJE ZA IGRU DJECE

 

-plošne lutke na štapiću
-ginjole
-lutke zijevalice
-marionete u najjednostavnijem obliku
-lutka na prst
-lutka od pedagoški neoblikovanog materijala

 

Djeci su sve lutke bile zanimljive,promatrali su ih,dodirivali,manipulirali njima.Svatko se želio bar malo okušati kao animator.Najveći interes izazvale su lutke marionete.

Marionete

-iako smo koristili vrlo jednostavne marionete,često se događalo
da su se konci na kojima vise lutke zapetljavali i djeca nisu mogla sama riješiti problem.
-poneka djeca nisu željela aktivno sudjelovati nego su radije bila samo promatrači.
Mia se isprva bojala lutaka i nije ih željela primiti u ruku.
Karmen samo promatra sa strane i ne uključuje se.No lutke životinjskih likova potaknule su ih da im se približe,pomaze ih i igra je krenula.Svakodnevno Mia i Adam tražili su lutku konjića i mačku te ih vodili u šetnju po sobi i međusobno razgovarali.

Zijevalice

Velik interes za igru ovom lutkom pokazao je Adam.Često je samo hodao po sobi noseći ovu lutku na ruci,od nje se nije odvajao ni pri odlasku u kupaonicu.
Adam:“Ovaj peso može puno jesti i jako otvoriti usta!“

Adam je vrlo često o svojim, uvjetno rečeno,“problemima“ govorio preko lutke:

„Ovaj peso je jeo kod kuće i nije gladan“  ili
„Peso bi jako malo želio imati dudu“

Ginjole

 

Iako smo ovu vrstu lutaka imali već duže vrijeme u sobi i koristili je kao sredstvo motivacije djece na neku drugu aktivnost,nismo naglašavali njeno ime .Ovaj put djeca su ostala iznenađena nazivom ove lutke.
Josip-„Pa kakvo je to ime?“
Filip-„To se ne smije govoriti ,to je prosto“

Josip i Iva rado su koristili ovu vrstu lutaka jer su njihove mame sudjelovale u izradi istih.Iva se ljutila kada bi netko od djece uzeo „njezinu“lutku.

Plošne lutke na štapiću

 

Plošne lutke za djecu nisu bile novost ,njima smo se često služili obrađujući različite teme tijekom godine.
Uz marionete ,ove lutke pobudile su najveći interes djece,nisu zahtjevne za rukovanje i često su ih uzimali u ruke ,ponekad samo manipulirali njima,a ponekad bi nastajale prave male predstave.Sofia,Marina i Julia posjele bi svoje prijatelje ispred paravana i i za njih pjevale dok je bilo dječjeg interesa.
U korištenju ovim lutkama istaknuli su se Matija i Lucija P.,Marina i Julia.Matija je gotovo svakodnevno izrađivao novu lutku koja će biti bolja od one jučerašnje,a zatim je svojoj sestri Luciji davao savjete kako se treba ponašati.

 

)  Lutke na prstima

 

Veliko zanimanje djece izazvale su lutkice koje smo vrlo jednostavno izradili-oslikavanjem dječjih prstića.
Svatko je želio nekoliko likova na svojim prstićima.Većina djece željela je nasmijane i sretne likove.Adam je poželio strašnu i namrštenu lutku jer je želio biti opasan.
Ivana se žalostila kada bi se s njenog prsta izbrisao željeni lik. Interes za igru ovom vrstom lutaka trajao je nekoliko dana.

 

Lutke od pedagoški neoblikovanog materijala

-u izradi lutaka od pedagoški neoblikovanog materijala najveći interes pokazuju
Ivana,Matija,Lana,Lucija P.,Julia i kraće vrijeme Adam.
Iako su rado izrađivali lutke od pedagoški neoblikovanog materijala ,nisu ih koristili u igri.

Djeca koja su se rado koristila i igrala lutkama ,rado su se uključivala u različite likovne aktivnosti.
U izradi lutaka od pedagoški neoblikovanog materijala djeca koriste vunu,role od papirnatih ručnika,dugmad,plastične boce,slamčice za sok. Veliku važnost detaljima pokazuje Ivana-od vune koja predstavlja lutkinu kosu nastoji napraviti šiške,flomasterom označava oči i usta .U crtanju lutaka i svojih dojmova s lutkarskih predstava najčešće se koriste bojicama i olovkama.
Matija i Dorija vrlo su pažljivi u izradi štapnih lutaka od kolaž papira.Matija traži da na svaku lutku zapišemo što predstavlja,i nakon igre njome želi ih nositi kući i pokazati mami.  Tijekom izrade plošnih lutaka prevladavala je vesela atmosfera,djeca su se trudila napraviti što ljepše lutke.Štapić na koji su lijepili lutke izrađivan je namotavanjem papira što je zahtijevalo preciznost i razvijenu finu motoriku šake.Nekoj djeci to je predstavljalo problem te su tražila našu pomoć.
Nakon odgledanih kazališnih predstava djeca su željela nacrtati ono što ih se najviše dojmilo.Uglavnom su crtala likove životinja i cvijeće.

Lutkarska predstava „KEKO-EKO“splitskog kazališta s temom ekologije zainteresirala je djecu cijele skupine-osim Ivana C.koji nije pratio predstavu već je po sobi tražio igračke.Djeca su pozorno pratila svaki pokret lutaka,a posebno su ih veselili songovi uz koje su radosno pljeskali. Nakon predstave djeca su imala priliku iz blizine pogledati lutke,vidjeti kako se animiraju,te zaviriti iza scene tj.paravana .Djeca su se aktivno uključila u razgovor s lutkama,odgovarala su na njihova pitanja.Josip je bio najglasniji te pokazao dosta dobro znanje o razvrstavanju otpada. Lutke korištene u ovoj predstavi su ginjol lutke.Na predstavu su jako lijepo reagirala i djeca koja se često ne uključuju u aktivnosti s lutkom(Benjamin,Ivan K.)
U predstavi „Priča o lavu i pametnom zečiću“  kazališne družine „Don Hihot“ djeca su vidjela izvorne iranske lutke
koje glumci nose ispred sebe.
Gledanje predstave popraćeno je komentarima i veselim pljeskanjem djece.Većina djece je pažljivo i sa zanimanjem pratila radnju predstave.Josip Z.postavlja pitanja „Zašto je lisica to napravila?“ ,  „Što će sad biti?“. Mlađa djeca –Gabrijel J. i Lucija S.  reagiraju plačem na pojavu lava.

Većina slikovnica i priča bila je zanimljiva djeci,tako da smo ih ponavljali kad god su to djeca tražila.
Djeca su rado slušala priče i kratke igrokaze ,koje su i sama pokušavala odigrati.Poznate priče s lakoćom su prepričavali,dok tekstove s kojima su se susretali prvi put interpretiraju na svoj način uz puno izmišljenog teksta.U tome se posebno ističu
Marina,Sofia ,Katja i Julia.U svoje igre lutkama uključuju znanje iz priča koje smo čitali te povremeno traže da ih podsjetimo što je neki lik ih priče ili pjesmice rekao.
Benjamin,Ivan K.i Dorijan uključivali su se na kratko u slušanje priča,pjevanje pjesmica,kada bi ih privukao zanimljiv tekst.

 

Tijekom projekta djeca su pokazala velik interes za igru
„ Pogodi što osjećam“ i često su tražila ponavljanje igre.Najlakše su prepoznavali osnovne emocije koje je prikazivala lutka-veselje i ljutnju dok su strah,zabrinutost i čuđenje teže prepoznavali.
Igra lutkama nije bila vezana isključivo za dramsko-scenski centar već se širila i u ostale,ovisno o trenutnom interesu djece.
U igri sa lutkama-najčešće su to bile štapne lutke,djeca su više pažnje posvećivala kretanju lutke i istraživanju njezinih mogućnosti nego govoru.Tako je lutka skakala,letjela,plesala,bila je živa i vesela.
Pri nedostatku riječi djeca su pribjegavala svađi među lutkama-Josip-Adam.
Često su u igri djeca proicirala vlastite životne situacije odnosno lutkama su prepuštala svoju životnu ulogu a sama su preuzimala uloge svojih roditelja.
Marina i Sofia u igri vole glumiti mame i djeci govoriti što smiju raditi.
Lutke su dobivale imena,s njima se izvodila predstava ustajanja,oblačenja,hranjenja,liječenja čak i kažnjavanja.
Marina i Julia su često uz pomoć lutaka radile male scenske improvizacije.
složile bi stolice i govorile djeci da će biti predstava.
Lutke bi tada pjevale,plesale ,često i započinjale prepirke.Djevojčice bi se ljutile ako djeca nisu tiha i mirna dok traje njihova predstava.

Suradnja je bila jako dobra.Na roditeljskom sastanku obavijestili smo ih o našem projektu i već tada su sa zanimanjem razgledavali postojeće lutke .
Neki su se izuzetno angažirali i donosili nam različite materijale kao pomoć u ostvarenju projekta,a neki i gotove lutke koje su sami izradili.Sa zanimanjem su pratili naš projekt i često ispitivali treba li nam pomoć.
Josipova mama-lutke na štapu,ginjole
Ivina mama-štapne lutke
Dorijina mama-tkanine
Katjina i Mijina mama-puno materijala za opremanje dramsko-scenskog centra

”Manje”

 

PRIČE S POUKOM

”Više”

PRIČE S POUKOM

SKUPINA:DISKUSIĆI

ODGOJITELJICE:
Ivana Ledinski
Biljana Mikičić

prosinac 2011.g.

1.)   UVOD

Tijekom adventskog, predblagdanskog perioda uz raznovrsne aktivnosti unutar skupine spontano su se istaknule raznovrsne priče, basne i slikovnice koje su bile usmjerene na postizanje ugodne atmosfere, promišljanje o dobrim djelima, pristojnosti, suosjećanju, plemenitosti, prijateljstvu i ostalim vrijednostima kojima smo htjeli kod djece pobuditi pozitivne osjećaje vezane uz nadolazeće blagdane.

Uz odabir materijala za čitanje, pričanje i dramatizaciju od strane odgojitelja na sam izbor utjecala su i djeca svojim neposrednim ponašanjem (nemogućnost čekanja na red, dijeljenja igračaka, odnosa prema prijateljima i stvarima, nedostatak uživljavanja u emocionalna stanja i potrebe drugih, negativan utjecaj televizije i sl.)

2.) CILJ

Nakon čitanja, pričanja ili dramatizacije priče od djece smo prije svega imali namjeru dobiti njihovo stajalište, mišljenje i razumijevanje priče i njene pouke, a zatim kroz zajednički razgovor, prepričavanje, pitanja, rasprave (a ponekad i ponavljanje čitanja) potaknuti djecu na razmišljanje o pročitanom koje može kod djece dovesti do usvajanja ispravnog moralnog ponašanja, odnosno ispravne pouke koju priča daje.

 

3.) ZADACI

-imenovanje i razlikovanje različitih osjećaja
-osvještavanje i prepoznavanje vlastitih i tuđih emocionalnih stanja
-uočavanje potreba drugih ljudi (primarne čovjekove potrebe -potreba za hranom, pićem, snom, odjećom, obitelji, toplim domom…)
-razvijanje osobne odgovornosti preko uživljavanja u osjećaje druge osobe (sreća, tuga)
-razumijevanje „zašto“ se nešto ne smije (ponajprije preko razumijevanja koje negativne posljedice imaju naša loša djela na druge, isto kao i koje pozitivne posljedice imaju dobra djela koje činimo…..)

4.) SADRŽAJI RADA

PRIČE: „Sreća“
„Zvjezdani taliri“
„Pjesma božićnog zvona“
„Razvikani pjetlić“
„Maca papučarica“
„Djevojčica sa šibicama“

SLIKOVNICE: „Dan svetoga Nikole“
„Biti kao Anđeo“
„Mali anđeo i zvjezdica“
Nevjerni prijatelj“
„Nezasitni medvjedić“
„Pokloni patuljaka“

 

BAJKE: „Carevo novo ruho“

5.)   PRIČE (pouke, zapažanja, zaključci)

SREĆA

Pouka priče:Sreću treba dijeliti s drugim ljudima
Zapažanja: Ova kratka priča interpretirana je djeci kroz pričanje (uz razne geste i pokrete koji se u priči spominju) što je uvelike utjecalo na njihov doživljaj priče te jupo završetku veliki broj djece želi samostalno prepričatina način na koji ju je doživjelo (uz unošenje svojih vlastitih detalja). U tome se ističu Matija, Dorian F., Lucija R. i Josip.
Djeci je, nakon toga postavljeno pitanje: „Što biste vi učinili da vama, kao u priči, sreća pokuca na vrata?“
Većina djece, bez većeg pomišljanja odgovara kako bi ju pojelo, popilo, stavilo u kasicu (kako se u priči i spominje), ali reakcije Borne i Matije (koji ističu kako bi sreću najradije podijelili s prijateljem) navode djecu na razmišljanje i , kod nekih na promjenu mišljenja. Nakon ponovnog prepričavanja priče i usmjeravanja od strane odgojitelja na završnu rečenicu u priči: „ I pokloni je čovjek prijatelju i bi sretan…  I Sreća bi sretna…“ postavljena su djeci pitanja: „Što mislite zašto je čovjek u priči svoju sreću poklonio prijatelju?“  djeca postepeno dolaze do samostalnog otkrivanja pouke.
( odgovori: „Možda mu je prijatelj bio bolestan! „- Josip
„Ili je bio tužan…“-Adrian
„Da mu prijatelj bude sretan!“- Lucija R.)

Zaključak:Pričom smo nastojali kod djece istaknuti vrijednost činjenja nesebičnih dobrih djela za druge i pokušali uživljavanjem u priču potaknuti kod njih razmišljanje kakve osjećaje takva djela izazivaju kod nas, što nam znače, zašto je važno željeti drugome dobro, dijeliti sreću i usrećiti prijatelja. Većina djece shvaća pouku priče i slaže se sa zaključka do kojega smo došli,ali određeni broj djece ipak nije u stanju staviti potrebe drugih ispred vlastitih.

ZVJEZDANI TALIRI–braća Grimm

Pouka priče:Dobra djela uvijek će biti nagrađena
Zapažanja:Priču je, uz čitanje u jutarnjem krugu djeci približena i putem stolne predstave, lutkama od gaze u izrađivanje kojih su se uključila i djeca (lutke od čvorova). Kako bi njenu pouku približili djeci i potaknuli ih na razmišljanje i samostalno zaključivanje o doživljenom, priču smo ponavljali nekoliko puta tijekom predblagdanskog vremena. Cilj je bio osvijestiti kod djece osnovne čovjekove potrebe (potreba za hranom, odjećom, toplim domom)
Priča o siromašnoj djevojčici dobra srca kod djece je izazvala razlike u mišljenjima, stavovima,poimanju dobrih djela i sl.
Na postavljeno pitanje: „Što biste vi učinili da jednog jutra, na putu do vrtića sretnete gladnog čovjeka koji vas zamoli za komadić vašeg peciva, biste li se odrekli svog peciva kako biste ga nahranili?“uslijedili su raznoliki odgovori,npr:
„Ne bi nikome dao svoje pecivo.“- Dorian F.
„Ja bi mu dao pola.“- Borna
„I ja bi mu dao pola.“-Mihael
„Ja bi otišao do pekare i kupio još 10 peciva za njega!-Adrian
„A što bi onda ja jeo?“- Robertino
„A ja bi onda bila gladna!“- Lucija R.
Mnoga djeca nisu na pitanje ništa odgovorila, iako su ga shvatila. Uočavaju tuđe potrebe, ali ne osvješćuju utjecaj koji oni imaju na poboljšanje potreba drugih, činjenjem nesebičnih dobrih djela.

Zaključak:Pokazalo se kako većini djece veliki problem predstavlja uživljavanje u tuđa emocionalna stanja (empatija) i shvaćanje tuđih potreba.

PJESMA BOŽIĆNOG ZVONA

Pouka priče:Strpljenje se isplati
Zapažanja: Kao poticaj za pričanje ove priče koristimo pjesmu „Badnja je večer“ koju smo pripremali za ovogodišnju Božićnu priredbu, a koja ujedno služi i kao poticaj za razgovor o božićnim običajima koje djeca poštuju unutar svojih obitelji, među kojima je i odlazak na misu polnoćku.
Tijekom pričanja priče djeca sa velikim interesom slušaju priču, usredotočena su na njen sadržaj i radnju te tijekom cijele priče aktivno propituju, a sve češći su i zahtjevi djece za ponavljanjem priče, kao i samostalnim prepričavanjem. Kroz zajednički razgovor i prepričavanje priče s lakoćom dolazimo do osvještavanja pouke koju priča nosi, što je vidljivo kroz odgovore djece na postavljena pitanja:
„Zašto malo zvono nije zvonilo?“
„Jer nije znalo“-Sara
„Jer još nije bio Božić“-Lucija R.
„Jer je moralo čekati da dođe Božić.“- Ivana , te:
„Kako to da je malo zvono na Božić znalo zvoniti?“
„Jer su mu starija zvona pokazala“-Tomislav
„Bilo je sretno što je došao Božić“- Nika
„Vidjelo je da su ljudi sretni što je došao Božić“-Adrian

Zaključak: Djeca shvaćaju da je malo zvono moralo biti strpljivo i čekati Božić da bi moglo zazvoniti, iako mu je to bilo teško, te da je slušajući pjesmu drugih zvona i gledajući sreću na licima ljudi koji su pored crkve prolazili shvatilo svoju svrhu, da sa svojom veselom zvonjavom ljudima najavi blagdan Božića i podijeli sa njima njihovu radost. S djecom dolazimo do zaključka da svi ponekad znamo biti neposlušni i nestrpljivi, ali da moramo slušati starije i od njih učiti.

MACA PAPUČARICA- Ela Peroci

Pouka priče:Gdje pospremiš tu ćeš i pronaći
Zapažanja:Ova priča već je pojedinoj djeci poznata, te su tako i oni mogli sudjelovati u pričanju same priče ( Nika, Lucija R., Matija, Lucija P. ).
Matija: „Nama mama čita puno priča i baš nam je tu čitala!“
Djeca pozorno prate priču, te ilustracije koje priču popraćuju. Ilustracije priče posebno zanimaju Robertina, Roberta, Doriana F., te Doriana K.
Kroz cijelu priču provlače se situacije iz svakodnevnog života djece jednog sela gdje je sve bilo savršeno osim što djeca nisu pospremala svoje papuče na mjesto te su ih jedno jutro svi tražili i………..
Borna: „Meni je mama rekla da postoji i maca koja uzme igračke jer
ih ja ne spremam nego ih mama sprema, mislim da je jednom
ona bila kod mene!“
Djecu smo potaknuli na razmišljanje i promišljanje o njihovim djelima i reakcijama na pročitano, te samostalno zaključivanje o doživljenom. Cilj je bio djecu potaknuti na pospremanje šlapica, cipelica, igračaka i svega ostalog na svoje mjesto.
Na postavljeno pitanje: „Da li oni doma pospremaju šlapice , igračke i sve ostalo na svoje mjesto?“ uslijedili su raznoliki odgovori,npr:
Dorian F.: „Ja mami uvijek sve pospremim, samo je kod mog brata
bila maca papučarica!“
Lara: „Kod mene nije nikada bila, ali mama mi je rekla da bi mogla
doći!“
Matija: „Meni i Luciji mama je čitala tu priču zato što nismo htjeli
spremati stvari na svoje mjesto, a šlape smo stalno ostavljali
bilo gdje!“
Robertino: „A sada znam tko mi je odnesao igračke!“
Lucija R.: „To ti je zato što ih nisi spremao na mjesto!“
Mnoga djeca uključila su se u raspravu nakon pročitane priče, prisjećaju se situacija kada nešto nisu mogla pronaći,….., te sami donose mnoge zaključke.
Nika: „Mama mi je rekla da stvari uvijek moram spremati na svoje
mjesto i onda ih ja tamo i nađem, ja sama odaberem gdje je
njihovo mjesto!“

Zaključak:Pokazalo se kako sva djeca shvaćaju pouku , te kako su se pojedinci već i susreli s ovom pričom. Dobili smo dosta odgovora, djeca su međusobno raspravljala, prepričava svoje doživljaje, te donosila zaključke.

 

 

DJEVOJČICA SA ŠIBICAMA- H.C.Andersen

Pouka priče:Poštenje i dobrota uvijek se isplate
Zapažanja: Ova kratka priča interpretirana je djeci kroz tiho pričanje i uz prigodnu melodiju što je uvelike utjecalo na njihov doživljaj priče te jupo završetku veliki broj djece želi samostalno prepričatina način na koji ju je doživjelo (uz unošenje svojih vlastitih detalja). U tome se ističu Nika, Lucija R., te Adrian.
Djeci je, nakon toga postavljeno pitanje: „Što biste vi učinili da naiđete na djevojčicu, biste li joj pomogli?, Što mislite kako se je ona osjećala“
Većina djece, bez većeg pomišljanja odgovara kako bi joj pomoglo,
kako bi oni kupili sve šibice od nje, kako bi je pozvali u svoju kuću,…..
Adrian: „Ja bi joj kupio uno hrane da ne bude gladna!“
Nakon kratke rasprave što bi tko učinio, djeci je postavljeno pitanje: Što mislite zašto je djevojčica sve to vidjela kada je zapalila šibice?“
Nika prva daje odgovor i potiče daljnju raspravu djece.
Nika: „Ja mislim da je ona bila jako tužna i da je samo htjela ići
svojoj baki, i ja svoju baku jako volim!“
Lucija R.: „Zapalila je šibice da može vidjeti ono što bi si htjela kupiti
i onda je vidjela svoju baku koja je umrla!“
Matija: „Ona je bila jako nesretna curica, mislim da se razbolila i da
je zato htjela ići svojoj baki na nebo!“

Zaključak:Ova mala djevojčica iz priče simbol je svih siromašnih ljudi koji su bez obzira na svoju životnu situaciju ostali dobri i pošteni jer se to na kraju uvijek i isplati, a ovom pričom djeci smo željeli u ovo vrijeme darivanja pokazati da trebaju biti skromni i zadovoljni onim što im roditelji mogu pružiti na njima shvatljiv način. Pričom smo pokušali uživljavanjem u priču potaknuti kod njih razmišljanje kakve osjećaje pobuđuju takve situacije kod djece, što nam znače, zašto je važno željeti drugome dobro, dijeliti ljubav i usrećiti bližnjega. Većina djece shvaća pouku priče i slaže se sa zaključka do kojega smo došli,ali određeni broj djece ipak se nije u stanju uživjeti u samu priču i ono što je djevojčica iz ove priče doživjela.

RAZVIKANI PJETLIĆ – Ukrajinska pripovjetka

Pouka priče:Pomozi drugima pa će drugi pomoći i tebi
Zapažanja: Priča je interpretirana djeci kroz pričanje (uz razne geste i pokrete koji se u priči spominju) što je uvelike utjecalo na njihov doživljaj priče te jupo završetku veći broj djece želi samostalno prepričatina način na koji ju je doživjelo (uz unošenje svojih vlastitih detalja). U tome se ističu Borna, Ema, Nika, Josip, Lucija R.
Djeci je, nakon čitanja i prepričavanja, kao i kod priče „Nevjerni prijatelj“postavljeno pitanje: „Što mislite dali se pjetlić našao u istoj situaciji kao i pas?, „Da li su magarčić i mišići pomogli svojim prijateljima?“
Većina djece, bez većeg pomišljanja odgovara kako jesu i da je pjetlić bio u pravu kada im nije dao da jedu kolače jer mu ništa nisu htjeli pomoći.
Borna: „Pjetlić je sve morao sam!“
Josip: „A pjetlić je mišiće stalno zvao da mu pomognu!“
Ema: „nisu mu htjeli pomoći kao ni onaj magarčić pesi!“
Nika: „Ja bi uvijek htjela pomoći, to je prijateljstvo!“
Ove dječje izjave navele su neke od djece da razmisle o svojim postupcima i ponašanjima. Nikina izjava potaknula je raspravu o tome tko je kome prijatelj.
Adrian:“Ja ću nacrtati Tini i Bobi dinosaure iako mi oni baš nisu pravi
prijatelji jer me tuku!“
Djeca su kao i u predhodnoj priči „Nevjerni prijatelj“ shvatila pouku priče nakon kraće rasprave.

Zaključak:Pričom smo nastojali kod djece istaknuti vrijednost činjenja nesebičnih dobrih djela, pomaganja jedni drugima u svim životnim situacijama. Pokušali smo uživljavanjem u priču potaknuti kod njih razmišljanje kakve osjećaje takva djela izazivaju kod nas, što nam znače, zašto je važno da pomažemo jedni drugima. Većina djece shvaća pouku priče i slaže se sa zaključkom do kojega smo došli.

6.) SLIKOVNICE ( pouke, zapažanja, zaključci)

DAN SVETOG NIKOLE-B.Blažević

Pouka priče:Naša dobrota uvijek će biti nagrađena
Zapažanja:Ovu kratku priču u stihu djeca izrazito dobro prihvaćaju, s lakoćom prepričavaju i pamte već nakon 2-3 ponavljanja.  Također, djeca iz skupine koja su već savladala tehnike početnog čitanja sa sigurnošću, uz pomoć ilustracija i rime samostalno ju čitaju prijateljima (Ema, Lucija R., Leona, Sara) . Slikovnica pobuđuje interes djece koja i nisu toliko sklona sudjelovanju u grupnim aktivnostima, najviše zbog teme koju obrađuje. Kod djece se pobuđuje zanimanje o sv. Nikoli, o tome kao je izgledao, gdje je živio te nakon nekoliko ponavljanja priče te čak i odgovore međusobno daju jedni drugima.
„Tko je bio sv. Nikola?“
„On je bio biskup ili svećenik, to je isto.“-Dorian F.
„To znači da je bio jako dobar“-Sara
„Bio je čovjek koji je živio davno i bio je dobar“-Josip

„Zašto donosi darove?“
„Jer želi da budemo dobri“- Leona
„Zato što voli dobru djecu!“- Matija
„Jer želi razveseliti svakoga tko je bio dobar!“- Marina

Zaključak: Kroz ovu kratku priču djeca su shvatila i potvrdila smisao darivanja za blagdan sv. Nikole, odnosno da je bitno truditi se biti što bolji i poslušniji kako bi zavrijedili nagradu za svoja dobra djela.

BITI KAO ANĐEO-B.Blažević

Pouka priče:Svatko može biti kao anđeo ako čini dobro drugima
Zapažanja: Slikovnica prati jednu temu kroz dva različita aspekta- anđele kao uzvišena bića na nebu i usporedbu ljudi na zemlji sa anđelima. Kroz priču se provlači poanta kako i ljudi mogu jedni drugima biti kao anđeli ako su dobri jedni prema drugima, brinu se o potrebama drugih i nesebično si pomažu.
Djecu pročitana priča po samom završetku navodi, da na poticaj Lucije R. izdvajaju prijatelje u skupini koji, prema njihovom mišljenu imaju karakteristike anđela, koji svaki dan čine dobra djela, pristojni su i poslušni i imaju najviše smileija (nagrada za dobro ponašanje u skupini).
Tko su anđeli?
„Anđeli nas čuvaju i žive na nebu.“-Robertino
„Anđeli su ljudi s krilima koji lete na nebu“-Roberto
„Anđeli čuvaju djecu i ljude i paze da budu dobri“-Matija
Zašto kažemo da je netko „dobar poput anđela?“
„Jer sluša mamu i tatu“-Tomislav
„Jer tješi prijatelja kad on plaće:“-Sara
„Kad je pažljiv, voli svoje prijatelje i daje im svoje igračke“-Adrian

Zaključak:Djeca bez većih problema, kroz diskusiju, iznošenje vlastitih mišljenja i stavova pokazuju shvaćanje pouke priče. Aktivno se uključuju u priču, opisuju ilustracije te iznose primjere vlastitog dobrog ponašanja prema prijateljima i roditeljima.

MALI ANĐEO I ZVJEZDICA-V.Velički

Pouka priče: Čak i oni mali mogu činiti velika djela
Zapažanja: Ova priča podsjeća djecu na rođendansku priču o malom anđelu koji je sa neba sišao na zemlju, kojom obilježavamo rođendane djece u skupini. Iz tog razloga priča u potpunosti okupira pažnju djece jer ju shvaćaju kao svojevrsni nastavak te priče. Mali anđeo i zvjezdica nebeski su glasnici koji na djeci razumljiv i privlačan način govore o Isusovom rođenju te prate Mariju i Josipa na njihovom putu u Betlehem. Iako se u priči ne iznose likovi imenom, djeca shvaćaju o kojim se likovima i događaju radi te da su mali anđeo i zvjezdica u priči bili anđeo i zvjezdica djeteta Isusa.

Zaključak: Iako su mali anđeo i zvjezdica silno željeli dobiti dijete čiji će biti zaštitnici, nakon dugog puta popraćenog neizvjesnošću i brigom nisu izgubili nadu i njihovo strpljenje i trud bilo je nagrađeno rođenjem djeteta Isusa, kojeg su bili odabrani čuvati.

 

NEVJERNI PRIJATELJ – Džahadananad

Pouka priče:Pomozi drugima pa će i tebi drugi pomoći
Zapažanja: Ova kratka priča interpretirana je djeci kroz pričanje. Zbog svog kratkog sadržaja sva djeca znala su je prepričati na svoj način, a posebno su se istaknuli Matija, Adrian, Robertino, Roberto, te Lucija R.
Djeci su, nakon prepričavanja pročitanog postavljena pitanja: „Da li vi pomažete drugima?, „Da li oni pomažu vama?“
Većina djece, bez većeg pomišljanja odgovara kako oni pomažu prijateljima, ali nakon kraće rasprave uvidjeli su da se i oni često ponašaju kao mali „magarac“ iz naš priče i da na kraju budu ostavljeni od strane svojih prijatelja zbog takvog ponašanja. Djeca jedni drugima daju primjer ponašanja i prisjećaju se kako oni reagiraju kada je prijatelju potrebna pomoć.
Adrian: „Ja svima hoću biti prijatelj i pomoći im, ali ponekad sam malo
zloćkan pa se oni neće igrati sa mnom!“
Josip: „Meni Dorian kaže da mi je prijaterlj a satalno me tuče i to me
boli i zato mu ja neću dati bombona kada će mi biti rođendan!“
Lucija R: „Meni Leona nije dala svoju barbiku da se ja malo igram pa
onda ni ja njoj nisam htjela pomoći složiti slagaricu!“

Zaključak:Ovom kratkompričom smo nastojali kod djece istaknuti vrijednost činjenja dobrih djela za druge, pomaganja jedni drugima i pokušali uživljavanjem u priču potaknuti kod njih razmišljanje kakve osjećaje izazivaju kod nas situacija kada nam prijatelj neće pomoći, što nam znači kada nam netko pomogne, kako se osjećamo kada mi nekome pomognemo, , zašto je važno pomagati drugome.

Većina djece shvaća pouku priče i slaže se sa zaključka do kojega smo došli, a to je da uvijek trebamo pomagati jedni drugima.

POKLONI PATULJAKA- J. i W.Grimm

Pouka priče:Onaj tko se zadovoljava s malim uvijek biva nagrađen, a onaj tko je lakom ostaje praznih ruku
Zapažanja:Priča o dva mala drvosječe koji su u šumi naišli na grupu patuljaka i pomogli im, te za tu pomoć bili nagrađeni svidjela se svima, iako kod pojedine djece nastavak priče izaziva različite stavove i razmišljanja.
Dorian F.: „Ja kada mami pomognem pospremiti kuću ona mi da 10
kuna, i onda kaže da sam ja to zaradio!“
Adrian: „I meni mama tako da i baka, a jednom sam djedu pomagao i
nije mi platio pa sam ja uzeo sam, svi su bili ljuti!“
Adrianova izjava izaziva raspravu i odobravanje od manjeg broja djece, dok kod većeg broja ne, shvaćaju da to nije bilo ispravno što je Adrian napravio.
Postavljeno im je pitanje: „Što mislite zašto se drvosječi ugljen nije više pretvorio u zlato nego sve opet u ugljen?“ dobili smo različite odgovore:
Josip: „Ja mislim da je on uzeo više ugljena ngo što je smio!“
Robertino: „Imao je veliku torbu a nije smio!“
Ivana: „Ja mislim da kada si je uzeo sam ugljen da je to izgledalo kao
da krade a ne smije se krasti!“
Sara: „Ja isto misli da je on to kao ukrao i da mu se zato nije
pretvorilo u zlato!“
Postavljeno im je novo pitanje: „Zašto mislite da je on to ukrao, patuljci su vidjeli da on to uzima?“
Mislav: „Pa oni mu drugi puta nisu dali ugljen pa je to isto kao da im je
uzeo, ukrao!“
Cilj je bio djecu potaknuti na razmišljanje i promišljanje o pročitanome, te samostalno zaključivanje, na činjenje ispravnih djela i ne uzimanje onoga što nije naše.

Zaključak:Pokazalo se kako sva djeca shvaćaju pouku priče, iako smatraju da kada nešto naprave uvijek moraju biti nagrađeni, ali to
nije mišljenje sve djece, nego samo pojedinaca. Dobili smo dosta odgovora, djeca su međusobno raspravljala, prepričava svoje doživljaje, te donosila zaključke.

NEZASITNI MEDVJEDIĆ- L.Fiacchi

Pouka priče:Važno je biti umjeren u svemu, pa tako i u jelu
Zapažanja:Ova priča djeci nije ispričana na klasičan način već putem igrokaza u našem scenskom kutiću, što je djeci bilo jako zanimljivo jer pokazuju veliki interes za sve vrste igrokaza. Kratka priča sadržajno odaje samu poruku tek na kraju, a to je da se umjerenost isplati i da je jako bitna. Mudra lija to zna, ali medvjedić nije razmišljao svojom glavom već samo trbuhom. Djecu smo potaknuli na razmišljanje i promišljanje o njihovim djelima i reakcijama kada su se pronašli u takvoj situaciji, te samostalno zaključivanje o doživljenom. Cilj je bio djecu potaknuti na skromnost u ovo vrijeme darivanja, te na to da nisu važni veliki pokloni već dobra namjera.
Na postavljeno pitanje: „Da li bi vi postupili kao medo ili kao lija?, „Što mislite tko je ovaj put bio pametniji i mudriji?“ uslijedili su raznoliki odgovori,npr:
Matija: „Ja bio napravio isto što i medo jer jako volim med!“
Nika: „Ja ne bi jela puno meda da mi ostane za sutra!“
Lucija R.: „Meni med nije fin, ali da su jeli nešto drugo ne bi jela puno jer bi me bolio trbuh!“
Mnoga djeca nisu na pitanje ništa odgovorila, iako su ga shvatila. Uočavaju medinu potrebu za hranom, ali ne osvješćuju da je skromnost i umjerenost bitni.
Sara: „Ja sam rekla mami da mi ne mora kupiti veliku bebu nego samo
neku malu, pa i s njom se mogu igrat!“- ovakvi odgovori bili su
jako rijetki
Adrian: „Kada košta jako puno ja kažem mami da mi kupi drugo!“

Zaključak:Pokazalo se kako većini djece veliki problem predstavlja uživljavanje u takve situacije jer još uvijek ne osvješćuju činjenicu kolika je vrijednost novca ili neke stvari, te da li im to roditelji mogu priuštiti ili ne.

7.) BAJKE ( pouka, zapažanja, zaključci )

CAREVO NOVO RUHO – Hans Christian Andersen

Pouka priče:Poštenje je vrlina
Zapažanja: Ova kratka priča interpretirana je djeci kroz pričanje (uz razne geste i pokrete koji se u priči spominju, korištenje raznih tkanina,…) što je uvelike utjecalo na njihov doživljaj priče te jupo završetku veliki broj djece želi samostalno prepričatina način na koji ju je doživjelo (uz unošenje svojih vlastitih detalja). U tome se ističu Adrian, Pavle, Sara, Borna, Josip, te Mislav. Sari u prepričavanju priče pomaže Marina izvodeći pokrete i geste cara ta stavljajući na sebe razne tkanine kao ruho.
Djeci je, nakon toga postavljeno pitanje: „Što mislite da li se uvijek treba reći istina, zašto se ne smije lagati?, „Tko je jedini bio iskren i rekao istinu caru?“
Gotovo sva djeca , bez većeg pomišljanja odgovara kako se ne smije lagati.
Josip: „Ružno je kada netko laže!“
Sara: „Ako lažemo nećemo imati prijatelje!“
Adrian: „Ja nekada lažem, ali samo malo
Marina: „Adrian, pa ne smije se nikada lagati!“
Lucija P.: „Mali dječak je caru rekao da je gol, a drugi su mu lagali, oni
mu nisu prijatelji!“
Slijedi pitanje „A zašto carevi pomoćnici nisu htjeli reći caru da na sebi nema nikakvo ruho?“
Adam: „Oni mu nisu prijatelji!“
Mislav: „Ja mislim da su se oni bojali što će car reći ako mu kažu da je gol, mislili su da će se ljutiti, a dječak to nije znao!“
Josip: „Oni su se samo pravili da su mu prijatelji, lagali su mu!“
Adam: „Ja mislim da car nije dobro vidio, mora nositi naočale!“
Rasprava se nastavila, kao i ponovno prepričavanje priče.

Zaključak:Pričom smo nastojali kod djece istaknuti koliko je bitno biti iskren kako prema sebi, tako i prema drugima, važnosti govorenja istine iako se to ponekad ne sviđa svima. Htjeli smo čitanjem ove priče djecu potaknuti na razmišljanje i promišljanje o tome kako se ne smije lagati. Gotovo sva djeca shvaćaju pouku priče i svi pouku ove prče povezuju s prijateljstvom iz skupine i postupcima djece u skupini.

 

8.) VREDNOVANJE AKTIVNOSTI
Putem sklopa aktivnosti „Priče s poukom“, provedenih u adventskom vremenu nastojali smo kod djece utjecati na razvoj moralnog, posebice prosocijalnog ponašanja (dijeljenja, razumijevanja tuđih potreba, suosjećanja, strpljenja, pomaganja, altruizma, empatije i sl.)
Tijekom rada na pričama odabirom priča potaknut je interes djece koji je bio vidljiv velikim nivoom pažnje i koncentracije, čestim zahtjevima za ponavljanjem, aktivnim sudjelovanjem u pričanju priča, postavljanjem pitanja, davanjem odgovora, a prije svega dolaskom do samostalnih zaključaka i razumijevanja pouka koje priče prenose djeci.
Kroz priče nastojali smo istaknuti važnost činjenja dobrih djela i emocionalnih posljedica dobrog ponašanja na nas i druge. Tijekom rada kod djece je došlo do osvješćivanja i prepoznavanja vlastitih i tuđih emocionalnih stanja, imenovanja i razlikovanja različitih osjećaja i potreba, uživljavanja u tuđa emocionalna stanja, te osvještavanja dobrog i lošeg ponašanja.
Ciljevi i zadaci postavljeni početkom rada na aktivnostima realizirani su u potpunosti, reakcije djece na aktivnosti u potpunosti su bile pozitivne i uvelike su pridonijele boljem ozračjuu skupini i dječjem doživljaju blagdana.

”Manje”

 

‘‘IGRE OTPADNIM MATERIJALIMA U ODNOSU NA RAZVOJ GOVORA’’

”Više”

‘‘IGRE OTPADNIM MATERIJALIMA U ODNOSU NA RAZVOJ GOVORA’‘

ODREĐIVANJE TEME PROJEKTA

Sklop aktivnosti je započeo vidljivim interesom djece za manipulacijom raznim otpadnim materijalom (kartonske kutije, cijevi, plastične čaše, posudice…) koji se nalazio u centru građenja i konstruiranja pa smo odlučile da ćemo djeci ponuditi i dodatno opremiti centre kako bi zadovoljile i produbile interes za takve aktivnosti, ali i utjecale na njihov razvoj govora, potaknule verbalnu i neverbalnu komunikaciju te suradnju između djece kroz razgovore, diskusije, promišljanja…Marko Faletar je bio najuporniji u igrama s kutijama te je ušavši u kutiju rekao: ‘‘Teta, ajde nam donesi još puno kutija da se igramo!’’

IZRADA PLANA PROJEKTA

ISTRAŽIVANJE MATERIJALA
– kartonske kutije, plastične kutije, plastične posudice, cijevi, novinski papir, loptice (drvene i plastične), stiropor, role od WC papira, slamčice, čepovi, plastične vrećice, spužve, dugmad, konac, vuna, tkanina
– prirodnog materijala: lišće, češeri, kukuruz, kesteni, tjestenina, orasi
– proučavanje oblika, veličine, teksture, količine, boja

LIKOVNO IZRAŽAVANJE
– crtanje, rezanje, lijepljenje
– slikanje
– ukrašavanje kutija
– izrada okvira za fotografije
– izrada narukvica
– izrada maketa
– izrada slikovnice

GRAĐENJE
– igre građenja i konstruiranja
– izrada maketa (kuće, dvorca, vrtića…)

RAZNOVRSNE IGRE
– stolne igre (poklapaljke, umetaljke, slagarica,…)

SURADNJA S RODITELJIMA
– donošenje raznog otpadnog i prirodnog materijala

PROVOĐENJE PROJEKTA

Nakon početnog sakupljanja materijala i sredstava u kojem su nam veliku pomoć pružili roditelji, počele smo popunjavati centre aktivnosti tim materijalima. Najprije smo popunile centre građenja i konstruiranja kutijama različitih oblika, veličine, teksture, boje….Djeca su ih prvo individualno razgledavala i opipavala, obilazila ih, isprobavala mogu li ih podići, te su ih zatim zajedno prenosili s jedne strane sobe na drugu. Reakcije djece bile su i više nego odlične. Sve igračke u sobi dnevnog boravka, zamijenile su kutije. Ulaženje, izlaženje iz kutije, zatvaranja, otvaranje, okretanje, stavljanje drugih materijala u njih djeci je bilo vrlo interesantno i zaista poticajno za nastavak njihovih igara.  Naravno da je prvotno istraživanje popraćeno njihovim razgovorima, diskusijama, raspravama….

ISTRAŽIVANJE

a) ISTRAŽIVANJE OBLIKA
Ono što je svakakvo bilo najzastupljenije kod igara neoblikovanim materijalom, bilo je istraživanje oblika u što se mogu ubrojiti mnoge igre i materijali s kojima su se djeca igrala. Tu svakako spadaju i igre kutijama kojima je i započeo sam sklop aktivnosti. Djeca su se zatim igrala plastičnim čašicama, kutijicama, posudicama. Umetala su manje čašice u veće, manje kutije u veće, otvarala i zatvarala kutijice i plastične boce. Radosni usklici kod istraživanja i otkrivanja novih materijala u kutiji, bili su prisutni. Ovdje su se djeca služila govorom kroz igru i uživala u zajedničkoj igri, ponajprije starija djeca, dok su se mlađa djeca u skupini samostalno igrala i kroz manipulaciju pričala nešto za sebe.  Kod neke od djece pokazala se velika zainteresiranost za takvu vrstu igre i ‘‘istraživanja’‘. Tin Š. s tim se materijalima uvijek najduže igrao te neumorno svakodnevno tražio plastične kutijice od krema kako bi ih otvarao i zatvarao. S obzirom da Tin još uvijek ne koristi govor kao sredstvo komunikacije, ali je pod dojmom poticaja radosno uskliknuo:

Tin Š.: ‘‘Teta, daj jos!’‘

Emily je također kao i Tin,  pokazala veliki interes za igru otvaranja i zatvaranja plastičnih kutijica. Pokušala je zatvoriti kutijice uz riječi:

Emily: ‘‘Ovo je majo (malo).’‘

Poklapaljka s geometrijskim oblicima napravljena od plastičnih čašica od jogurta potaknula je djecu na suradnju(dijalog) između mlađe i starije djece u skupini. Tako je Magdalena B. pomogla Pavlu u pokušaju poklapanja čašice s oblikom na odgovarajuće mjesto.
Magdalena: ‘‘Pavle, pogledaj kako izgleda ovaj plavi krug! Ajde ga sada potraži i dolje!’‘
Na poticaje vezane za istraživanje oblika najbolje su reagirali Tin Š., Magdalena B., Marko F., Pavle B., Lea i Laura, a Emily je prvi puta od polaska u vrtić za ovu vrstu aktivnosti i igara pokazivala zaista veliko zanimanje.
Ovdje se također pokazala velika suradnja među djecom odgojne skupine ‘‘Cipelići’‘, ali i suradnja, odnosno pomoć starije djece iz odgojne skupine ‘‘Diskusići’‘, a tu bi istaknuli veliku pomoć Magdalene T. koja je predano pomagala svojim mlađim prijateljima te ih poticala na igru i razgovor što je bilo vrlo nadahnjujuće za djecu, ali i nas odgojiteljice.

b) ISTRAŽIVANJE VELIČINE

Kod istraživanja veličine ponovno se pokazao veliki interes za otpadni materijal i igre koje vode ka promišljanju o veličini pojedinih materijala i odnosa među materijalima. Manje, veće cijevi, manje i veće loptice i prolaznost tih loptica kroz različite cijevi ili kosine, samo su neki od ponuđenih igara i poticaja kojima su se djeca igrala.
Tia je vrlo zainteresirano gurala loptice kroz otvore i cijevi različitih veličina te je pozvala ostalu djecu na igru.
Najduže su se u igri zadržali Ema, Marta i Tia te im je Tia ponosno pokazivala kako loptica ne može proći kroz sve cijevi.

Nakon toga se obratila Marti:

Tia: ‘‘Marta, a’de uzmi ono od kujuza (kukuruza).’‘

Igra cijevima koje su nam pomogli prikupljati roditelji, ali i djedovi i bake, zasigurno su izazvale najveće oduševljenje kod djece. Cijevi različite veličine općenito, debljine, dužine i teksture, bile su i više nego odličan poticaj za istraživačko manipuliranje predmetima. Ono što je svakako specifično za igru ovim otpadnim materijalom jest da je potaknulo i najmanju djecu, primjerice Magdalenu, Juricu i Marka D. na dugu i neumornu igru. Iako još uvijek ne pričaju, osim Marka D. koji koristi kratke i jasne rečenice, razumijevanje u zajedničkoj igri nije nedostajalo upravo zbog količine materijala.
Puštanje loptica različitih veličina kroz kosine napravljene od raznih veličina cijevi, pokazale su se kao vrlo poticajne igre napravljene od otpadnog materijala (cijevi i drvenih konstrukcija od kojih su napravljene ljestve za puštanje kosine). Sva su djeca prišla konstrukcijama koje smo im ponudile. Neka od djece su najprije promatrala, dok su Lea, Magdalena B., Tia i Bernarda odmah prišle i započele igru. Sa smiješkom na licu, ali i uz suradničko učenje, djevojčice su pokušavale koja se veličina loptice bez problema spusti kroz određenu kosinu. Lea je bila vrlo uporna u igrama te je željela da svi vide kako se ona igra. Poticala je Mirnu da se zajedno igraju.
Lea: ‘‘Dođi se igrati sa mnom, a doći ćeš i kod mene jer će meni to tata napraviti’‘.
Mirna je odbila Lein poziv na igru zbog određene doze sramežljivosti koju nosi u sebi, ali je promatrala Leu i ostalu djecu kako se igraju i smiješkom na licu odobravala kako joj se sviđa njihova igra predvođena Leinom inicijativom.
Dok su neka djeca uživala u igrama s kosinama, Tia i Magdalena B. su se odlučile za umetanje cijevi u cijevi. Magdalena bez imali problema shvaća odnose među veličinama i umeče cijev u cijev. Nakon toga pomaže Tiji, a Tia koja inače pokazuje određenu dozu samostalnosti, odgovara Magdaleni.
Tia: ‘‘Nena, ja ću sama, nemoj mi pokazati.’‘
Pokušala je sama i uspjela uz vrlo malo truda, ali se nakon uspješnog pokušaja dosjetila i probala stavljati gumenu lopticu u svaku od cijevi što je kod nje izazvalo veliko oduševljenje i dugu igru.
U trenutku kada se s jednom od konstrukcija nitko nije igrao, Mihael je prišao i započeo igru. Najprije je ogledao, opipavao materijale, a zatim uzeo loptice raznih veličina i započeo igru. Uživao je igrajući se samostalno i s oduševljenjem spuštajući loptice.

Istražujući veličinu djeca su se vrlo dugo i lijepo igrala raznim poticajima, te svakodnevno produljivala međusobne razgovore-postavljali su pitanja, objašnjavali i dr.. Igre sa cijevima svakako su bile igre koje su pobudile najviše interesa. Ovdje se pojavila vrlo dobra suradnja(verbalna) među djecom, ali i suradnja s roditeljima, u prikupljanju materijala.

c) ISTRAŽIVANJE BOJE

Otpadni materijal već se ranije pokazao kao odličan materijal za izradu stolno – manipulativnih igara. U ovom smo slučaju od prikupljenog otpadnog materijala napravili razne umetaljke, ali i razne igre kojima su djeca mogla ‘‘istraživati’’ boju i usvajati nove pojmove vezane za pojedinu boju.
I ovdje nam je od velike pomoći bila suradnja s roditeljima u prikupljanju materijala: plastičnih čašica, češera, slamčica….
Djeci smo ponudile razne stolno – manipulativne igre koje su zbog određene manipulacije predmetima, ali i promišljanu o osnovnim bojama te njihovom eventualnom imenovanju i razumijevanju, svakodnevno izazivale veliki interes.
Vrlo jednostavna, ali za djecu manipulativna igra, napravljena je od malih plastičnih čašica u boji i većih plastičnih posuda od lizalica. Kod tog poticaja bilo je zaista izvrsne suradnje među djecom u skupini, ponajviše između starije i mlađe djece. Starija su djeca (Veronika, Tin Š., Marko, Tia) mlađoj pomagala i pokušavala pomoći u ‘‘promišljanju’’ o pojedinoj boji. Iako ni oni još nisu bili točni u imenovanju pojedine boje, bila su im od velike pomoći.
Marko i Tin Š. u ovoj su igri pokazali najveći interes upravo zbog njihovog vrlo preciznog prepoznavanja boja. Marko je imenovao crvenu i zelenu te pokušao Tina ‘‘naučiti’’ kako se koja boja zove.
Marko: ‘‘Gle Tine!Ovo ti je cujena (crvena), a ovo zejena (zelena) kao trava.’‘
Tin je, iako ne imenujući boju poput Marka, shvatio svog prijatelja te umetnuo čašice u odgovarajuću kutiju.
Još jedna manipulativna igra izrađena je od debelih tuljaca i papira u boji kod koje je došlo do izražaja suradničko učenje između djece. Ovdje je izrazita bila komunikacija između djece, verbalna, ali i neverbalna kojom su komunicirala mlađa djeca ‘‘objašnjavajući’’ jedno drugome kako bi se oni igrali upravo tom igrom. Kod starije djece se ovdje vidjelo raspoznavanje boje primjerice kod Magdalene i Tije koje su i imenovale boju, dok se kod neke djece vidjela velika volja, želja i htijenje za znanjem boja.

Veronika i Lea su u razgovoru pokušavale imenovati pojedine boje, iako je to bilo pogrešno. Ipak, potrudile su se.

Veronika: ‘‘Leja, ovo ti je b’ela boja!’’ (pokazavši na žutu boju)

Lea: ‘‘Lonika (Veronika), ja ti znam koje su to boje, mene je mama naučila.’‘

Djevojčice su bile uporne u nastojanju da rasporede boje onako kako treba ići, a ponudile su pomoći svojoj mlađoj prijateljici Luciji.
Mihael, Petra i Marko D. danima su uživali u igrama češerima u boji. Mihael je uporno svakodnevno uzimao upravo tu stolno-manipulativnu igru koju smo izradili uz pomoć djece iz skupine ‘‘Cipelići’‘. Njihova mala pomoć u bojanju češera u osnovne boje, bila je od velike važnosti. Mihael je pozivao Petru na igru, ali kada bi Petra prišla i uzela jedan češer, Mihael bi joj ‘‘objasnio’’ da uzme drugi, a ne taj koji je uzela.

Mihael: ‘‘Ne taj Pepa, uži (uzmi) ovaj d’ugi (drugi).’‘

I ova je manipulativna igra, kao i sve ostale prije nje, djecu poticala na suradnju i diskusiju. Mihael se još uvijek ne služi proširenim rečenicama, ali je igrajući se ovom igrom, razgovarao s ostalom djecom te tražio rješenja. U pomoć su mu, kao i ostaloj mlađoj djeci, ponovno uskakala starija djeca iz skupine, ponajprije Veronika, Magdalena i do tada vrlo tiha i povučena Mirna.

Potaknute Markovom igrom da u široke cijevi ubacuje loptice, napravile smo jednu veliku podnu igru, kod koje je manipulacija, ali i istraživanje boje bilo presudno.
Igru smo izradile uz pomoć kutija od cipela i cijevi u boji koje smo oblijepile tapetama u boji, a kutije papirima u boji. Ta je igra zaista izazvala najveće zanimanje kod djece, što ni ne čudi jer zahtjeva određenu manipulaciju, ali i promišljanje o osnovnim bojama.
Najprije su se djeca slobodno igrala lopticama koje su već bile razvrstane po kutijama određene boje, a zatim je nastala spomenuta igra. Razvrstavanje loptica po kutijama okupio je zamalo svu djecu koja su vrlo precizno stavljali loptice u odgovarajuće kutije. Tia je i kod ove igre željela biti dominantna te je ponosno pokazivala ostaloj djeci kako ona bez imalo problema razvrstava loptice po bojama. S obzirom da Marko D. tada još nije koristio govor u potpunosti kao sredstvo komuniciranje, Tia mu je pokušala objasniti kako ‘‘zelena ne ide s cuvenom (crvenom)’‘. Marko bi ju promatrao s nevjericom, ali je na njezinu inicijativu i uz njezinu pomoć razvrstao loptice onako kako ona kaže i pokaže.

Druga su se pak djeca igrala već spomenutom igrom s cijevima i kutijama od cipela te lopticama koje su u ovoj igri poslužile kao sredstvo za prolaz kroz cijevi. I ovdje je Tijina inicijativa i pomoć mlađim prijateljima u skupini bila od velike važnosti kod razvoja govora, ali i određene manipulacije ponuđenim materijalima. Pozvala je Luciju na igru:
Tia: ‘‘Lucia, odi spuštati loptice kroz c’evi!’‘
Lucia: ‘‘Ti mi pokaži kak’. Ja ti ne znam to.’‘

Tia je kao i kod svake igre, pomogla u objašnjavanju ‘‘igre’‘, ovog puta svojoj prijateljici Luciji.
Istraživanje boje bilo je svakako nadahnuto za svu djecu, a posebice za stariju djecu u skupini kod kojih je došlo do izražaja raspoznavanje boja. Tu bih posebno istaknule Tiju koja je davala dobar primjer prijateljima iz skupine. Ona je bila od velike pomoći drugoj djeci jer im je pomagala u razvrstavanju raznih materijala po bojama. Imenovanje boje djeci nije predstavljalo problem jer su ponavljali čuvši od svojih prijatelja koji znaju i koji su im pomogli u razvrstavanju.

d) ISTRAŽIVANJE KOLIČINE

Uz pomoć otpadnog materijala, djeca su također kroz igru istraživala količinu, ali kod ovih je aktivnosti značajno bilo i to da su količinu istraživali i uz pomoć prirodnih materijala.
Najprije se krenulo s igrama lišćem koje smo zajedno prikupili u šetnji okolicom vrtića. Ta je igra izazvala veliko zanimanje kod djece, ali i potaknula djecu na komunikaciju o tom prirodnom materijalu.

Veronika: ‘‘Teta, pa tu ima puno jisća (lišća)!’‘

Odgojiteljica: ‘‘A kakve je sve boje to lišće?’‘

Laura: ‘’Žuto, zeveno (zeleno), c’veno (crveno)!’‘

Veronika: ‘‘Tu nema cuvene (crvene). Ima 10 jisća (lišća).’‘

Marko F. ‘‘Ima puno, puno. Kao kod mene u dvovištu (dvorištu).’‘

Mlađa su djeca u skupini uživala u valjanju po lišću i bacanju lišća u zrak. Tako su Roberta i Ema bacajući lišće, mudro ‘‘zaključile’‘:
Roberta: ‘‘G’e (gle), pada kica (kiša)!’‘
Istraživačke aktivnosti uz prirodan materijal ‘‘kujuz’’ (Roberta), svakako su aktivnosti koje su pridonijele istraživanju količine, ali i razvoju govora. Iako u strahu od eventualnog ‘‘degustiranja’’ zrna kukuruza, odvažile smo se ponuditi djeci ovaj prirodni materijal imajući na umu da se mnoga djeca u skupini nisu nikada susreli s tim materijalom, a posebice ne mlađa djeca u ‘‘Cipelićima’‘.
Na prvo pitanje upućeno djeci, a to je bilo pitanje o kukuruzu, točnije što je to ponuđeno, Tin Đ. je prvi odgovorio.
Tin: ‘‘To je kukujuz (kukuruz). On jaste (raste) na polju iza moje kuće.’‘
Marko: ‘‘A moj djed kujuzu daje gicama u kocu (svinjcu).’‘
Presipavanje iz plastičnih čašica u čašice, iz posude u posude, djecu je potaknulo na dugu igru, a količinsko istraživanje djeca su izražavala puneći čašice i posudice do samog vrha. U ovim su igrama ipak najviše uživala starija djeca u skupini.
Ovdje je bila prisutna odlična suradnja između djece. Ono što je bilo izuzetno zanimljivo jesu situacije u kojima su veća djeca u skupini svojim manjim prijateljima objašnjavala što je to kukuruz te kako kukuruz treba sipati u čašice, a da se ne ‘‘p’osipa’’ (Marko F.).
Kod istraživanja količine, djeca su se imala prilike upoznati s prirodnim materijalima koja nemaju prilike često vidjeti ili manipulirati i igrati se njime. Kukuruz kao poticaj bio je i više nego odličan te su igre tim prirodnim materijalom trajale nekoliko dana, svakodnevno na poticaj nekog drugog djeteta. Ono što je također zanimljivo jest da su djeca usvojila nove pojmove, ali i ‘‘promišljala’’ o samim materijalima: gdje nalazimo te prirodne materijale, gdje rastu, koje su boje, veličine….
S obzirom da većina djece još uvijek ne izgovara pravilno sve riječi, još uvijek se za kukuruz koriste inačice, kao npr. ‘‘kujuz’’ ili ‘‘kukujuz’‘.

 

LIKOVNO IZRAŽAVANJE

Većina djece rado je sudjelovala u raznim likovnim aktivnostima, radovi su bili vrlo maštoviti, praćeni komentarima i opisima onog što su izradili. I tu se je pokazala velika suradnja među djecom jasličke odgojne skupine i djece iz starije odgojne skupine ‘‘Diskusići’‘, ali i suradnja među djecom unutar same odgojne skupine.

a) UKRAŠAVANJE KUTIJA

Velika kutija koja se nalazi u centru građenja i konstruiranja privukla je gotovo svu djecu; Marko F. je uzeo kist u ruku te je tražio da mu stavimo tempere na paletu.
Marko F. : ‘‘Teta, daj mi tempere, hoću našu kutiju obojiti!’’
Pridružila su mu se i druga djeca u oslikavanju kutije. Mihael, Marko D., Veronika i Tin izabrali su da će kistovima oslikavati kutiju dok su Magdalena B, Tia, Lea i Pavle u svim bojama ostavljali otiske ruku i žigova.
Tia i Magdalena B. pokazuju veliku motiviranost u bojanju naše kutije s rukama.
Tia je željela koristiti samo plavu boju dok se je Magdalena B. dosjetila da bi mogla jednu ruku umočiti u crvenu, a drugu ruku u žutu boju.
Tia: ‘‘Zašto uzimaš dvije boje? To se tako ne boja, ti Nena ne znaš!’‘
Magdalena B.: ‘‘Znam! Moje će biti šareno!’‘
Kod samog ukrašavanja kutije djeca su međusobno komunicirala te jedni drugima sugerirali kako i gdje trebaju oslikati kutiju. Pokazali su i dobro poznavanje boja.
Tia: ‘‘Ja ću tisnuti (stisnuti) plavom bojom.’‘
Magdalena B.: ‘‘Gle teta, ja ću sa žutom bojom!’‘
Lea: ‘‘Moja je boja lijepa, to je cujena (crvena )!’‘
Marko F.: ‘‘Tin dođi tu, tu moraš bojati!’‘
Tin:  ‘‘Neću, tu bojam!’‘

b) IZRADA OKVIRA ZA FOTOGRAFIJE

Promatranje naših fotografija s različitih aktivnosti potaklo je djecu na međusobnu komunikaciju i promišljanje što bi mogli napraviti s tim fotografijama.
Veronika:  ‘‘Teta, hoću još gledati slikice!’‘
Marko F.: ‘‘Vidi Veronika tu sam ja!’‘
Magdalena B.: ‘‘Teta, stavi slike tu na zid!’‘

Kako su djeca pokazala veliki interes, odlučili smo napraviti okvire od neoblikovanog materijala za naše fotografije te ih kasnije staviti u jedan od centara tako da djeca mogu promatrati sebe, ali i komentirati što su sve do sada radili.

Promatrajući djecu i stvaranje njihovih radova uvidjeli smo da pojedina djeca kao što su Tomislav, Marta i Pavle da su proširili svoj obujam riječi. Neke pojmove su usvojili koje do sada nisu znali (veće – manje, boje,…) i da spajaju 2-3 riječi u rečenice.
Marta: ‘‘Teta, ja lijepim!’‘
Tomislav: ‘‘Ovo veliki čep!’‘
Tia: ‘‘Tomi stavi malo i kujuza (kukuruza).’‘

Novi dječak Patrik promatrao je slike koje smo stavili u naše okvire od slika.
Iako ne poznaje djecu komentirao je svojoj mami što ta djeca rade.
Patrik: ‘‘Gle mama, dječica se igraju s lopticama!’‘
Marko F.: ‘‘Tu se igjam (igram) s lopticama!’‘
Bernarda: ‘‘A Tin s kutijama!’‘

Najveći interes i upornost u lijepljenju neoblikovanog materijala na karton pokazale su Veronika i Laura, dok su ostala djeca brzo odustajala kako im je padala koncentracija. Magdalena B. pomagala je mlađoj djeci u lijepljenju te im sugerirala gdje što trebaju nalijepiti.
Magdalena B.: ‘‘Mihael, ne lijepiti tu unutra, tu ti ide slika!’‘
Pavle: ‘‘To ja lijepiti!’‘
Laura: ‘‘Teta, stavi moju sliku u ovo!’‘

 

c) IZRADA NARUKVICA OD NEOLIKOVANOG MATERIJALA

Različiti neoblikovani i reciklirajući materijali potakli su djevojčice iz starije odgojne skupine ‘‘Diskusići’’ na ideju da izrađujemo narukvice.
Marko F.: ‘‘I ja ću raditi, napraviti ću narukvicu za svoju mamu!’‘
Pridružila su se i ostala djeca u izrađivanju narukvica. Veronika i Lea stalno su tražile pomoć od Eme H. i Ane P. u izrađivanju.

Veronika: ‘‘Odreži mi špagicu!’‘
Lea: ‘‘Meni tkaninu!’’
Veliki napredak u govoru vidljiv je i kod Petre. Spaja riječi u rečenice, opisuje radnje koje ona radi, te komentira što druga djeca taj tren u sobi rade.
Petra: ‘‘I Pepa (Petra) lijepi!’‘
Tia: ‘‘Ja ‘jepim (lijepim) kujuz (kukuruz) na svoju narukvicu.’‘
Tomislav: ‘‘Treba puno ljepila.’‘

Magdalena je kod izrađivanja narukvica od neoblikovanog materijala pokazala veliku upornost i urednost. Lijepila je tkaninu i slamčice jednu do druge i objašnjavala drugoj djeci kako moraju lijepiti.

Magdalena: ‘‘Ne smije se vidjeti papir. Moramo ‘‘obući’’ narukvicu!’‘

Ova aktivnost je dugo trajala, jedni drugima su pomagali i sugerirali što treba i gdje zalijepiti. Na ovoj aktivnosti vidio se vrlo dobar primjer suradnje među djecom, a naročito suradnja između djece starije odgojne skupine i djece iz jaslica.

d)  IZRADA MAKETE

Kutijice raznih veličina (od vrlo malih do velikih kutija od cipela) potaknule su djecu na izradu maketa. Marko F. se prvi dosjetio da bi mogli napraviti dvorac od kutija.
Marko F.: ‘‘Veliki dvorac od puno kutija.’‘
Pavle: ‘‘Bude vejki (veliki) dvojac (dvorac)!’‘

Lijepili su kutije, poklopce jedne na drugu te sugerirali jedni drugima kako dvorac mora izgledati.

Marko F.: ‘‘Dvorac je veliki i jako visok!’‘

Najuporniji kod izrade dvorca bili su Lea, Tia, Laura, Marko F. i Mirna.
Marko se pokazao kao vođa, svi su njega slušali i radili ono što on kaže.
Marko D. i Marta su povremeno dolazili i promatrali što djeca rade, nisu htjeli sudjelovati u izradi dvorca.
Laura i Marko F. zajednički su dovršavali ovaj naš dvorac. Kao i kod drugih aktivnosti tako i kod ove pokazala se velika suradnja među djecom, pogotovo među starijom djecom. Dodavali su kutije jedni drugima, komentirali i sugerirali gdje bi se što moglo zalijepiti. Marko je na kraju pomogao svojim odgojiteljicama da maknu dvorac u stranu te došao na ideju da ga kasnije i obojimo.

e)  IZRADA SLIKOVNICE OD NEOBLIKOVANOG MATERIJALA

Jedna od najdražih slikovnica koje smo obradili u ovom razdoblju je slikovnica ‘‘Miffy na snijegu’’ koju su djeca jako dobro prihvatila te stalno tražila još…
Tia: ‘‘Ade još!’‘
Izradili smo i slikopriču pomoću koje su djeca mogla sama prepričavati i opisivati radnje na slici. Vidjevši da su djeca pokazala veliki interes za tom slikovnicom odlučili smo izraditi slikovnicu od neoblikovanog i reciklirajućeg materijala. Svi su sudjelovali u ovoj aktivnosti pogotovo starija djeca.
Magdalena B. i Veronika odlučile su da će uz pomoć raznovrsnog materijala napraviti ‘‘puno cujica’’ (curica).
Magdalena B. se najduže zadržala u izradi slikovnice, a od svega najviše u lijepljenju te rezanju tkanine škaricama. Izrezivala joj je haljinice, od slamčica ruke i noge, a za oči je lijepila kukuruz.
Magdalena B.: ‘‘Miffy ima glavu, ruke, noge i oči kao ja, zar ne teta?!’‘
Marko D. je istraživao, dodirivao i promatrao od kojeg materijala djeca izrađuju Miffy.
Marko D.: ‘‘Miffy, kosa!’‘

U izradi slikovnice kasnije su nam se pridružili Lea, Marta, Tin i Laura.
Marko F.: ‘‘Tu kiže (kliže), napavimo kako kiže!’‘
Lea: ‘‘Tu se sanka (sanjka)!’‘
Tin: ‘‘Tica (ptica) plače!“
Marta: ‘‘Pava (spava) Miffy!’’

Lea je jako brzo odustala u izrađivanju slikovnice, nije više htjela pomoći…
Kada su se djeca maknula od stola, Lea je sama sjela za stol i izrezivala haljinicu od tkanine, te ruke i noge od slamčice.
Lea: ‘‘Teta, hoćemo raditi slikovnicu! Gle izrezala sam za Miffy!’‘
Nakon što su djeca izradila slikovnicu napravili smo rupice u kartonima, provukli špagicu i spojili sve te kartone. Tako je nastala jedna velika slikovnica koju su djeca jako dugo promatrala i listala. Često su uzimali slikovnicu u ruku te su je „čitali“ jedni drugima.
Marko F.: ‘‘To smo mi napravili!’‘
5.GRAĐENJE I KONSTRUIRANJE
U centru građenja i konstruiranja nalazi se puno velikih i malih kutija, cijevi, tuljaca od kojih su djeca samoinicijativno slagala svoju kuću. Marko je pozvao Tina i Veroniku na igru u svoju ‘‘kuću’‘.
Marko F.: ‘‘P’vo budem ja cvozio (složio) s cvevima (cijevima) vodu i cpojio (spojio) s kućom.’‘
Marku su manje kutije poslužile kao garaža u koju će ‘‘pajkijati’‘( parkirati) auto.
Tin je pokušao slagati dimnjak od cijevi. Okretao je cijev, stavljao na kutiju, istraživao i promišljao, te je tako došao do zaključka.
Tin: ‘‘Pevelika je (prevelika). Moram naći manju!’‘
U centru građenja i konstruiranja najviše su se zadržavali Marko F. i Tin, a kasnije im se pridružio i Tomislav.
Promatranjem, istraživanjem te razgovorom napravili su kućicu u kojoj su se kasnije i druga djeca igrala.
Govor kod Marka i Tina je sve bogatiji, neke riječi su još uvijek nerazgovjetne pogotovo kod Marka, ali se vidi veliki napredak.

RAZNOVRSNE IGRE

Ponudivši djeci različiti neoblikovani materijal kao što su kutije od cipela, kolaž papir, slamčice,…poticali smo djecu da i ona sama izrađuju raznovrsne igre.
Prva se je sjetila Magdalena B. da od kutija i slamčica naprave umetaljku.
Magdalena B.: ‘‘Kako ćemo probušiti rupice na kutiji?’‘
Marko F. je promatrao po sobi i tražio s čime bi mogao napraviti rupu.
Marko F.: ‘‘Nena, uzmi kist i s drvetom probuši!’‘

Mihael i Marko D. samo su promatrali što Magdalena i Marko rade. Mihael iako dosta nerazgovjetno priča viknuo je…
Mihael: ‘‘Bušio jupu (rupu)! Bavo!’‘
Djeca su se još dosta dugo igrala s tom igrom, čak su se pridružila i ostala djeca u želji da i oni naprave svoju umetaljku od slamčica.
Druga igra koju su djeca izradila je „ nastavi niz ” izrađena od čaša od jogurta, kolaž papira i kestena. Čaše od jogurta su u različitim bojama i veličinama, a djeca moraju kestene obojiti u te iste boje koje se nalaze kao na čašama.
Lea: ‘‘Ja bojam za nalančastu (narančastu) čašu.’‘
Laura: ‘‘Mora se osušiti!’‘
Kada su napravili tu igru Tomislav, Lea i Tin su se najduže igrali s njom.
Lea je objašnjavala kuda koja boja mora ići, te kako se te boje zovu.
Ema i Lucia se vole igrati s tom umetaljkom. Prepoznaju boje, ali ih ne znaju imenovati. Umeću kestene tako što uspoređuju boje koje se nalaze na kestenu s onima na čašama. Lucia ima bogatiji rječnik od Eme;Ema još uvijek ne priča osim riječi mama, tata, seka, teta,…tako da u ovoj igri Ema promatra i sluša Luciu što joj govori da mora napraviti.

SURADNJA S RODITELJIMA

Roditelji su iznimno dobro surađivali. Većina roditelj se uključila i donosila različite materijale potrebne za provođenje i ostvarivanje ovog sklopa aktivnosti.
Isto tako su roditelji s velikim zanimanjem pratili tijek projekta.
Pavlovi roditelji – velike kutije od žvakaćih guma ( komada )
Lucijini roditelji – raznovrsni neoblikovani materijal
Lein djed – odvodne cijevi različitih veličina i oblika

”Manje”

 

PROJEKT „SVAKO SLOVO NEŠTO NOVO“

”Više”

PROJEKT
„SVAKO SLOVO NEŠTO NOVO“

Projekt je počeo isključivo interesom djece kojeg je potaknuo dječak u skupini, Gabriel. Promatrajući kartonske kontejnere u eko kutiću proučavao je što na kojoj piše (papir, staklo, plastika) te odgojitelja , ali i ostalu djecu ispitivao kao se određeno slovo u riječi zove. Nakon nekoliko dana aktivnog propitivanja s ponosom je izjavio da „sada zna sva slova“. Potaknuti ovim događajem, ali i kontinuiranim interesom djece za sve vrste pisanih sadržaja u sobi dnevnog boravka započeli smo u skupini projekt „Svako slovo nešto novo“.

Već od samog početka rada na projektu prevladava stalni interes djece za interpretaciju raznih umjetničkih tvorevina, naročito slika i slikopriča. Teo, Tomislav, Antonio, Magdalena, Patricia, Lucija redovito su vrlo aktivni pri čitanju, često traže ponavljanje najzanimljivijih dijelova i nakon aktivnosti žele prepričavati slikovnice prema slikama. Teo, Tomislav i Roko se ističu kod interpretacije priče „Izokrenuta priča“ u kojoj postavljaju pravilan red riječi u rečenici. Tijekom provođenja projekta kod mnoge je djece (Adrian, Dorian, Robertino, Roberto, Filip) došlo do povećanja pažnje i koncentracije-postupno su nestala prekidanja aktivnosti, a dječaci sa, tada manjom usmjerenošću na grupne aktivnosti u aktivnosti su ustrajali do kraja i nisu je napuštali
Također smo, uz priče i slikovnice u projekt postepeno uvodili i razne priče u riječi i slici te smo tako u tijeku provođenja projekta formirali novi centar, centar slikopriča. Isprva se djeca uključuju samo kod imenovanja slika, da bi kasnije većina djece prepoznavala prva slova u riječi, a neka postepeno čak i cijele riječi. Ove aktivnosti su kod Magdalene, Patricije, Roka, Antonia i Collina u velikoj mjeri potaknule pojavu i razvoj čitanja (do faze slogovanja).
Bitno je istaknuti i veliki interes djece srednje odgojne skupine „Ježića“ koja su u ovim aktivnostima rado sudjelovala (Marina, Julia, Matija, Katja, Sofia).

Uočili smo veliki interes za samostalno čitanje priča ( koje je isprva bilo na nivou prepričavanja uz slike, da bi se postepeno, sve većom zastupljenošću ovih aktivnosti razvilo do nivoa čitanja kod većine djece) do te mjere da bi djeca s velikim nestrpljenjem čekala završetak aktivnosti čitanja od strane odgojitelja kako bi se tada, pojedinačno upuštala u samostalno čitanje (Patricia, Magdalena, Antonio,Lorena, Ema, Tomislav, Roko, Teo, Tin, Lucija, te Marina) ali formirajući se u manje grupice i tako rado pred drugima prezentirala svoju vještinu čitanja.
Aktivnosti čitanja slikopriča bile su zastupljene tijekom cijelog dana-vrijeme prije ručka, tijekom poslijepodnevnog odmora i sl. kada bi si djeca rado međusobno čitala.  Tijekom takvih aktivnosti nije bilo prekidanja djeteta koje je čitalo od strane djece koja su aktivno slušala. U te aktivnosti često se uključivao i dječak Collin (inače dijete iz dvojezične obitelji, koji se do tada nije isticao u grupnim aktivnostima), kao i druga djeca, manje sklona grupnim aktivnostima čiji su interes potaknuli prijatelji u grupi.

Hana: „Teta, Collin čita!“

Antonio : „Teta ja sam Filipu pročitao cijelu priču, on mi je pomogao“

 

Magdalena:“ Dođi Sara, pročitat’ ću ti priču, ovu znam cijelu!“

 

Patricia: „Lucija, tu nisi dobro pročitala, tu piše drugačije“

Vidljivi su bili svi oblici međusobne suradnje; od dogovora, pomaganja prijatelju pri čitanju, a sama komunikacija (dijalozi između djece, postavljanje pitanja, izražavanje zaključaka i stavova) između djece bila je na vrlo visokom nivou. Djeca su bitno razvila i usavršila svoje vještine slušanja i razgovaranja putem razumijevanja raznolikog govornog i pisanog sadržaja kroz aktivnosti i igru.

GOVORNE AKTIVNOSTI/IGRE

a) „Lov na glasove“
b) „Kaladont“
c) „Škrinja“
d) „Smišljanje rime“
e) „Slovna tražilica“
f) „Igra jasnog imenovanja“
g) „Slovne dopunjaljke“
h) “Igra pronalaska riječi na zadano slovo“
i)  stihovi i recitacije:  „Put u slovograd“
„Tjedan“
„Jutarnji pozdrav“
„Ura“
„Po jutru se poznaje dan“
„O svim slovima abecede“
„Bubamara“
j) brojalice: „Četiri su strane svijeta“
„En ten tore“
„A,be, ce, de“
„Išo medo u dućan“
„Bija baja buf“
Kroz rad na projektu u prijepodnevnim satima(kod jutarnjeg okupljanja), te u poslijepodnevnim satima (nakon užine) provodili smo s djecom razne govorne aktivnosti. Tijekom provođenja tih aktivnosti istaknulo se nekoliko igara za koje su djeca pokazala veći interes, te smo ih na njihov zahtjev svakodnevno provodili.
a)Igra „Lov na glasove“sastojala se od identificiranja pojma/stvari u našoj sobi dnevnog boravka na zadano slovo koje bi dijete izvuklo iz „kutije slova“. I ova igra djeci se vrlo svidjela te smo ju isto tako često ponavljali. Veći interes za nju pokazuju Emma V. Tin, Adrian, Tomislav, Lucija, Magdalena i Antonio.
b)Na ovu igru nadovezali smo igru „Kaladont“, tradicionalnu igru smišljanja riječi na zadnja dva slova u riječi, odnosno na zadnji slog. Isprva je bilo potrebno neko vrijeme da djeca shvate cilj igre i osvijeste rastavljanje riječi na slogove(Sara, Mislav, Filip, Ivana, Ema), ali već nakon nekoliko ponavljanja djeca radi i s lakoćom sudjeluju u ovoj igri, te su njoj stvaraju razne nove riječi.
c)Kod govorne igre „Škrinja“ cilj je bio memorirati što veći niz riječi, tj.prema zadanom govornom modelu istovjetno ponoviti riječi stvari koje svako dijete za sebe nadodaje (npr.: „Otvorio/otvorila sam škrinju i njoj našao/našla npr: knjigu, šešir, cipele, ogledalo, igračku, čokoladu…). U ovoj igri ističu se Patricia, Roko, Lorena, Nika i Teo koji s lakoćom memoriraju oko 10-ak riječi, a kako igru češće ponavljamo, raste i fond riječi koje su djeca u mogućnosti zapamtiti.

d)Igra „Kaladont“ također je poslužila kao dobar uvod u igru „Smišljanje rime“. Igru isprva uvodimo kroz razne kartice memorija u rimi kroz sliku i riječ (most-kost, ribice-šibice,čep-rep, lav-mrav, krava-trava, kist-list i sl.), a nakon nekog vremena djeca samostalno smišljaju rime, bez pomoći didaktičkog materijala. Igra na duže vrijeme privlaci pažnju djece, te svakodnevno u njoj sudjeluje veći broj djece (Collin, Tomislav, Tin, Patricia, Lorena, Antonio, Adrian, Roko, Nika, Ema, Lucija…).

e)Kod „slovne tražilice“ djeca su se rado uključivala i bila su aktivna u pronalasku zadanog slova. Bilo je prisutno dosta suradničkog učenja i međusobnog pomaganja djece. Lorena, Patricija, Magdalena, Teo i Roko bili su najaktivniji u ovakvom obliku aktivnosti, odnosno igre. Rado su pomagali prijateljima pronaći predmete na zadano slovo i obrnuto.
f)“Igre jasnog imenovanja“ djeci su bile zanimljive, počeli su sami uočavati koja djeca ne mogu izgovoriti pojedini glas te su im pomagali u izgovoru. Poteškoće kod izgovora glasa „R“ imaju Roko, Robertino i Roberto dok ostala djeca bez problema izgovaraju ovaj glas. Robertino i Roberto iskazujuu verbalnu agresiju prema djeci koja im žele pomoći, dok Roko rado vježba izgovor u Teovom društvu. Također Robertino i Roberto ne izgovaraju pravilno glas „L, Š, K“.

g)Veliki interes za „slovne dopunjaljke“ prisutan je bio kroz cijelo vrijeme provođenja projekta. Na samom početku najaktivnije su bile Lorena, Patricija i Nika, a onda su se polako počela uključivati i ostala djeca. Bilo ih je raznih, od onih kojima nedostaje prvo slovo, zadnje slovo, onima kojima nedostaju suglasnici, samoglasnici,…. S raznim temama kao što su bile voće, povrće, cvijeće, prijevozna sredstva, predmeti iz okoline,…i sve dopunjaljke bile isto zastupljene. I u ovoj igri bilo je prisutno dosta međusobnog pomaganja, razgovora, diskusije, dijeljenja.
h)“Igra pronalaska riječi na zadano slovo“ zaokupila je više interes djece koja baš ne prepoznaj sva slova, a djeci koja ih prepoznaju gotova sva nije bila zanimljiva, bila im je prejednostavna. Poseban interes za ovu igru pokazuju Dorian, Tomislav, Tin, Leona, Sara i Lucija.  Nakon datog točnog odgovora, odnosno pronalaska riječi u raznim časopisima na zadano slovo djeca pokazuju veliko oduševljenje, kao i pohvale od djece prisutne u istoj aktivnosti.
i) Stihovi i recitacije-najveći interes , posebno Teo i Tin, pokazuju za stihove „Bubamara“ koje žele svakodnevno ponavljati i žele da ih svi slušaju. Gotovo sva djeca s lakoćom pamte stihove i rado ih ponavljaju.

stihovi – recitacije –  „Put u slovograd“
„Tjedan“
„Jutarnji pozdrav“
„Ura“
„Po jutru se poznaje dan“
„Bubamara
„O svim slovima abecede“
„Po jutru se poznaje dan “
„G“
„Ura“

j) Brojalice -uz ovih nekoliko igri koje su se najviše istaknule tijekom rada na našem projektu prevladavao je i stalni interes za razne brojalice. Prema govornom modelu odgojitelja djeca s lakoćom pamte razne brojalice koje sve većim brojem ponavljanja utječu na govorni razvoj,kvalitetu govora, jasnoću i smislenost govornoj izraza.

Ove igre u velikoj su mjeri utjecale na razvoj spoznaje pamćenjem raznih sadržaja ponavljanjem i razvojem strategija zapamćivanja, kao i razvoj komunikacije i dijaloga,kvalitetu govora, usavršavanje izgovora, razvoj jezika,te na bogaćenje rečenice i rječnika kod djece.
Također su kod djece bili vidljivi oblici suradnje, dogovora, dijeljenja,pomaganja.

 

STOLNE IGRE ABECEDE

Putem raznovrsnih stolnih igara, najviše zastupljenih pri samom početku rada na projektu cilj nam je bio obogaćivanje djetetove okoline raznom stolnom didaktikom s temom abecede koja je već na samom početku potaknula interes djece za istraživanje, igru i raznoliku manipulaciju njima. Primjetan je veći angažman i interes kod djece koja su se slabije uključivala u grupne aktivnosti (Collin, Filip, Robertino,Sara, Dorotea)
Kroz ove aktivnosti cijelo je vrijeme vidljiva atmosfera stalne komunikacije među djecom putem dijaloga i dogovora, postavljanja pitanja, stvaranja samostalnih zaključaka i rješenja, pomaganja i suradnje.

a)  slovne dopunjaljke –tijekom cijelog projekta kroz slovne pokrivaljke obuhvatili smo sva slova abecede kroz pojmove na početno slovo(„a“-auto, „b“-banana,“c“-cvijet itd.), te traje kontinuirani interes za ovu igru. Nekoliko djece pri samom upoznavanju sa igrom najčešće osvještava samo prvo slovo u riječi (Robertino kod pojma „a“za auto pronalazi i imenuje slovo a, ali ostala slova stavlja na prazna polja proizvoljno,ona su samo da razini manipulacije slovima, tj.shvaća da mu nedostaju tri slova, ali ne osvještava koja), a dalje se ističe suradanja s prijateljima koji su ovladali svim slovima (Lorena, Roko, Magdalena, Patricia, Teo) koja se ukljućuju u aktivnost djece koja su nesigurna (Dorotea, Sara, Roberto, Filip)isključivo kao pomagači. Time postepeno dolazi do napretka kod te djece.
b) slovne pokrivaljke -djeca polako istražuju slovo po slovo, isprva samo promatrajući i uspoređujući slova, bez redoslijeda ili pravila, ali nakon nekoliko ponavljanja igre raste sigurnost kod djece, a samim tim i uvježbavaju poznavanje slova abecede u potpunosti. Djeca, igrajući se često prate igru govorom, imenuju svako pojedinačno slovo. U velikoj je mjeri vidljiv dijalog, međusobna suradnja i pomaganje. (Antonio često nagovara Filipa na igru stolnim igrama abecede, uvodi ga u igru, objašnjava mu pravila i pomaže kroz cijelu aktivnost).
c)  slovne slagarice -putem ovih slovnih slagarica djeca su povezivala zadano slovo s odgovarajućim pojmom. I u ovu, kao i u ostale aktivnosti ovoga tipa često se, i na duže vrijeme uključuje veći broj djece(Lorena, leona, Collin, Magdalena, Antonio, Teo, Roko-uključuju se svaki put kod ponude ovog materijala!). Bitno je spomenuti da je uočeno kako u, jednom započetoj aktivnosti slaganja slovnih slagarica nema gubljenja interesa i napuštanja započete aktivnosti, već se u djeca koja su jednom ušla u aktivnost, u njoj zadržavaju do samoga kraja(dok ne spoje sva zadana slova abecede sa pojmom)
d)  slova na kamenčićima – igra slovima na kamenčićima nama zadanu shemu, odnosno zadatak koji djeca moraju pratiti, već se svodi isključivo na spontanu igru i manipuliranje slovima tj. stvaranje pojmova po vlastitoj želji djeteta koji nisu unaprijed zadani. Tako djeca (Ema Z., Nika, Emma V., Lucija, Tomislav, Patricia) često pokazuju interes za pisanje vlastitih imena i prezimena, te imena članova svoje obitelji, što ih izrazito veseli.
d)  „slovna gusjenica“-za ovu društvenu igru imenovanja slova abecede i pojmova na određeno slovo djeca veći interes pokazuju u poslijepodnevnim satima, igrajući se naizmjenično u grupicama od 3-4 djece. Igra djeci uglavnom ne predstavlja problem, ali je češće odustajanje djece koja su nesigurnija u imenovanje tijekom igre nego li kod ostalih igara. I u ovoj igri djeca koja su već ovladala fazom povezivanja slova u riječ ističu se kao pomagači u igri.
f)  slovni domino – ova se aktivnost pokazuje kao zahtjevnija, i u njoj se ističu uglavnom djeca s većim nivoom pažnje i koncentracije koja su u stanju zadržati interes na duže vrijeme( Teo, Roko, Tomislav, Magdalena, Patricia, Antonio), te koja često igru samoinicijativno ponavljaju po nekoliko puta. Tijekom igre aktivno imenuju slova i pojmove, dogovaraju se, surađuju i međusobno si potpomažu.
g) pronađi riječ (završni stih pjesme u rimi)- u ovoj igri zadanim pjesmicama u rimi („Lastavica“, „Zeko“, „Maslačak“, „Roda“) nedostaju završne riječi u stihu koje su u rimi. Emma V., Lorena, Patricia, Lucija, Magdalena i Teo bez poteškoća i grešaka prepoznaju cijele riječi i stvaraju rimu. Dorotea isprva samo promatra, ali na Magdalenin nagovor i asistenciju pronalazi riječi u pjesmici „Zeko“. Ističe se svojim angažmanom i Collin, koji vrlo brzo i lakoćom identificira cjelovite riječi, odnosno uočava stihove u rimi koji u pjesmici nedostaju.

SPONTANE DJEČJE IGRE

Zahvaljujući zastupljenosti raznovrsnih didaktičkih igara na temu slova i abecede, te raznih istraživačko-spoznajnih zadataka zastupljenih uglavnom kroz rad na radnim listovima kod djece je uočena pojava te postepen razvoj spontane igre koja je u velikoj mjeri pridonijela razvoju spoznaje, stvaralaštva i kreativnosti kod djece.
a)Igra „škole“- tijekom poslijepodnevne slobodne igre djeca su gotovo svakodnevno spontano formirala „centar škole“, reorganizirajući prostor sobe dnevnog boravka, postavljanjem stolica i stolova u formaciju razreda. Djeca se izrađivala knjige i bilježnice sa raznim zadacima(pisanje pojmova na određeno slovo, nadopunjavanje slova u riječi, igra „vješala“ i sl.) i međusobno ih provjeravali, zahtijevali povratne informacije od strane prijatelja i odgojitelja. U igri se Magdalena ističe kao vođa, odnosno preuzima ulogu učiteljice, dok joj se djeca obraćaju za pomoć. Prema međusobnom dogovoru, najuspješniji „učenik“ umjesto ocjene zaslužio bi smajlić ili neku dr. vrstu nagrade (najčešće bombon).
b)Igra „vjenčanja““-koristeći razne tkanine iz dramsko-scenskog centra isprva djevojčice dolaze na ideju igre vjenčanja, te na sudjelovanje u igri potiču i dječake koji dolaze na ideju izrade tzv.“knjige vjenčanja“ (iz koje će „svećenik čitati“-Teo). U ovu igru svakodnevno se, i s velikim interesom uključuje velik broj djece,djeca međusobno osmišljavaju pravila koja u potpunosti poštuju i provode, a igra se pri svakom novom izvođenju obogaćuje nekim novim elementima(odijevanje,gosti, zavjeti, cvijeće, prsteni izrađeni od gline, slikanje, pa čak i odlazak u restoran i dosljedno ukrašavanje prostora!)
Tijekom igre prevladava izuzetno dobra komunikacija kroz suradnju i dogovor; djeca usavršavaju vještine govorenja (izražavanja potreba, želja, osjećaja) ,te slušanja i razgovaranja (kroz pripovijedanje, postavljanje pitanja i odražavanje razgovora).

IZRADA SLIKOVNICA

– a) „Mala abeceda“

– b) „Slovna slikovnica“

 

a) „Mala abeceda“

Nakon svakodnevnih jutarnjih aktivnosti vezanih uz projekt o slovima na Teov prijedlog da tražimo sličice u novinama na sva slova abecede,a aktivnost izrade „Male abecede“ spontano se nametnula kao glavna aktivnost u poslijepodnevnom radu. Tijekom provođenja projekta i sakupljanja raznih časopisa, slovarica, letaka, brošura i sl. pisanih materijala, a tijekom njihovog istraživanja i manipuliranja od strane djece
( rezanje, lijepljenje) Teo potiče Emmu, Lorenu, Luciju na ponalazak sličica u časopisima na prvo slovo njegova imena, slovo „T“, što oni rado prihvaćaju. Nakon ovog poticaja djeca svakodnevno izabiru po 2-3 slova po vlastitoj želji te s velikim interesom pristupaju izradi slikovnice, te se međusobno dogovaraju oko njenog samog izgleda( na tanji karton manjeg formata djeca isprva ispisuju flomasterima, velikim štampanim slovima početno slovo pojmova koje su odlučili tražiti u časopisima, te ga sa špagom povezuju sa ostalim kartonima na koja zaljepljuju nađene pojmove-ponekad od 6-7 dodatnih kartona s sličicama pojmova na zadano slovo). Po završetku rada, kada bi našla dovoljan broj pojmova, takvu slikovnicu postavljaju na zid centra početnog čitanja i pisanja. Djeca se tijekom cijelog rada međusobno dogovaraju koje će slovo odabrati za taj dan, pomažu jedan drugome u traženju zadanih pojmova, prihvaćaju međusobne sugestije i ideje, rado razmjenjuju časopise i razne materijale, čekaju na red tijekom pisanja slova, rezanja i lijepljenja te je komunikacija tijekom cijele aktivnosti redovito na vrlo visokom nivou, s potpunim izostankom ikakvog sukoba tijekom cijelog rada. Već nakon završetka ručka djeca pokazuju veliko nestrpljenje za početak rada, samostalno pripremaju časopise ljepila, škarice papire i s velikim oduševljenjem i interesom redovito se u izradu slikovnice uključuje velika većina djece iz skupine (Teo, Nika, Emma, Tin, Magdalena, Lorena, Tomislav, Tin, Patricia, Ema Z., Lucija, Hana, Antonio…)
b) „Slovna slikovnica“

Ova naša „Mala abeceda“ nastala je na prijedlog Emme koja je željela svako slovo napisati na papir u boji i prepisati pjesmu o svakom slovu abecede. Po uzoru na slikovnicu Z. Baloga „Male priče o velikim slovima“ sa kojom su se djeca upoznala tijekom rada na projektu, a koja im se izrazito svidjela, veliki interes za pisanje stihova iz slikovnice pokazale su Emma V., Ivana, Lorena, Tin, Teo, Magdalena, Ema Z., Patricia, Lucija i Ana. Kratki tekst u stihu djeca pišu uz pomoć predloška, a uz tekst slikovnice koji govori o određenom slovu, slijede, i u ovoj slikovnici sličice pojmova na to slovo. Tijekom rada na ovoj slikovnici isto tako zastupljeni su svi oblici suradnje-djeca se međusobno pomažu kod pisanja slova, imenuju slova djeci koja pokazuju relativnu nesigurnost, te se otvoreno se obraćaju jedni drugima za pomoć i podršku.
Aktivnost je kod djece vidljivo utjecala na razvoj grafomotorike, a pri pisanju djeca s vremenom postaju spretnija, sigurnija, a samim tim i samopouzdanija.

LIKOVNO IZRAŽAVANJE

– a) crtanje, slikanje, modeliranje,rezanje,ljepljenje

– b) ručni rad

a)crtanje, slikanje, modeliranje,rezanje,ljepljenje

Bilo je prisutno puno više likovnog izražavanja. Od likovnih aktivnosti djeca su čest interes pokazivala za crtanje i slikanje pojmova na određeno slovo abecede (crtanje prema zamišljenom), kao i za modeliranje raznih slova od gline, plastelina, tijesta. Te aktivnosti najviše su utjecale na njihov spoznajni razvoj razvoj mišljenja i misaonih operacija, stvaranje pojmova po bitnom obilježju), kao i razvoj fine motorike i koordinacije oko-ruka što je usko povezano sa razvojem grafomotorike. Povećala se razina preciznosti pri rezanju sa škaricama ( detalji, pravilni obrisi). Kod ljepljenja izrezanih slika, slova dogovarali su detalje oko, izrade slikovnica.

b) ručni rad

-aktivnosti šivanja, nizanja i našivavanja koje smo i prije provodili u skupini dobro su se uklopile i u postojeći projekt. Te aktivnosti su se odnosile na motanje vune ili konca na uzorke slova izrezanih od čvrstog kartona, šivanje slova od filca i sl. Stalni interes za aktivnosti ovoga tipa vidljiv je kod Nike, Magdalene, Lucije, Lorene, Eme Z., Ivane koje su zahvaljujući interesu za ručni rad redovito pokazivale sve veći napredak kod pisanja, (kao i veću sigurnost, spretnost i brzinu)

ISTRAŽIVANJE

Ovaj dio projekta odnosio se prvenstveno na rad na radnim listovima (povezivanje slova i pojma, prvog, zadnjeg slova, te slova u sredini, osmosmjerke, križaljke, labirinti i sl.) koji su bili ponuđeni djeci početkom, sredinom te krajem projekta i koji su odražavali inicijalno stanje te napredak skupine i pojedinaca kroz svakodnevni rad na projektu u odnosu na postavljene zadatke.
Kod početnog povezivanja slova i pojma većina je djece sigurna u sebe i s lakoćom i sigurnošću rješava zadatak. Odstupanja pokazuju Dorotea, Sara i Roberto (Dorotea ne povezuje niti jedno slovo i pojam, Sara je nesigurna u sebe i traži pomoć od strane prijatelja, a Roberto ispravno povezuje samo jedno slovo i pojam). Kroz daljnje provođenje projekta postupno je kod njih uočen napredak u rješavanju zadataka toga tipa, a zadaci u odnosu na drugu djecu postajali su zahtjevniji.
Adrian, Nina, Lucija i Lorena ističu se kod rješavanja osmosmjerki na zadano slovo, Collin, Magdalena, Patricia i Teo u aktivnosti uočavanja sličica, tj. riječi u rimi. Kroz raznovrsne vježbe percepcije, grafomotorike, bojanja i sl. zastupljene u raznovrsnim radnim listovima povećan je interes djece za rad na projektu, djeca su često zahtjevala ponavljanje istih ili sličnih tipova zadataka koji su doveli do bogaćenja njihove spontane igre. U tim i takvim situacijama do izražaja je također dolazio visoki nivo komunikacije, prisutnosti dijaloga i svakodnevne razmjene ideja.

ŠETNJE

-kod redovitih šetnji našom užom i širom okolicom svakodnevno se pojavljivao i interes za promatranje svih vrsta pisanih sadržaja (na izlozima, vratima trgovina i institucija, raznim znakovima i sl.) što se kod djece pretvorilo u svojevrsnu igru-imenovanje prvog i zadnjeg slova u riječi, čitanje značenja cijelih riječi i povezivanja u cjelinu i sl. Kod organizacije svakodnevnih šetnji gradom i posjetama odličnu suradnju uspostavili smo s roditeljima koji su nam omogućili da ih posjetimo na njihovim radnim mjestima.

Patricia:“Teta, ovdje piše sniženje cijena!“

Tin:“ Ja vidim pet stvari na slovo „R“

Antonio:“Mislim da je ovo strana riječ“(„ Amica“)

Teo:“ I na znaku piše „STOP“!“

Magdalena:“Moja mama radi u farmaciji tako piše na tabli kod ulaza!“

Lorena:“ Teta ja sam pročitala da se od Dorianove mame frizer zove
„Glamur“!“

 

GLAZBENE AKTIVNOSTI

Kroz rad na projektu zastupljene su bile i aktivnosti glazbenog tipa. Iako u skupini postoji stalan interes za aktivnosti ovog tipa, određeni broj djece nije se rado uključivao u njih (Dorotea, Collin, Filip, Mislav). Pjevanje pjesmice „Vesela pjesma“(Do, re, mi) i „Karneval“ potiče uz ostalu djecu u skupini i primjetan angažman te djece, koji su do sada često pri pjevanju bili slabije motivirani, pa čak i pasivni. Uz pratnju sintesajzera i šuškalica, , a često i bez ikakve pratnje (samo raznovrsnim otkucavanjem) uvježbavamo održavanje ritma i tempa pjesme u čemu se ističu Patricia, Ena, Ivana, Nika, Teo, Magdalena.
Nakon glazbenih aktivnosti djeca svoj doživljaj glazbe izražavaju pokretom i spontanim pjevanjem, a neka djeca pokazuju i interes za sviranje (pod nadzorom odgojitelja)-Damjan, Emma V., Tin i Ana.

SURADNJA S RODITELJIMA

Tijekom cijelog rada na projektu stalna je bila i suradnja s roditeljima koji su se rado uključivali u prikupljanje i donošenje raznih vrsta pisanih materijala (starih slikovnica, slovarica , raznih časopisa, letaka, plakata, brošura i sl.)
Sa zanimanjem su svakodnevno promatrali razvoj projekta, naše aktivnosti, posjete, sve ono što smo naučili i svakodnevno zapisivali i izrađivali.
Roditelji, Emme, Tomislava, Lucije, Magdelene i Doriana pomogli su nam u organiziranim šetnjama gradom te nam omogućili da ih posjetimo na njihovim radnim mjestima.
Emmini roditelji redovito su nam donosili razne kartone i kutijice, dok su Doroteini roditelji bili najaktivniji u donošenju raznih časopisa.
Enin tata donirao je skupini oko 20-ak raznolikih slikovnica koje su djeca redovito prelistavala i čitala, te koje su bitno upotpunile naš centar slikovnica, a samim tim i obogatile naš projekt.
Antonijeva mama također je donirala 15-ak starih časopisa „Radost“ iz kojih smo koristili razne pjesmice, priče, dramatizacije i slikopriče.
Magdalenina mama upotpunila je naš centar početnog čitanja i pisanja donacijom raznih stručnih medicinskih časopisa i brošura.
Tijekom provođenja projekta roditelji su nas često informirali o uočenom napretku kod djece na što su reagirali vrlo pozitivno, čak i s velikim oduševljenjem (mnogi su bili iznenađeni kako djeca veći interes pokazuju za čitanje i pisanje i do koje su mjere kod djece usavršene te sposobnosti).

”Manje”

 

„ADVENT U OSMIJEHU“

”Više”

ODREĐIVANJE TEME SKLOPA AKTIVNOSTI

Sklop aktivnosti „Advent u Osmijehu“ započeo je u vrijeme pripreme za dolazak Sv. Nikole. Djeca su tada počela pričati što će sve dobiti i da im je mama rekla da moraju biti dobri jer dolazi Božić pa će dobiti puno poklona. Mnogo je simbola u to vrijeme prisutno u našem ponašanju i okruženju pa sam odlučila da smisao i emocionalno značenje simbola u božićno vrijeme nije potrebno djetetu objašnjavati već ih voditi kroz aktivnosti.

Uvodna diskusija

Na samom početku željeli smo saznati što djeca znaju o Adventu ili vremenu Došašća.

Josip:“To ti je ne znam.“

Julija:“Mislim nekakav auto.“

Pavle: „Kad dođe Božić rekla je mama.“

Borna: „To bude kad dođe Nikola valjda, ne znam.“

Dorijan:“Kad čekamo neke poklone za Božić.“

Iz ove diskusije s djecom doznali smo da im je pojam adventa nepoznat ali da ipak znaju da se veže uz blagdan Božića. Odlučili smo im pomoći te kroz događanja u vremenu od Sv. Nikole do Božića dati im priliku da oni sami prođu i spoznaju to vrijeme kroz različite aktivnosti.

 

Adventski kalendar

Kako se vrijeme za Božić približavalo odlučili smo izraditi adventski kalendar kako bi što lakše pratili dane do Božića. Djeca su predložila da izradimo male borove i da nam oni budu kalendar.

Dorijan: „Ja budem napravio od vate bradu i kosu svom boru da bude lijep“

Ivana:“Od kolaža ću napraviti gumbe i oči.“

Filip:“ To baš bude dobro da znamo kad bude došao Božić.“

Djeca su sa velikom radošću izrađivala boriće koji su kasnije krasili našu sobu do samog Božića. Svakodnevno su skidali jednog po jednog i na taj način „brojili“ koliko je još dana ostalo.

 

ZIMSKA KUĆICA

Kako je stigla zima i sve je prekriveno snijegom tako su djeca odlučila da naša kućica u sobi ne može biti ista kao prije.
Počela se voditi rasprava između djece kako sada kućica treba izgledati i kako da stave na kućicu „snijeg.“

Pavle:“Budemo donesli snijega izvana i stavit ćemo na kućicu.“

Filip:“Pa tu je jako toplo to će ti se rastopit.“

Iva:“Od drveta ju možemo napraviti.“

Dorija:“Ma ne od slame je bolje.“

Julija:“Ja bi od maramica one su bijele ko snijeg i puno ih imamo.“

Julijin prijedlog je prihvaćen i svi su prionuli na lijepljenje i izradu zimske kućice.

SVETI NIKOLA- ČIZMICE

U našoj skupini najveća je radost bila kad se spomenuo Sveti Nikola. Tada su krenula pitanja kad će doći? Jel još dugo moramo čekati?…
Sva su djeca znala da se darovi nose u čizmice ili cipele pa su tako i oni odlučili iznenaditi Nikolu i napraviti čizme za njega.

Prilikom izrade između sebe su komentirali što će sve dobiti od Svetog Nikole.

Borna:“Meni bude donio gormite i neke crtiće jer sam mu tako rekao po noći.“

Dorijan K.:“Ja bi da mi donese traktor Tomicu i pušku.“

Filip:“Meni bi mogao donijeti puno igračaka i još ne znam jel bude.“

Ivano:“Ja bi da mi donese isto gormite i auto na baterije.“

Lucija P.:“Meni bude donio kapu i šal i rukavice.“

 

Na to sve Gabrijel L. je komentirao:“ Baš ne znam ako niste bili dobri neće vam ništa donijeti.“

 

Kad je stvarno i stigao Sveti Nikola oduševljenju djece nije bilo kraja.

 

IZRADA KAPA I ŠALEVA

U zimi je vrijeme jako hladno, pa djeca svakodnevno dolaze s kapama i šalovima na glavi. Tako je jedno jutro Josip rekao da mu se baš ne sviđa njegova kapa i da bi htio imati drugu. To nam je dalo ideju da sami izradimo svoje kape i šalove od materijala koje su donijeli roditelji.

Ivan K.“Joj Josipe kako to tebi ide nemoj da se pikneš u prst.“

Josip:“Neću, pa vidiš ja ti to znam radit!“

Ivan C.:“Sad ja to budem,samo malo moram sve pregledati kako ide.“

Adrijana:“Kad budem velika isto budem šivala kape.“

BOŽIĆNA RADIONICA

Božićna radionica održana je zajedno s djecom i roditeljima. Roditelji su nam pomagali izraditi lutke od komušine, te anđele za ukrasiti bor. Osim prirodnih materijala koristili smo i razne druge materijale za izradu kuglica i ukrasa koje ćemo kasnije iskoristiti za ukrašavanje sobe i našeg bora.

IZRADA MEDENJAKA

U vrijeme došašća cijela kuća miriši od božićnih kolača, pa smo i mi odlučili da nam zamiriše vrtić. Na pitanje što bi mogli peći od kolača djeca su ovako odgovorila:

Julija:“Mogli bi kremšnjite i tortu.“

Josip:“Neke kiflice i medenjake, to moja mama peče.“

Ivana:“Možemo medenjake. „

Pavle:“Svašta puno peče moja mama.“

Lana:“Oćemo peći medenjake.“

Dogovorom djece odluka je pala na medenjake i prionuli smo na posao ali prvo nam je trebao recept.

RECEPT ZA MEDENJAKE

4 jaja
30dkg šećera
4 žlice masti
8 žlica meda
kora od limuna
malo cimeta
malo soli
80 dag oštrog brašna
1 prašak za pecivo

 

Svi su željeli raditi medenjake i vrlo im je teško bilo čekati na red. Dogovor je ipak postignut i ovako je to izgledalo. Svi su prvo stavili kuharske kape na glavu s obzirom da ih imamo u našoj kuhinji, oprali smo ruke i počeli mijesiti.
Adriana je željela valjati tijesto valjkom prva i kad to nije odmah uspjela bilo je malo suza ali se ipak izborila da dođe na red. Njezinom ponosu i sreći nije bilo kraja.
Filip je baš kao pravi pekar vrlo pažljivo valjao tijesto dok su ga svi drugi promatrali.
Kad je sve bilo gotovo došlo je na red mazanje posude za pečenje u tome je bila glavna Dorija, Ivana, Marina, Ivan K. i Sofia. Cijela posuda morala je biti dobro namazana, pa su se svi trudili da svaki milimetar bude obrađen.

Kad je sve bilo gotovo cijeli vrtić je mirisao i tada su djeca komentirala.

Julija:“Ovako miriše i kod moje kuće za Božić.“

Josip:“I ja budem pekao medenjake s mamom, budem joj reko.“

Ivana:“Od moje mame su isto takvi.“

IZRADA ADVENTSKOG VJENČIĆA

Kakav bi to advent bio bez adventskog vjenčića. I ove godine izradili smo ga u našoj sobi. Za izradu nam je bilo potrebno puno materijala, pa smo tako koristili razne trakice, liko, slamu, vatu, ljepilo u stiku i naravno svijeće.

Julija:“Mislim da treba ovo crveno metnuti na njega.“

Sofia:“Gle i ove trakice budemo stavili.“

Mia:“Ja ću isto izrezati trakice.“

Kad je vjenčić bio gotov s ponosom su ga svakodnevno pokazivali. Na pitanje zašto baš 4 svijeće? – ovako su odgovorili:

Josip:“Pa kad toliko baš treba.“

Pavle:“Jer onda dođe Božić.“

Marina:“Ne znam zašto trebaju svijeće.“

 

Sofia:“To ti je broj 4 pa onda zato.“

 

Josip je izradio i mali vjenčić za sebe u kojeg je stavio svjećice.

SADNJA PŠENICE

Kako je pšenica jedno od glavnog obilježja Božića, tako smo i mi u našoj skupini na blagdan Sv. Lucije odlučili posaditi pšenicu. Djeca su s velikom radošću prionula na tu aktivnost. Između sebe su komentirali koliko moraju staviti pšenice, što još treba osim pšenice i tako je sadnja krenula.

Prvo što smo trebali napraviti je prebrati pšenicu i očistit je od nečistoća.

Marina:“Ja budem prebrala ovu posudici i nemojte mi to dirati!“

Sofia:“I meni dajte pšenicu i ja ću je očistiti, pa bude za Božić na stolu.“

Lana:“ Ja budem stavila puno da mi prije naraste.“

Adriana:“ Kako ima puno zemlje, Helena će mi pomoći to sve pospremiti.“

Josip, Marina, Dorijan i Sofia najduže su se zadržali u aktivnosti sadnje pšenice.

Na pitanje zašto smo posadili pšenicu djeca su ovako odgovorila:

Marina:“Da nam bude velika za Božić.“

Josip:“Ne znam valjda da bude na stolu.“

Dorijan:“Jer to tako mora biti za Božić.“

Svakodnevno su promatrali rast pšenice i zalijevali je sve do pred Božić kad su je odnesli kući.

UKRASI ZA BOR

Kako ima jako puno ukrasa za kupiti u trgovini mi smo odlučili napraviti svoje ukrase od tijesta koje smo sami izradili. Prvo smo zamijesili tijesto, te ga ispekli, pa zatim pobojali temperom. Tako smo dobili samo svoje ukrase koji se nigdje ne mogu kupiti.

Helena:“Ja radim bor, još mi malo zelene boje treba pa će biti dobar.“

Marina:“Moram paziti da mi ovaj ne pukne kad ga bojam.“

Dorija:“Ja ću svoj bor obojati u puno boja da bude lijep.“

KIĆENJE BORA

Stiglo je i kićenje bora i za nas je to bio znak da je Božić jako blizu. Svi su željeli biti što bliže boru i staviti svoj ukras da se što bolje vidi. Sada smo upotrijebili i ukrase izrađene na radionici zajedno s roditeljima.

 

IGRA NA SLAMI

Kako bi djeci što bliže približili ugođaj Božića u vremena djedova i baka donijeli smo im slamu i rasuli po cijeloj sobi. Početna reakcija je bila što da sad rade ali ubrzo su se sjetili da je na slamici bio i mali Isus, te su s velikom radošću legli na nju i igrali se jako dugo. To im je bilo nezaboravno iskustvo o kojem su pričali danima.

 

CRTANI FILM

Ovaj jako lijepi crtani film o magarčiću Abibu koji je nosio Mariju i pomogao Josipu da dovede ženu do Betlehema na prekrasan je način uveo djecu u božićno raspoloženje koje se osjećalo u našem vrtiću.

Komentari djece na film:

Dorijan:“Magarac je bio jako dobar i pomogao je Mariji.“

Josip:“Jesi vidio zvijezdu koja im je pokazivala put?“

Marina:“Ja znam da se rodio u štalici, baš je tako bilo.“

Julia:“Marija, Josip i mali Isus su tako bili dobri.“

SURADNJA S RODITELJIMA

U ovom sklopu aktivnosti pomoć roditelja bila nam je neophodna. Većina roditelja se i uključila, ostali nešto manje. Filipova mama donirala nam je bor za sobu. Mijina i Dorijina mama donijele su materijale za izradu ukrasa. Josipova mama pomogla nam je oko izrade lutkica od slame. Dosta se roditelja odazvalo na radionicu i svojim vrijednim rukama izradilo ukrase koji su nam kasnije koristili za kićenje našeg bora u sobi kao i bora na terasi. Svima smo bili jako zahvalni na pomoći.

 

EVAULACIJA

Želja nam je bila da ovim sklopom aktivnosti što više približimo vrijeme pripreme za Božić djetetu ali na neki malo drugačiji način od ovog današnjeg suvremenog gdje sve mogu kupiti. Zajedno smo sijali žito u male posudice, palili svijeće na adventskom vijencu i darovali se na dan Svetog Nikole i na Božić, ukrašavali bor… U skupini se stvorilo blagdansko ozračje što nam je i bila želja.Važno nam je da su se roditelji također uključili u naš sklop aktivnosti i na taj način prenijeli poruke i simbole i svojim kućama. Djeca još uvijek ne znaju pravo značenje svega ali će sama naslutiti njihovo skriveno značenje i smisao. Bilo je puno suradnje i zajedničkog pomaganja, dogovaranja i rada u manjim skupinama. Kako je vrijeme Božića prošla tako je prošao i interes za ovaj sklop aktivnosti koji nam je donio puno radosti i veselih trenutaka.

”Manje”

 

PROJEKT ”JESEN”

”Više”

ODREĐIVANJE TEME PROJEKTA:
– projekt je započeo isključivo interesom djece
– sam projekt pokrenut je dolaskom godišnjeg doba „jesen“,
počela su razna pitanja koja su nas navela da detaljnije
istražimo pojedine teme

ISTRAŽIVANJE PRIRODE:

– fotografije prirodnih pojava
– fotografije životinja, prirode i biljaka u jesen
– proučavanje jesenskih plodova – voća, povrća, bundeva, kukuruza,
tikvica,…
– vaganje voća i povrća
– izrada kesten pirea
– miješanje kruha
– degustacija jesenskih plodova – voća, povrća
– enciklopedije o prirodi
– internetski članci

RAZNOVRSNE IGRE:
– stolne igre:
– slagarice – „Jež“, „Medvjed“, „Vjeverica“, „Jabuka“, „Kruška“,
„Bundeva“
– memory – „Povrće“, „Životinje“
– poklapaljke – „Bundeva“, „Povrće“, „Voće“
– matematičke igre -„Brojimo kestene“, „Brojimo kukuruz“
– zidne igre – „Kukuruz“, Voće u jesen“, „Povrće u jesen“
– slovarice, igre sa slovima – „Plodovi jeseni“
– govorne igre – suprotnosti, zagonetke, dovrši rečenicu
– gestovne igre – „Pet malih prstića“
– prstovne igre – „Tišina“
– scenska igra – „U povrtnjaku“
– pokretne igre – „Listić pada“, „Jabučice rumena“, „Care care gospodare“,
„Mi smo djeca vesela“
– križaljka – „Povrće“, „Jesenski plodovi“, „Životinje“

 

IZRADA PLAKATA:

– fotografije plodova jeseni
– fotografije voća u jesen
– fotografije povrća u jesen
– „Što znamo o jeseni?“
– „Što znamo ježu?“
– „Što znamo o medvjedu?“
– „Što znamo o vjeverici?“
– „Kruška“
– „Jabuka“

SURADNJA S RODITELJIMA:

– organiziranje posjeta seoskom gospodarstvu
– donošenja raznih plodova za kutić „Plodovi jeseni“
– donošenje raznog voća i povrća
– donošenje slikovnica, časopisa, fotografija, DVD izdanja,
kalendara, enciklopedija, članaka s interneta

 

POSJETE:

– seoskom gospodarstvu „Navojec“ u Severinu
– posjeta plantaži „Jabuka mala“
– posjeta gradskom bazenu
– posjeta gradskom parku
– posjeta gradskoj tržnici
– posjeta gradskoj knjižnici

INTERESNE RADIONICE:

– pravljenje začinskog bilja
– juha od bundeve
– strašila od bundeve
– vaze od bundeve
– lutke od povrća
– lutke od voća
– voćna salata
– kestenijada
– dani kruha

FORMIRANJE NOVOG KUTIĆA:
– kutić „Plodovi jeseni“

 

IZRADA PLAKATA:

4.1.Pisanje početnog plakata i propitkivanje dječjih mišljenja i znanja o godišnjem dobu „jesen“

ŠTO ZNAMO O JESENI?

Teo R.  „ Kada je jesen onda pada lišće!“

Dorian R. „ Ja znam da je onda lišće žuto!“

Gabriel G. „ Jesen dođe kada završi ljeto!“

Patricia G. „ Lišće je žuto i pada s drveća!“

Ema H. „ Kada je jesen jedemo kestene!“

Ana P. „U jesen se beru kukuruzi, ima puno jabuka i krušaka, a ima i oraha!“

Kroz razgovor s djecom dobili smo povratnu informaciju o znanjima djece o ovom godišnjem dobu, a isto tako kroz razgovor u suradnji s djecom krenuli smo u detaljnije istraživanje voća koje sazrijeva u ovo doba godine.

4.2.Kroz daljnji rad na projektu izradili smo i plakat „Jabuka“. Izradom plakata i razgovorom koji je slijedio kod izrade djeca su međusobno razgovarala, neki su naučili i nešto novo.

– Ivana Č.: „Moja baka ima voćnjak i tamo ima samo crvene jabuke!“

– Ema H.: „Ima i žutih i zelenih jabuka!“

– Teo R.: „Meni je mama čitala da ima i ljubičastih jabuka i šarenih!“

– Ana P.: „Ako je drvo malo na njemu ne rastu jabuke, mora biti veće i
malo starije!“

4.3.Izradili smo i plakat „Kruška“ djeci je također bila zanimljiva i kroz razgovor, promatranje fotografija, kalendara i enciklopedija saznali smo nešto novo.

– Sara B.: „Kruške su slatke!“

– Hana Đ.: „Ja mislim da kruška ima drugačiji list od jabuke!“ ( što smo
odmah i usporedili te došli do zaključka da je Hanino
mišljenje točno. )

– Patricia G.: „Kruške mogu biti duguljaste i male, ja ih imam doma u
vrtu i u vinogradu!“

– Magdalena T.: „ Mogu biti i zelene i žute!“

4.4.Izradili smo i plakat „Što znamo o vjeverici?“ Neka djeca nisu znala kako izgleda vjeverica, nisu mogli dobiti dojam njene veličine, pa smo se kroz razgovor prisjetili da smo je jedanput vidjeli za vrijeme boravka u prirodi, te kroz fotografija, a i kroz dokumentarac „Šuma u jesen“.

 

Tin R. „ Vjeverice žive na drvetu!“

 

Lucija R. „Jedu orahe!“

Robertino B. „ Jedu žirove iz šume!“

Teo R. „Ima smeđi i čupavi rep!“

Emma V. „Penje se na drvo i trči po šumi!“

Roberto B. „Vjeverica je mala!“

Ema H. „Živi u rupi na drvetu!“

Magdalena T. „Vjeverica ima krzno!“

Nakon Magdalenine izjave kreće rasprava da li vjeverica ima krzno ili ne. Magdalena T. prepričava djeci da je vidjela vjevericu u zoološkom vrtu i da joj je mama rekla da ima krzno, dok Robertino B. tvrdi da vjeverica po sebi ima dlake.Dolazi do rasprave, traže pomoć odgojitelja. Pomoću raznih fotografija, enciklopedija životinja, te kroz internetske članke zajedno saznajemo čime je prekriveno tijelo vjeverice. Magdalen se obradovala jer je bila u pravu.

– Robertino B.: „Sada i ja znam da vjeverica ima krzno, a moj peso ima dlake!“

4.5.Izradili smo i plakat „Što znamo o medvjedu?“
Pojedina djeca nisu znala da medvjed živi i na Sjevernom polu, što im je objasnio

Teo : „Postoji smeđi medo koji živi u šumi, a bijeli medo živi na
sjevernom polu, a to ti je tamo gdje je hladno!“

Antonio S.A. „Medvjed živi u šumi!“

Robertino B. „I medvjed ima krzo isto kao i vjeverica, piše u debeloj knjigi!“

Teo R. „Voli jabuke medo i med!“

Jakov K. „Medvjed je jako velik!“

Tin R. „Medo ima i smeđi i bijeli!“

 

Tako su djeca s Teom počela razgovarati o medi koji živi na sjevernom polu.
–  Roberto: „A kako se on tamo grije i gdje jede!“

– Teo: „On ima debelu kožu i puno krzna i jede ribu.
Zna plivati i lovi je!“

– Roberto: „Ja bi tamo živio da ga vidim!“

 

4.6.Izradili smo i plakat „Što znamo o ježu?“ Većina djece nisu vidjela ježa uživo, a oni koji jesu pokušali su ostalima dočarati njegov izgled kroz razgovor, crtež, fotografiju.

– Gabriel : „Jež je mali ali je brz, vidio sam kako trči preko ceste!“

– Mislav : „E nije, jež je spor!“

Nastala je rasprava da li je jež brz ili spor, te smo pokušali doći do točnog odgovora kroz propitkivanja roditelja, pokušali smo pronaći ježa u prirodi ( ali nažalost nismo uspjeli na licu mjesta dokučiti djeci ovu nedoumicu ), te smo čitajući enciklopediju došli do saznanja da je jež može dosta brzo trčati.
Također smo došli i do spoznaje da jež ima prste što je djeci bilo jako smiješno, kao i da se uz razno voće hrani kukcima i korijenjem što nitko od djece nije znao.

– Antonio : „Ja sam mislio da jež jede samo jabuke i kruške!“

 

Magdalena T. „Jež ima bodlje!“

Tomislav J. „Jež živi u šumi!“

Dorian F. „Jež jede orahe!“

Ema Z. „On je mali!“

Gabriel G. „Jež brzo hoda!“

Ema H. „Jež spava na lišću kao onaj u priči, to je tako zapravo!“

 

Djeca su kroz razgovor, plakat, enciklopedije i razgovor s roditeljima saznali nešto novo i obogatili svoje dosadašnje znanje o ježu.

 

4.7.Izradili smo i plakate s fotografijama jesenskih plodova, povrća u jesen, te voća u jesen za koje su djeca također pokazala veliko zanimanje. Prepoznaju gotovo sve voće i povrće, te ga imenuju.

– Teo : „U jesen ima puno jabuka i krušaka, i šljiva!“

– Ema: „ Moja baka ima puno bundevi, sadi ih u vrtu!“

– Ivana :“Ima i kukuruza, ja ih idem istrpavati kod bake!“

– Tomislav :“Ima i grožđa, ja ga idem s mamom i tatom brati u
vinograd!“

 

5. INTERESNE RADIONICE

5.1.IZRADA ZAČINA – od mnoštva povrća koje su djeca donesla u vrtić, na ideju Emme :„Teta, možemo napraviti vegetu!“ , djeca su razno povrće nasjeckali na sitne komadiće.

– Teo :“Treba nam ono da bude sitno!“

– Ema :“Treba nam ribež!“

– Magdalena : „Moramo to osušiti, ne smije biti mokro!“

– Teo : „Onda ćemo s tim soliti salatu!“

 

Time je potaknut razgovor o tome koje nam je sve povrće potrebno za izradu začina, a koje ne ide u začine.

– Emma : „ U začine može ići paprika i mrkva!“

– Teo : „Nećemo stavljati grah i paradajz!“

 

Tako su djeca odabrano povrće isjeckala na sitne komadiće i ribala ribežom, te su ga nakon toga rasporedila u tankom sloju na sitnu i čvrstu mrežicu. Kroz sljedećih nekoliko dana promatrali smo njegovo sušenje, te ga, kad je bio potpuno suh rasporedili u male staklene flašice i stavili u naš kutić kuhinje. Djeca su bila vrlo ponosna što su samostalno izradila začine.

 

5.2.JUHA OD BUNDEVE – na ovi interesnu radionicu djecu je prije svega potaknula priča, slikovnica „Juha od bundeve“ i veliki broj bundevi koje su donosili roditelji i djeca u vrtić.

– Hana: „Teta, možemo kuhati juhu od bundeve!“

– Robertino : „U juhi mora biti vode!“

– Teo: „Moramo staviti i soli, ja znam, ali ja ne volim tu juhu!“

– Ana : „Prvo se stavi voda, onda u vodu bundeva, sol i malo papra i
mora se kuhati!“

U njihovu igru uključuju se i Sara, Ivana i Emma V. Emma spontano dolazi na ideju podjele uloga iz slikovnice. Ona izražava želju da bude vjeverica, dok Ivani dodjeljuje ulogu mačka, te Sari ulogu patka što one spremno prihvaćaju, kao i ostala djeca uključena u igru. U igri surađuju i dogovaraju se tko će miješati, tko nadolijevati vodu, a tko stavljati začine…

– Emma : „ U juhu može ići i tijesto i riža!“

Emma, koja se nameće kao vođa u aktivnosti govori prijateljima kako treba otići u vrtićku kuhinju po još „stvari“. Ova aktivnost, za koju su djeca pokazala veći interes završava tako što po iskorištenosti svog materijala za „juhu od bundeve“ Ivana i Sara zaključuju:“ da su sad gotovi i da juha mora ići na hlađenje kako bi ju mogli pojesti za ručak“.

 

5.3.STRAŠILA OD BUNDEVE – od mnoštva bundevi koje smo imali u vrtiću na prijedlog djece napravili smo strašila raznih oblika, veličina, straše,  smiješe, tužne, vesele,…

– Tin :“Ja bi da napravimo strašnu bundevu, da ima opasne zube!“

– Dorian :“Ja bi da napravimo jednu strašnu i jednu veselu!“

– Ema Z:“Ja bi da napravimo lijepo strašilo s kosom!“

 

Interes za ovu aktivnost trajao je dosta dugo. Emma V. je objašnjavala djeci kako koštice iz budeve treba za juhu i da ih ponovo posadi u zemlju.U razgovor se uključuje i Ana P. koja djeci objašnjava kako se treba posaditi koštice u zemlju i da ponovo naraste velika bundeva.

 

5.4.LUTKE OD VOĆA – od ponuđenog voća; jabuka, naranči, banana, krušaka,limuna, šljiva, te raznog neoblikovanog materijala (gumbići, vuna, vata, štapići, karton, čačkalice…) djeca nakon nekog vremena manipuliranja, a na inicijativu Tea izrađuju lutke na štapićima. Uglavnom zbog oblika i tvrdoće ploda izabiru, jabuke, naranče, kruške i limun, sa obilježjima lica od gumbića, kartončića, kose od vune, vate( Ema za kosu svoje lutke od naranče koristi bananu, a Tino u aktivnost donosi kukuruz i grah iz likovnog centra). Djeca se uglavnom spontano uključuju i razmjenjuju u aktivnosti, a po završetku aktivnosti kreću u spontanu dramatizaciju izrađenim lutkama. Drmatizaciju „Naranča i limun“ izveli su Nika, Emma, te Tin i Adrian.

 

5.5.LUTKE OD POVRĆA- ponuda raznolikog povrća i raznog drugog materijala poput čačkalica, plišane žice, vune, papira u boji, komadića tkanine pobuđuju veliki interes kod Robertina, Roberta, Nike, Sare, Lucije i Ivane. Robertino izrezuje mrkvu te čačkalicama na krumpir pričvršćuje oči i nos. Manipulirajući materijalom nakon nekog vremena stvaraju svoju lutke, pokazujući veliko zadovoljstvo postignutim. Nika, nakon što dugo i koncentrirano izrađuje lutku od krastavca i mrkve govori: „Još ću napraviti jednu od krumpira, ali sa vunom- da ta bude curica“. Roberto izrađuje lutku od mrkve, želi staviti oči od graha i pri tome traži savjet druge djece: „Kako da zalijepim oči?“

U aktivnost se zatim uključuju i druga djeca (Ema, Emma,Teo i Tin), te zbog iskorištenosti svog ponuđenog materijala, na zahtjev djece istu aktivnost ponavljamo i sljedeći dan.

5.6.VOĆNA SALATA – voćnu salatu suradnji s našom tetom kuharicom pripremamo nakon ručka za našu poslijepodnevnu užinu. Prevladava velika motiviranosti angažiranost gotovo sve djece, podjednako i djevojčica i dječaka. Djeca su spretna pri guljenju i izrezivanju voća (Magdalena i Ena govore kako često sa svojim majkama pripremaju voćnu salatu). Nakon što smo natezali svo voće, te ga promješali, Hana sugerira djeci da treba staviti jogurt i šećer,a na njenu izjavu reagira Nika koja govori: „ Ne šećer, šećer nije zdrav, bolje je staviti grožđice!“
Tako smo pripremili svoju vlastitu užinu, voćnu salatu koju smo u slast pojeli, ali i rado podijelili sa našim prijateljima, djecom drugih odgojnih skupina.

5.7.KESTENIJADA – ovu interesnu radionicu organizirali smo na razini cijelog vrtića što se idealno uklopilo u naš projekt. Roditelji i djeca pokazali su veliko zanimanje za ovu radionicu koju je većina roditelja iz naše skupine zajedno sa svojim mališanima posjetilo.
Izrađivali smo lutke od kestena, motali vunu na kestenje, izrađivali kesten pire, te kolačiće od kestena, pekli kestenje,…..

 

5.8.DANI KRUHA – ova radionica također je pokrenuta od strane naše skupine, te se ja također idealno uklopila u naš projekt, jer samo obilježavanje „Dana kruha“ spada u godišnje doba jesen.
Ovu radionicu su također posjetili roditelji i djeca, te smo u goste pozvali i voditelja gradske pekare, gospodina Ivana Puljka, koji je djeci i roditeljima pokazao kako se je prije radio kruh i od kojih namirnica, a kako je to danas. Roditelji su također mogli mijesiti, razmi jeniti recepte, napisati koji stih sa svojim djetetom, slagati slagarice,…..

5.9.IZRADA VAZA OD BUNDEVA – djeca s velikim zanimanjem pristupaju bundevama, vrlo su angažirani, brzi i spretni pri rezanju i čišćenju bundeva, te izradi vaza. Određena djeca zadržavaju interes tijekom cijele aktivnosti(Emma , Lucija, Tin, Teo, Magdalena), dok se ostali povremeno uključiju, samo na neke dijelove aktivnosti, npr.-čišćenje unutrašnjosti bundeva-Mihael, Roko(u veliku posudu izdvajaju samo sjemenke bundevi, te kuhaju „juhu od bundeve“). Tin i Damjan posebno su angažirani kod završnog aranžiranja cvijeća u vaze od bundevi kojima smo na kraju lijepo ukrasili našu sobu dnevnog boravka.

 

6. POSJETE

 

6.1.POSJETA PLANTAŽI JABUKA „JABUKA MALA“ – ova posjeta bila je organizirana od strane vrtića u sklopu našeg projekta, te upoznavanja djeca s jednim od aktualnih voćaka za ovo godišnje doba. Na plantaži djeca su mogla vidjeti kako izgleda sama mladica stabla jabuke te kako postepeno raste , što je sve potrebno da bi drvo jabuke izraslo i imalo plodove. Djeca su također sudjelovala u berbi jabuka, te njihovom razvrstavanju. Naučili smo što se sve može raditi od jabuke, a djeci se najviše svidio sok koji smo i degustirali, kao i same jabuke koje su ubrali.
Vidjeli smo način skladištenja jabuka, te način njihova transporta do tržnice, trgovina,….

– Jakov : „Ja tu s mamom stalno kupujem jabuke jer su zdrave!“

– Dorian : „Meni mama kupi jabuke u trgovini i onda ih gulimo da
nemaju bakterije!“

– Teo :“Ja znam da jabuke mogu biti i crvene i zelene i žute,a teta mi je
rekla da mogu biti i ljubičaste ali ja takve nisam vidio!“

– Emma :“Ja znam kako se radi sok od jabuke. Ogulimo ju i stavimo u
stroj koji ju zgnječi i dodamo vode!“

– Roberto : „A zašto su neke jabuke male, a neke velike? Jel su male za
djecu, a velike za mame i tate?“

– Lara : „I moja baka ima jabuke u voćnjaku ali nema tako puno. Ja joj
pomažem brati jabuke i od njih radimo kolače!“

 

6.2.POSJETA GRADSKOM BAZENU

– Posjeta je organizirana od strane vrtića u sklopu daljnje suradnje s voditeljem gradskog bazena, naravno i u sklopu našeg prijekta. Možda na prvi pogled ova posjeta ne zvuči kao poučna za djecu ali ovom posjeto djeca su naučila da prostor koji su koristili preko ljeta treba održavati i kroz druga godišnja doba. Pomogli smo očistiti okoliš bazena od otpalog lišća , te smo sakuplajli orahe. Gradski bazen okružen je mnoštvom stabala oraha čije je plodove trebalo ubrati. Sakupljene plodove smo degustirali te razgovarali o tome što se sve može napraviti od njih.

– Sara:“Moja mama bere doma orahe, i ja joj pomažem pa ih prodamo
na placu!“

– Ema :“Orah prvo na sebi ima zelenu ljusku, a kada mu ona otpadne
onda se može jesti!“

– Ema:“Od orahe se rade kolači!“

– Robertino:“Ja znam zašto liše pada, požuti i vjetar puhne i onda
padne, to se zove jesen!“

 

6.3.POSJETA GRADSKOJ TRŽNICI

– također smo u sklopu našeg projekta posjetili i gradsku tržnicu da vidimo što se nudi od voća i povrća.
Razgovarali smo s trgovcima, imenovali voće i povrće. Velika većina ih nije prepoznala patliđan, ciklu i klementinu, manji broj nije prepoznao poriluk, dok je dosta djece mješalo naranđu i mandarinu. Vidjeli smo i da postoji više vrsta luka što većina djec također nije znala.
Jedan gospodin ponudio je djeci da degustiraju domaće jabuke koje su svi s veseljem pojeli jer im je gospodin rekao kako je kora jabuke zdrava ako je jabuka domaća i nije špricana.

– Teo :“Teta a što to znači da jabuka nije špricana, jel onda ona nije
Bolesna?“

– Magdalena : „To znači da je jabuka zdrava i da nema po sebi prašine
od koje nas boli trbuh!“

– Ana :“Ja znam da ima bijeli i crveni luk, moja ga mama sadi u vrtu!“

– Ema :“Od patliđana se radi ajvar i tikvica, tako radi moja baka!“

– Dorian :“Cikla je zdrava za krv!“

– Lucija :“Ja znam da u voći ima vitamina, a puno ga ima u limunu i
naranđi!“

 

6.4.POSJETA GRADSKOM PARKU

– posjetili smo i gradski park gdje su djeca sakupljala lišće i divlje kestene što im se jako svidilo. Poneki kesten je na sebi još uvijek imao „Kućicu“, kako su je djeca nazvala što im je bilo jako zanimljivo.

– Hana : „Teta gle kako je ovaj list jako žut a ovaj smeđi!“

– Teo : „A zašto ovaj list šuška a ovaj ne?“

– Magdalena :“Ovaj ti je mokar a ovaj suh, zato!“

– Lucija : „Teta od kojeg je drveta ovaj list? Od jabuke je list manji!“

 

6.5.POSJETA GRADSKOJ KNJIŽNICI

– u sklopu projekta obilježili smo i „Mjesec knjige“ posjetom odjelu dječje knjižnice „Petar Preradović“. Tete knjižničarke upoznale su nas s prostorom knjižnice, pravilima ponašanja u knjižnici, različitim vrstama knjiga (slikovnice, enciklopedije, stručne knjige i sl.), te raznom knjižničkom građom (stručni časopisi, časopisi za djecu, cd.i).Poslušali smo slikovnicu „Djedovi brkovi“, te dobili priliku prolistali slikovnice koje su nam se najviše svidjele. Dječake uglavnom privlaće slikovnice s dinosaurima, a djevojčice slikovnice s princezama. Neke od njih smo posudili, te ih čitali tijekom tjedna u vrtiću.

6.6.POSJETA SEOSKOM GOSPODARSTVU „NAVOJEC“

– ovaj posjet seoskom gospodarstvu također je bio organiziran u sklopu našeg projekta. Djeca su na seoskom gospodarstvu mogla vidjeti konje, jelene, jelene lopatare, srdače, srne, patke što ih je jako razveselilo. Dorotea S. jako se bojala konja, teta je morala izaći s njom van iz konjušnice.
Većina djece još nije uživo vidjela neke od životinja što ih je jako dojmio, posebno veličina konja.
Po povratku u vrtić djec su pitala kada ćemo opet ići da vide kako mali konjići rastu.

– Roberto : „Nemoj se bojati konjića, oni su jako dobri!“

– Dorian :“I ja kod bake i djeda imam konja i jašem ga!“

– Ema :“Konji jedu travu i slamu, a vole i mrkvu, gledala sam to u
filmu!“

– Teo : „A zašto ovaj jelen ima rogove, a ovaj ne?“

– Emma : „Ja znam da patke lete tamo gdje je toplo i sada će kada
dođe zima i ove odletiti!“

 

7.RAZNOVRSNE IGRE

– kroz brojne slovarice, slagarice , poklapaljke, umetaljke, memory, prstovne, gestovne, govorne, matematičke, scenske, pokretne, zidne igre, križaljke,… djeci smo pokušali dočarati godišnje doba „Jesen“.
Igre su djeci bile zanimljive, svatko je za sebe pronašao nešto.
Magdalena, Lucija , Ema, Emma , Ema , Ana,Teo , Gabriel , te Collin dosta vremena igrali su igre sa slovima, zidne igre bile su zanimljive Tinu , Dorianu , te Tomislavu , gestovne i prstovne igre podjednako su bile zaniljive svima. Patricia i Ema često su slagale križaljke, kao i Ena.
U pokretnim igrama također sus udjelovala sva djeca.
Kroz ove raznovrsne igre naučili smo nešto novo,  nadogradili i obogatili postojeća znanja djece vezano uz ovo godišnje doba.

8.FORMIRANJE NOVOG KUTIĆA

– u sklopu projekta formirali smo novi kutić koji smo nazvali „Kutić plodova jeseni“. Djeca i roditelji donosili su razne jesenske plodove ( razne bundeve, tikve, orahe, lješnjake, jabuke, kruške, šljive, grožđe, žireve, kestenje, krumpir, zelje, patliđan, luk, …..), fotografije jeseni, plodova jeseni, razne časopise vezane uz biljni i životinjski svijet…..
Djeca su ga sam posložila i brinula se o njemu, ako je naka plodina bila gnjila bacili su je i stavljali i donosili nove.

– Teo : „Tu ne možemo staviti školjke, oni se stave kada je toplo, kada
je ljeto!“

– Mislav : „Sada znamo kada je jesen!“

 

9.KNJIŽEVNOST, GLAZBENA,LIKOVNA I MEDIJSKA
KULTURA

 

– kroz razne priče, slikovnice, igrokaze, dramatizacije, pjesmice, recitacije, zagonetke, te dokumentaren filmove djeci smo također pokušali dočarati ovo godišnje doba i nadograditi i obogatiti njihovo znanje.
Posebno im se svidjela slikovnica „Ježeva kućica“ koju su djeca rado prepričavala, dramatiziralo smo je, a i pogledali na dvd-u. Također smo organizirali i odlazak na kazališnu predstavu, ali zbog većeg broja bolesne djece morali smo odgoditi odlazak na predsatvu.

– Teo : „Ja tu priču znam sam ispričati!“

– Ema : „Meni je to najdraža priča, mama mi ju stalno čita!“

– Emma :“Jež je bio mudriji od lisice!“

 

Svidjela im se i slikovnica „Kolač prijateljstva“ što ih je potaknulo da zamjese svoj.

– Patricia :“Moramo imati recept za kolač. Moramo ga napisati!“

– Ana : „Ja ću zapisati recept, teta će mi pomoći!“

– Tin :“Naš kolač mora biti sladak, mora imati puno šećera!“

– Lucija:“Šećer ti nije zdrav, bolje d ima puno voća!“

– Nika :“Ja volim zdrave kolače, od njih me ne boli trbuh i ne kvare mi
se zubi!“

Posebno istaknuti moramo i slikovnicu „Juha od bundeve“ koja je bila i poticaj za interesnu radionicu s istim nazivom.
Djeca su zapamtila većinu pjesmica, posebno možemo istakknuti pjesmicu „Običan žir“, „Listić pada“, te „Jesenska pjesma“ čije su riječi zapamtila sva djeca.
Igrokazi su ih oduševili, i sami vole glumiti i izrađivati lutke za igrokaze, a vole i dramatizacije priča.
Zagonetke su posebno bile zanimljive Antoniu , Roku , Teu , Gabrielu i Jakovu.
Dokumentarni film u cjelosti su odgledali Robertino , Roberto , Teo , Zin , Ivana i Emma.

 

SURADNJA S RODITELJIMA

 

– kako inače, tako i kroz cijeli ovaj projekt suradnja s roditeljima je bila odlična. Većina roditelja aktivno je sudjelovala kroz donošenje raznih plodina t eposjetama za vrijem organiziranja tematskih radionica vezanih uz naš projekt.
Sa zanimanjem su pratili razvoj projekta, naše aktivnosti, posjete, sve ono što smo naučili i zapisali na brojnim plakatima.
Roditelji Sare B. Hane Đ., Tina i Tea R., Magdalene T., Lucije R., Emme V., Eme H., Ane P., te Damjana P. često su nam donosili razne plodove jeseni.
Roditelji Jakova K. donesi su nam dokumntarac „Šuma u jesen“, te DVD „Ježeva kućica“
Roditelji Dorote S. donosili su nam razne časopise, kalendare, fotografije, te članke s interneta.

”Manje”

 

“DJEČJE IGRE S PJEVANJEM”

”Više”

ODREĐIVANJE TEME

Sklop aktivnosti „Dječje igre s pjevanjem“ započeo je na isključiv interes djece, jer posebno ih oduševljavaju igre u kojima ima i plesa i pjesme.
Jedan dan plesali smo igru „Čoro“, i svi su željeli biti „slijepi miš“. Petar je rekao da se i njegova mama nekad tako igrala. Svakodnevno djeca su tražila i ispitivala kad ćemo igrati neku novu igru.
I tako, na njihov poticaj krenule su aktivnosti.

UVODNA DISKUSIJA

 

Na samom početku željela sam provjeriti koliko djeca znaju o pokretnim igrama, te o pjesmama vezanim uz njih. Dobila sam ovakve odgovore:

Ivana:“Ja znam jednu igru, ono kad čučiš, a neko ide oko tebe, maca i onda ti nešto baci, pa
ko nađe taj onda ide.“

Josip:“Moj djed je rekao da se igrao konja kad je bio mali i onda su svi skakali, gledaj ovako
(pokazuje).“

Petar:“Igra kolo, to mi je rekla moja mama i ja volim biti u sredini.“

Lana:“Znam ja igru ali ne znam kako se zove.“

Julija:“Ja volim svakakve igre i gdje se pjeva.“

 

Iz uvodne diskusije saznala sam da djeca ne znaju puno o pokretnim igrama tj. da baš većina djece nije razumjela što ih pitam. Pretpostavila sam da će tako i biti s obzirom na dob djece(4.godine).Promišljajući kako na najbolji i najrazumljiviji način približiti im igre s pjevanjem,odlučila sam krenuti od igara koje djeca poznaju već od ranije.

IGRE

Naziv pokretne igre:“ČORO, ČORO“- igra je zapisana u Posavini, a igra se u cijeloj Hrvatskoj u raznim varijantama.

 

Pjesma

Čoro, čoro, slušaj sada
kako pjeva naša mlada.
Hajd pogodi ko je to,
pa ćeš ići na mjesto.

 

Opis igre

U igri sudjeluje neograničen broj djece, koja naprave krug. Između sebe odabiru dijete, obično brojalicom koje će preuzeti ulogu „čore“, povežu mu rupcem ili maramicom oči te ga postave usred kruga. Kad djeca završe pjesmu, „čoro“ ide od jednog do drugog i pokušava pipajući po glavi ili tijelu pogoditi tko je. Ako uspije, mijenjaju mjesta; u suprotnom dijete nastavlja dalje pogađati.

Djeca su na ovu igru odlično reagirala, tražili su da se igra puno puta. Svi su željeli biti „Čoro“, pa nam je brojalica uvelike pomogla da riješimo eventualna nezadovoljstva. Djeca su se jako veselila kad bi uspjela pogoditi tko je ispred njih. Posebno su dobro reagirali na igru dječaci koji se obično vrlo slabo uključuju u glazbene aktivnosti. No, najbolje ćete sve vidjeti na fotografijama iz naše skupine.

Komentari djece

Josip:“Ja bi bio cijeli dan „čoro“.
Marina:“Mami sam to pjevala i baš ću opet“.

Sofia: „Ja ne bi bila „čoro“ oću samo plesati“.

Borna:“ A, zašto je to tak brzo gotovo ja bi još“?

Julia:“Teta, a koju još znaš ovu sad znamo?“

Pavle:“ To ti zna moja seka i ja“.

 

Naziv igre:“BRALA SAM ŽITO I PŠENICU“- igra je zapisana u Podravini i tamo se najviše i igrala.

Pjesma

Brala sam žito i pšenicu, u njoj sam našla prepelicu.
Malo nas, malo nas, ajde Maro među nas.
Brala sam žito i pšenicu, u njoj sam našla prepelicu.
Malo nas, malo nas, ajde Maro među nas.

 

Opis igre

Djeca stoje na krugu, ruku spuštenih niz tijelo. Unutar kruga dvoje djece se drži za naprijed ispružene ruke i pjevajući koračaju u lijevu stranu. Nakon što otpjevaju stih „Malo nas…“ imenovano dijete im se priključije u sad već novo oblikovano kolo sve dok na bivšem krugu ne ostane dvoje djece, koja tada ponovo započinju igru.

 

Ova igra biranja veoma je omiljena među djecom, a posebice je vole djevojčice koje vrlo često same započinju igru i pjesmu. Dječaci obično na početku promatraju, a tada se i oni uključuju, posebno Petar i Ivan K.

Komentari djece

Lana:“Ja ti to budem išla u kolo“

Pavle:“A kad budem ja bio izabran?“

Katja:“Ja ne znam šta je to žito, a za pšenicu znam“

Ivana:“Kod mene ima žita, a to ti je isto“

Petar:“Jel budemo puno to plesali?“

 

Naziv pokretne igre:“BIBER GORA“- ova igra zapisana je i igrala se u Slavoniji.

Pjesma

Biber gora urodila, ti, ti,ti;
Biber gora urodila, ta, ta,ta;
Biber gora urodila, ti, ta,ti;

O, moj mili đače,
Gdje si ti?

Opis igre

Ovu igru izvodi samo dvoje djece. Djeca odluče brojalicom ili slamkom tko će se sakriti i tko će skrivenog tražiti. Kad se izabrani sakrije mora drugi žmiriti, pa ostala djeca paze da ovaj ne bi gledao gdje se onaj skriva. Tada ide prvi tražiti sakrivenog, pjevajući popjevku. Na pitanje:“O moj mili, đače, gdje si ti?“, odgovara sakriveni tiho „Evo me!“Nađe li skrivenog tad mora ovaj ići tražiti njega. Iza toga dolazi na red drugo dvoje djece na red, pa igra iznova počinje.

Komentari djece

Josip:“Ja baš jako volim tražiti druge“

Ivan K:“Kud je dobro da se sakrijem“

Julija:“Ta mi je igra baš super“

Petar“Neću nikog tražiti i ja ću se sakriti“

Ovo igru vole sva djeca ali se dosta ljute ako su pronađeni, pa vrlo brzo odustaju i traže da se uloge mijenjaju. Igra je puno bolja za igranje na otvorenom, pa ćemo se više igrati vani.

Naziv pokretne igre:“BIRANJE POBRATIMA ILI POSESTRIME“- igra je zapisana u Slavoniji ali se igrala u izmijenjenim varijantama i u drugim dijelovima zemlje.

Pjesma

Igra kolo u dvadeset i dva,
U tom kolu dobri Janko igra;
Da me hoće za brata izabrat,
Volio bi negoli carovat.

Igra kolo u dvadeset i dva,
U tom kolu dobra Mara igra;
Da me hoće sestricom izabrat,
Volio bi negoli carovat.

Opis igra

Djeca se uhvate u kolo i onaj koji hoće da sebi izabere pobratima ili posestrimu među suigračima, uđe sam usred kola i dok se kolo polagano kreće sd lijevo sad desno, promatra on ili ona suigrače. Tada izabere koga hoće, rukuje se s njim ili s njom, te poigra u kolu pjevajući posljednju kiticu pjesme.

 

Djeca vrlo često su odabirala ovu igru za igranje jer im je uloga onog koji bira vrlo zanimljiva i privlačna, te je uvijek brojalica bila ta koja je odlučivala tko će biti u kolu. I to obično ova:

ENCI, BENCI NA KAMENCI
TROJA VRATA ZAPEČATA
ERI KERI, MUZI KERI
EC, PEC, ZEC!

Komentari djece

Ivan K.:“Neću da mene odaberu i ja se volim samo vrtit.“

Katja:“Ja bi isto tako imala brata, da me on bira ko u pjesmi.“

Petar:“Znam tu brojalicu i sad budem ja reko ko bude bio.“

 

Naziv pokretne igre:“BIRAJMO SI FRAJLICU“- ova igra je zapisana u Podravini

Pjesma

Birajmo si frajlicu, frajlicu, frajlicu
Birajmo si frajlicu, frajlicu

Birajmo si frajlicu, frajlicu, frajlicu.
Koja pije kavicu, kavicu, kavicu.
Neka bude Marica, Marica, Marica.
Bog poživi frajlicu, frajlicu, frajlicu.
Koja pije kavicu, kavicu, kavicu.

 

Opis igre

Djeca u kolu lagano koračaju ulijevo držeći se pri tom za prema dolje ispružene ruke. Kad otpjevaju stih: „Neka bude Marica“ (ili neko drugo ime), imenovano dijete ulazi u sredinu kola. Na zadnja dva stiha djeca u kolu u šetnji nastave pljeskati, a dijete u sredini sve vrijeme stoji. Kad otpjevaju pjesmu do kraja, dijete se vraća natrag u krug i igra počinje ponovo.

 

Ova djeci vrlo je zanimljiva zbog spominjanja riječi „frajlica“ s kojom su se susreli po prvi puta, pa su stoga sve djevojčice htjele biti frajlice, a još kad se spominjala i „kavica“, a vrlo česta igra je i „kuhanje kave“ u obiteljskom centru igri nije bilo kraja, pa se znala nastaviti i izvan ove igre s pjevanjem.

Komentari djece

Lana:“Moja mama pije kavu i ona je frajlica i ja budem“

Petar:“ I ja bi se toga igrao, a onda idem kod dečki“

Julija:“A jel frajlica ko neka princeza, šta je ona radila?

Marina:“Ja sam ta „rajlica“ i gotovo“

 

Naziv pokretne igre:“IDE MACA OKO TEBE“- igra je zapisana u gootovo svim dijelovima zemlje, a ovo je verzija iz Bilogore
Pjesma

Ide maca oko tebe,
pazi da te ne ogrebe,
čuvaj mijo rep,
da ne budeš sljep,
ako budeš sljep,
otpašće ti rep!

 

Opis igre

U igri sudjeluje neograničen broj djece. Odrede brojalicom tko će ići rupčićem oko kola, ostali čučnu u krug okrenuti prema sredini i pjevaju. Dijete obilazi oko kola i bira kome će baciti rupčić. Djeca pipaju prstićima iza sebe da nije maramica, kad igrač vidi maramicu mora ustati i pokušati uloviti predvodnika. Ovaj juri do mjesta igrača kojemu je bacio rupčić. S rupčićem okolo sada ide dijete kod koga je bio rupčić.

Kao i kod drugih igri biranja uvijek je rasprava oko toga tko će biti „maca“, naravno opet brojalica sve rješava i tada svi bez ljutnje prihvaćaju tko je izabran.

Komentari djece

Borna:“Ja sam bio brži i stigao sam prije Gabrijela, nije pošteno da je on mačka“

Gabrijel L.:“ Ne mogu tako brzo naći maramicu, a kud su je metnuli?“

Julija:“Ja ne bi da me uhvate, brza sam ko mačka“

Lana:“Ja imam doma micu, ona se ne zna toga igrati“

Naziv pokretne igre:“IMALI SMO PILE“- ova se igra vrlo često igra u svim krajevima

 

Pjesma

Imali smo pile, malo pile
jedno malo pile, od tri kile.
Ali pile nestane idi pa ga traži!
Možda će se javiti,
daj mu šaku raži.

 

Opis igre

U krugu sjedi neograničen broj djece, jedno dijete opet birano brojalicom čučne u sredinu kruga i pri tome žmiri. Ostala djeca počinju s pjesmom i prenose maramicu ili neki manji predmet koji stane u šaku i pri tom pjevaju. Na kraju pjesme dijete koje je žmirilo mora pogoditi kod koga se nalazi predmet i nakon toga mijenjaju mjesta.

Za ovu igru mogu reći da je osobito omiljena u našoj skupini, pa i vrtiću, te je djeca vrlo često i rado igraju.

Komentari djece

Josip: „Ja bi bio u sredini, nije pošteno kad će mene izbojit?“

Marina:“Kad budemo imali pravo pile u sredini?“

Ivan C.“ Teta ja bi ta to meni daš pa ja budem“

Dorijan:“ A sad ja budem kod mene, gledaj kod mene je!“

Naziv pokretne igre:“JELENA JE KRUVA PEKLA“- igra je zapisana u Podravini.

Pjesma

Jelena je kruva pekla,
Spod korita voda tekla,
Cunge,cunge, cungere,
Icaca, sarutin!

Prestala je voda teći,
Ne zna Jela kruva peći.
Melju nije presejala,
Kruva nije mesit znala.
Žara nije s peći zmela,
Na žerjavku žgance dela.

Žganci su ti si zgoreli,
Kaj sad bute doma jeli’
Oj Jelena, kaj buš rekla?
Kruva nisi dobro spekla.

Oj Jelena, dekla lena,
Sad buš jela ti vuglena.

 

Opis igre

Djeca se postave u dvije kolone sučelice jedni drugima. Najprije prvu strofu pjeva prva kolona, a pritom rukama pokazuju onaj rad koji je u tekstu npr. kretnje, kako se brašno sije, pećnica loži, kruh mijesi, žar zgrće iz peći itd.

Ova igra zbog svog karaktera imitacije-oponašanja radnji vrlo je zainteresirala djecu, pa su se svi trudili što bolje oponašati radnje iz teksta.

Komentari djece

Ivana:“Ja znam kako se brašno sije jer sam to s mamom sijala“

Julija:“Jel ovako se loži peć, nisam ju ložila imam plin“

Josip:“Volim puno jesti žgance“

Lana:“Šta je ta skuhala“

 

Bilo je dosta nepoznanica oko novih riječi s kojima su se djeca po prvi put susrela kao što su: „KRUV-KRUH, KORITO-POSUDA OD DRVA, BUTE- BUDETE, BUŠ-BUDEŠ, ZGORELI-IZGORJELI, NESI-NISI, LENA-LIJENA, VUGLENA-UGLJENA).

 

Naziv pokretne igre:“KUSOLI RASOLI“- igra je zapisana u Slavoniji

Pjesma

Kusoli, rasoli
daj, baba, soli
da posolim ovo malo dijete.

Opis igre

Dvoje djece, malo jačih i snažnijih uhvate mlađe dijete za ruke i noge, te ga ljuljaju napred i natrag. Za to vrijeme ostala djeca drže jednu ili dvije ruke iznad mlađeg djeteta i prstima oponašaju prosipanje soli.

U ovoj igri sva su se djeca željela ljuljati jer im je to bilo jako zabavno i zanimljivo, no kad bi nekoga ispustili pa bi pao bilo je i suza.
Uz ovu igru osobitih komentara djece nije bilo. Najveći interes za igru pokazao je Dorijan i Josip, te Julija, Sofija i Marina, a u igri nisu željeli sudjelovati Ivan C., Helena, Mia i Adriana.

Naziv pokretne igre:“KALO KALILO“- igra je zapisana u Slavoniji

Pjesma

Kalo, kalilo, kroz kalilo voda teče,
sjajno, žuto, zelen bor, zagorom,
čije je ono dijete,
što ga ne zovete?
Mi smo ga zvali,
šećera mu dali.
‘Op sito, rešeto, i ja bi se okreto!

Opis igre

U igri sudjeluje više djece, koja se postave u samostalne četvorke, uhvate se s djetetom nasuprot za ispružene ruke. I tako se ljuljaju na jednu pa na drugu stranu. Na dio „‘Op sito, rešeto, i ja bi se okreto!“ okreću se oko sebe.
U ovoj igri najviše su učestvovale djevojčice, kod dječaka je bio vrlo mali interes i to samo kod Ivana K. koji je želio probati i kod Petra.

Komentari djece

Josip:“To mi je malo bezveze tako se ljuljati“

Julija:“Meni je to baš dobro kad se vrtimo i pjevamo“

Marina:“Ja bi to puno da pjevamo, ono“hop“ mi je baš dobro“

 

Naziv pokretne igre:“LASTE PROLAZE“- igra je zapisana u Slavoniji

Pjesma

Laste, prolaze,
Kroz goru nam dolaze.
Halo Vero, Vero, Vero!
Otvori nam vrata, Jelo,
Da nam prođe vojska mlada!
Hoj!

Opis igre

Dvoje djece naprave luk, a ostali u koloni prolaze ispod njihovih uzdignutih ruku. Onog kojeg posljednjeg uhvate u prolaz pitaju:“Za koga ćeš?“ On kaže ime jednog od onih koji su napravili luk i stane iza njega. Provlačenje se ponavlja dok se svi ne razdijele.

Igru Laste prolaze djeca u našoj skupini igraju svakodnevno i interes za nju nikako ne prestaje, čak i kod jutarnjeg okupljanja djeca znaju početi s igrom.

Naziv pokretne igre:“PAUN PASE, TRAVA RASTE“- igra zapisana u Bilogori

Pjesma

Paun pase, trava raste.
Paune moj zaune moj.
Pauna nam noge bole
Paune moj zaune moj.
Pauna nam ruke bole.
Paune moj zaune moj.
Pauna nam glava boli.
Paune moj zaune moj.
Paun trepti da poleti.
Paune moj zaune moj.
Na čije će dvore pasti?
Koga hoće zakitit?

Opis igre

Ova je igra dio svadbenog običaja zapuštenog od odraslih, pa ga igraju djeca. Djeca prije početka igre odrede pojedinca koji će u sredini kola preuzeti ulogu „pauna“. Ostali se u kolu uhvate za ispružene ruke i lagano uz pjevanje koračaju u lijevu stranu. Dijete koje glumi „pauna“ na određene stihove radi zadane pokrete.

Djeca su rado „pauni“ i vole sve igre imitacije, pa tako i ovi, te se vrlo često ova igra igra u našoj skupini.

 

Komentari djece

Ivan K.: „Ja sam vidio kod bake Lucije pauna“

Ivana:“On može i pasti travu i jesti kukuruze“

Katja:“Kad letimo, to mi je baš dobro“

Borna:“Gle kako mene boli noga“

Naziv pokretne igre:“SJEDI JEŽO“- igra je zapisana u Turopolju

Pjesma

Sjedi, ježo u oranju,
ježoje, dragoje, dragi bratec moj.
Sjedi, ježo u oranju.
Digni, ježo, jednu ruku.
Digni, ježo, drugu ruku.
Digni, ježo, jednu nogu.
Digni, ježo, drugu nogu.
Migni, ježo, jednim okom.
Migni, ježo, drugim okom.
Ustaj, ježo, iz oranja.
Čipni, ježo, za nožicu!

Opis igre

Kolo korača u lijevu stranu lijevom nogom i pjeva, a „ježo“u sredini kola sjedi i pokretima ruku, nogu ili lica oponaša sadržaj svakog stiha. Na zadnji stih: „čipni, ježo, za nožicu“ potrči za ostalima i štipa ih za noge i tijelo, te pokušava uhvatiti pojedinca s kojim će promijeniti mjesto.

Ova igra ponovno imitativnog karaktera kod djece je pobudila veliko zanimanje, a najviše kad „ježo“ počinje loviti drugu djecu. Smijeh je svaki put ponovno zagarantiran i vrlo rado ju igraju.

Komentari djece

Adriana:“Jež je mali, a Josip je velik“

Lana:“Teta, nemoj da mene uhvati“

Dorijan:“Ja ću biti jež ajde mene uhvati“

Ivana:“Kad ću ja biti jež?“

 

Naziv pokretne igre:“TRI GUSKE BIJELE“- ova igra zapisana je u Podravini

Pjesma

Tri guske bijele, sedam jajca snele.
Kad su jedno potrle, sve su redom plakale.

Tri guske bijele, sedam jajca snele.
Kad su jedno potrle, sve su redom plakale.

Opis igre

Pjevajući ovu pjesmu, djeca slobodno raspoređena po prostoru, poskakuju čas na jednoj, čas na drugoj nozi.

Ovu jednostavnu igru ponekad plešemo pri jutarnjem vježbanju.Obično ju vodi Julija i Marina koje vrlo rado skakuću, no uskoro im se pridružuju i ostala djeca. Zanimljiva je zbog poskoka i neobaveznog – slobodnog kretanja po prostoru.

 

Naziv pokretne igre:“LEPA MARA ROŽE BRALA“- igra je zapisana u Bilogori

Pjesma

Lepa Mara rože brala na ivanjsko navečerje
oj, lado, lado, oj lado, lado, oj Ivo lado
Od roža je vjenac splela za Ivana svevišnjega
oj, lado, lado, oj lado, lado, oj Ivo lado
Koji nosi zlatno sunce, zlatno sunce i meseca
oj, lado, lado, oj lado, lado, oj Ivo lado

Opis igre

Ovu igru isključivo igraju djevojčice- ladarice koje idu u ophod selom sa ivančicama u kosi. Ova pjesma i ples obično se izvodio za Ivanje. Idu do kuće do kuće i pjevaju i plešu u dvorištima, te domaćinima žele dobru i plodnu godinu.

Ovu igru plesale su djevojčice i na Cvjetnom korzu, pa je ova igra i pjesma posebno omiljena u našem vrtiću kod djevojčica.“ Kad to imam na glavi ja sam ko mlada“- kaže Marina

 

Naziv pokretne igre:“IMALI SMO DVORAC“- igra zapisana u Bilogori

Pjesma

Imali smo dvorac.
Što je bilo u tom dvorcu?
To su bile ljepe djeve.
Mi bi jednu uzeli!
Koju bi vi uzeli?
Tu prelijepu Jalžicu!

Opis igre

Djeca stoje u dvije nasuprotne kolone, prvi počinju pjevati :“Imali smo dvorac“, slijedeći stih pjeva kolona koja je nasuprot i tako do kraja pjesme. Na kraju se dogovaraju koga će uzeti i tada ga na silu uzimaju na svoju stranu.

Svi žele obično biti izabrani i problem nastaje kad neka od djece predugo ostaju u koloni.

Komentari djece

Marina:“Ja znam koga ćemo izabrati i morate me slušati“

Julija:“Kad bi ja imala dvorac ne bi išla van iz njega“

Borna:“Ja bi da odaberemo Josipa da bude s nama“

Katja:“Baš ja volim plesati taj ples“

Lana:“Ja se tog sjećam s folklora“

”Manje”

 

”IGRE VODOM”

”Više”

1. POČETAK PROJEKTA

Projekt „Igre vodom“ potaknut je isključivim interesom djece. Kako su djeca u svakodnevnom doticaju s vodom tijekom aktivnosti pranja ruku, zuba, te pri umivanju redovito pokazivala radost i oduševljenje, često bi se te iste aktivnosti pretvorile u spontanu igru prskanja, stvaranja sapunice, punjenja i pražnjenja čaša za pranje zuba. Tako smo bili potaknuti od strane djece ponudom novog, djeci zanimljivog materijala obogatiti dječju igru, potaknuti ih na istraživanje, te prije svega omogućiti im češće i dugotrajnije uživanje u igrama s vodom.

2. KAKO SMO SE IGRALI

Puhali smo balone od sapunice pomoću slamki, te slikali mjehurićima i tehnikom mokro na mokro. Provodili smo razne eksperimente – hlapljenje, zagrijavanje vode, toplo-hladno, pokus jaje i sol, te led. Istraživali plovnost, propusnost i topivost materijala. Promatrali snagu vode pomoću vodenica, različitih cijevi, lijevaka, čaša, plastićnih posudica. Igre prelijevanja, izlijevanja, ulijevanja, mućkanja, prskanja, pljuštanja, ubacivanje predmeta u vodu. Provodili smo raznovrsne govorne, pokretne i gestovne igre kao što su „Vodenica“, „Kapljica putnica“, „Veslajmo“ i “Brodić“

3. PROVOĐENJE PROJEKTA

3.1.ISTRAŽIVANJE

3.2. stvaranje sapunice puhanjem u slamčice

Djeca sa iznenađenje i određenom dozom opreza pristupaju vodi, koja se nalazi u većim posudama. Isprva polako uranjaju preste zatim cijele dlanove istražujući kakva je voda. Ivano uočava da se u svakoj posudi nalazi voda različite temperature (toplija-hladnija). Manja djeca reagiraju sa oduševljenjem, veća sa nestrpljenjem očekuju posudu materijala za istraživanje. Ponudem slamčica Pavle i Gabriel uočavaju nastale mjehuriće. Djecu najviše veseli pjena nastala upotrebom deterđenta.

3.3. hlapljenje vode

U veliku staklenu posudu Katja i Pavle toče vodu. Ivano markerom bilježi razinu vode u staklenoj posudi. Potom bocu zajednički odnose na balkon gdje smo kroz nekoliko dana promatrali smanjenje razine vode (uzrokovano njenim hlapljenjem na suncu

Gabriel, Katja i Pavle promatraju vodu u staklenci.
Gabriel – „Voda je otišla dolje u cijev“.
Katja – „Iza klime, a možda ju je maca pojela“.
Pavle – „Ma ne žabe su je popile“.
Marko – „U tatinu jamu je otišla voda“.

3.4.  snaga i količina vode

Ivano vrlo pažljivo i polako stavlja ruke u vodu pridružeje mu se Marko te puni bocu vodom pomoću male čašice, prilazi vodenici i izljeva vodu iz boce po njoj. Pavle promatrajući Marka sljedi njegovu inicaijativu. Lea skida žličice sa vodenice, preljeva vodu iz žličice u žličicu. Lana izljeva vodu iz čaše te prati pokretanje kotača vodenice, uočava da okretanje traje kratko, te uzima veću bocu, puni je većom količinom vode i ponavlja radnju, što izaziva oduševljennje djece jer se kotač na vodenici duže okreće.

Pavle: „To se vrti, treba vodu“.
Katja: „Ja ću nalit vodu“.
Helena: „Lovim vodu“.

3.5. prolaznost vode kroz cijev

Pavle prilazi bocama i nalijeva vodu,te promatra kuda ona odlazi Iva nalijeva vodu, a Adriana na dnu crijeva očekuje vodu i promatra kako voda teče, zatim podiže crijevo i uočava da je voda prestala teći. Tu radnju ponavlja nekoliko puta i dolazi do spoznaje da kada je crijevo spušteno voda nesmetano prolazi, a kada je podignuto voda stoji u crijevu

 

4. EKSPERIMENTIRANJE

4.1. propusnost materijala

Upoznavajući ponudu materijala za aktivnost Patrik prepoznaje i imenuje stiropol, Gabriel spužvu. Poteškoće predstavljaju vuna i folija. Kod promatranja propusnosti vode Katja, Adriana, Gabriel i Patrik dolaze do dobrih zaključaka o tome koji materijali propuštaju vodu, a koji ne. Pridružuje im se Marko i Magdalena.

4.2. zagrijavanje vode

U centar smo djeci ponudili vodu u velikoj staklenoj posudi koju ćemo promatrati tijekom nekoliko dana. Tijekom sunčani dana Ivano je primjetio da je voda „možda topla“ tako smo svakodnevno provjeravali toplinu vode prije ručka. Lana, Adriana i Helena stavljaju ruke u posudu te primjećuju da je vode tolpija zbog djelovanja sunca.

4.3.  jaje – voda

Iva – „to je bijeli šećer“, stavlja prst u usta probava „ne to je sol“. Helena – „crvene je boje“. Helena i Tin samo po jedan prst stavljaju u sol. Lea i Tia ližu prst koji su prethodno uronile u sol. Iva naljeva vodu u staklene posude, a Pavle joj pomaže tako da joj pridržava posude potom stavlj jaje u posudu. Tia i Lea prstom pokazuju kuda je jaje otišlo. Starija djeca u drugu posudu cijelom šakom stavljaju sol unutra, dok mlađa djeca sa dva prsta stavljaju sol. Lea rukom pokušava jaje potisnuti na dno posude. Tia stavlja jaje u vodu gdje se nalazi sol i počinje se smijati te s oduševljenjem vadi, a potom ponovno stavlja jaje i tu radnj ponavlja nekoliko puta.

Lucija – „ovo jaje koje je dolje se kupa pa je zato dolje“.
Pavle – „ a ovo će biti gore“.

4.4. led – voda

Aktivnost s ledom izaziva veći interes kod djece. Nakon početnog upoznavanja djeca na dodir uočavaju da je hladan, drže ga u ruci Pavle, Magdalena ili na podu te zaključuju da se topi Adriana, Lea i Marko.
Lea dolazi na ideju da led stavi u posudu s toplom vodom što prate i druga djeca. Gabriel, Ivano i Pavle zatim zajednički promatraju šta se s njim događa. Pavle led nekoliko puta stavlja u posudu pa ga potom vadi van i provjerava da li je još tu.

 

5.LIKOVNO IZRAŽAVANJE

Djeca također rado, uz istraživačke aktivnosti sudjeluju i u likovnom izražavanju. Prvi put se susreću sa slikarskom tehnikom „ mokrona mokro“ te im je primamljiv način slikanja na mokrom papiru.
Manja djeca opreznije prilaze boji te umaču vrške prstiju u boju, te slikaju naizmjenično prstičima laganim dodirom po papiru, dok su veća djeca kod dodira s bojim odvažnija,a kod slikanja koriste cijele prste i dlanove.

6.GOVORNO IZRAŽAVANJE

Govorni sadržaj djeci su zanimljiviji, jer su vezani uz pokret. S lakoćom usvajaju brojalice, te ih veseli njihovo svakodnevno ponavljanje. Najveći interes djeca su pokazala za govornu igru „Vodenica“, te su upotpunosti usvojila pokrete i govor.  Manjoj djeci najzanimljiviji dio govorne igre bilo je slogovanje.

7.KNJIŽEVNOST

Tijekom cijelog projekta sadržaje smo upotpunjavali književnim djelima. Ivano, Katja, Gabrijel i Adriana posebno se govorno istiću kod priče u riječi i slici „Voda“. Iva, nakon što je dobro upoznala priču sa veseljem su čita ostaloj djeci.

8.RAZNOVRSNE IGRE

Kod ovog područja djeca su interes pokazala za izrađivanje bodića od stiropola, papira , čačkalica i čepova, te su veliki interes pokazala za gestovnu, pokretnu i igru za percepciju tijela. Najzanimljivijom se pokazala gestovna igra „Kapljica Putnica“.

KAPLJICA PUTNICA
KAPLJA JE S NEBA PALA
POTOKOM JE ZAPLIVALA
POTOK JE K RIJECI NOSI
GDJE SE KUPA MOMČIĆ BOSI
RIJEKA JE DONOSE MORU
TU DOČEKA RUMEN ZORU
KAD POD SUNCEM VRUČE POSTA
SAD JE KAPLJI SKITNJE DOSTA
ONA OPET K NEBU HRLI
DRAGI OBLAK DA JE GRLI.

( upita: 1. ruku držimo podignutu u zrak, palac i kažiprst su spojeni a ostali prsti blago savijeni kao da između palca i kažiprsta držio vlas kose zatim je spuštamo u tom položaju na dlan lijeve ruke-okrenut je prema gore a čitava ruka je ispružena (ona je potok)
2. polagano desnu ruku (koja ne mijenja držanje) pomičemo do lakta stalno dirajući lijevu palcem i kažiprstom.
3.skupimo šake kao da držimo vodu i od desne kao da nosimo tu vodu prema lijevoj.
4. širimo ruke kao da plivamo
5. ponavljamo 3.
6. podignemo obje ruke visoko raširene u zrak kao da rumen zora dolazi negdje odotgor i spušta se na nas između naših ruka.
7. ruke spojimo u oblik slova O.
8. na „TAD JE KAPLJI SKITNJE DOSTA“ odrešito desnom rukom radimo potez prema dolje-dijagonalno (s lijeve strane prema desno dolje).
9. podižemo ruke prema gore kao sa čežnjom.
10. ruke su prekrižene na sebi (desna na lijevom ramenu i lijeva na desnom) kao da grlimo.

Manja djeca opreznije prilaze boji te umaču vrške prstiju u boju, te slikaju naizmjenično prstićima laganim dodirom po papiru, dok su veća djeca kod dodira s bojim odvažnija, a kod slikanja koriste cijele prste i dlanove.

”Manje”

 

PROJEKT ”ZIMA”

”Više”

PROJEKT

ČETIRI GODIŠNJA DOBA“
PROLJEĆE
LJETO
JESEN

ZIMA

1.ODREĐIVANJE TEME PROJEKTA

Projekt „Četiri godišnja doba“ započeo je isključivim interesom djece.
Od kada je počela zima u skupini se stalno komentira kako je hladno, kako pada snijeg i svi mu se jako vesele.
Jednog jutra Vlatka je donijela DVD „Snježna kraljica“, svi su ga sa velikim zanimanjem pratili i tada su počela pitanja….

2.INTERESNA RADIONICA – IZRADA ZIMSKE KUĆE

Kako je zima i jako hladno Maja je dala prijedlog da izradimo svoju zimsku kuću. Djeca su davala prijedloge od čega i kako možemo izraditi kuću. Izrazito zanimanje i motivaciju za ovaj dio projekta pokazali su Bruno i Mislav.
Bruno: „ Možemo od stiropora“
Gabriel: „ Ja idem po olovku“
Jakov : „Možemo metnut prozor“
Magdalena: „Ja ću nacrtati prozor“

2.1. MJERENJE, CRTANJE I IZREZIVANJE PLOHA

Bruno, Mislav i Jakov stavljaju stiropor, Magdalena crta, a pomaže joj Gabriel. Međusobno komentiraju o širini i visini kuće, više puta prislanjaju stiropor i isprobavaju.
Bruno vrlo pažljivo reže sa skalpelom po crtama, traži od svih da se maknu jer „to je opasno“ kako kaže.

2.2. ZAVRŠETAK IZRADE KUĆICE- ostale radnje

Jakov i Maja prislanjaju plohe i lijepe ih na kuću. Luka H.: „ a gdje vam je dimnjak?“

Luka izrađuje dimnjak, a Maja, Vlatka i Gabriel ga bojaju.

Bruno stavlja dimnjak i kućica je gotova.

Magdalena, Patricia i Maja donose kape, šal, rukavice i igra počinje.

2.3.INTERESNA RADIONICA „LEDENO DOBA“

Poticaj za ovu radionicu bio je crtani film „Ledeno doba“. Poslije gledanja filma
djecu je zanimalo što se to dogodilo u ledenom dobu i kako su se životinje i biljke smrznule?
Povela se rasprava oko toga i mogle su se čuti različite ideje…

Jakov predlaže: „ Ajmo ih mi zamrznuti?“

Mislav:“ Što bi mogli zamrznuti?“

Bruno:“ Imamo mi životinje (plastične) i grančice.“

Jakov, Mislav i Bruno odlaze u centar prirode i pronalaze što će im biti potrebno, uzimaju malog konja, kravu, dinosaura za kojeg kažu da se baš taj zamrznuo u ledenom dobu.

Magdalena donosi vodu u plastičnim posudicama, stavljaju ih unutra i međusobno komentiraju koliko će trebati da se zamrznu.
Bruno kaže:“Pozovimo tetu kuharicu da to stavi u kištru“

Drugog dana svi znatiželjno promatraju što se dogodilo.
Jakov kaže:“Baš je tako to i bilo u ledenom dobu“.

No, dugo im je čekati da se otopi, pa Jakov i Mislav nose vodu da se prije led otopi. Bruno kaže:“To ti mora biti toplije, voda nije dobra“.
Mislav: „A, kak ti znaš, pa ti nisi bio u ledenom dobu?“

Kad su uspjeli otopiti led svi su bili sretni jer su oslobodili svoje životinje i biljke koje su zamrznuli.
Jakovov komentar za kraj: „ JA NE BI BIO U TOM LEDU!“

2.4. INTERESNA RADIONICA – IZRADA KUĆICA ZA PTICE

Krenuli smo u šetnju i promatrali kakve su promjene nastale u prirodi, što se događa sa biljkama i životinjama kada je zima.
Luka J. je tada rekao:“Pogledajte onu ptičicu! Gdje ona živi kada je zima? Što jede?“
Bruno: „ Tata i ja smo napravili malu drvenu kućicu za ptice, stavili smo je u dvorište i ja svaki dan stavljam suhi kruh u kućicu“.
I tako je nastala ideja da i mi izradimo kućice za ptice.

Emma V.:“Naša kućica je za ptičice!“
Ana P.:“Staviti ćemo u nju hranu da ptičice ne ostanu gladne!“
Ema H.:“One vole suhog kruha, raznih sjemenaka.“

Sven:“Napravili smo kućicu od drveta i čavlića!“
Dorijan Z.:“Morao sam paziti na palac da se ne lupim!“
Jakov:“Što ako dođe debela ptica kako će ući kroz rupu?“
Na Jakovovo pitanje djeca su nakratko razmišljala, a onda je Bruno rekao:“Ajmo napraviti veću rupu“. Sa Bruninim prijedlogom svi su se složili.

Patricia.D.:“Kućica je mala unutra će ući mali vrapčić“
Lucija B.:“Patricia pazi mi na prstiće!“

Mihael:“Ja ću napraviti sa tatom isto kućicu!“

2.5. INTERESNA RADIONICA- IZRADA SAONICA I SKIJA

Jakov S.  i Luka H. su međusobno razgovarali kako će uskoro ići sa mamom i tatom na skijanje.

Jakov:“Kupila mi je mama nove skije i jedva čekam da krenemo na put! Mi idemo u Austriju, a ti Luka?“
Luka H.:“Mi idemo u Francusku! Mama je samo seki kupila saonice jer je još mala i ne zna se skijati!“
Bruno:“A, što još trebate kada idete na skijanje i sanjkanje? Znam da trebaju skije i saonice ali i kaciga!“
I tako je tekao razgovor i ideje za izradu saonica.
Luka H.:“Moje saonice su jako niske i na njima možemo sjesti moja seka i ja! Ima i naslon tako da seka ne može ispasti van. Ja se najviše volim skijati ali se seka boji sama sanjkati, pa ja moram s njom.“

Gabriel:“ Ima i velikih i malih saonica, različitih boja. I one jako brzo jure! Jednom smo brat i ja pali u veliki jarak jer nismo dobro upravljali sanjkama.“
Dorijan R.:“Ja se ne znam skijati i nikada nisam bio na skijanju ali se znam sanjkati. Sjedneš na sanjke i jako se odgurneš i onda brzo poletiš!“

3. IZRADA PLAKATA

3.1. Zimski sportovi-oprema-odjeća

Većina djece zna da su zimski sportovi sanjkanje i skijanje. Vrlo pažljivo su proučavali ponuđene slike koje su potaknule djecu na slijedeći razgovor:

Bruno: „Ja poznajem snowboarding za to ti treba daska, rukavice, kapa, naočale i odijelo.“

Luka H.: „Idem sa tatom i mamo na skijanje, pa mi nosimo skije i štapove, a moramo imati i kapu, jaknu, pancerice, kacigu i naočale“.

Mislav: „Ima onaj znaš sport kad sjediš i juriš to ti je bob. Izgleda kao velike saonice, a svi imaju šal, kapu, rukavice, čizme i jaknu.“

Vlatka: „Meni se sviđa umjetničko klizanje jer su jako lijepe cure, trebaju im klizaljke, odijelo i haljina.“
Jakov: „Odličan je hokej na ledu, jako jure i zaletavaju se. Trebaju palicu i pak, a na glavi je obavezno kaciga da se ne slupaju, a imaju i štitnike i odijelo.“
Tiffany: „Ja znam za skakanje sa skakaonice, jure na skijama i lete po zraku, a imaju odijelo, kacigu i naočale.“

Svi sudjeluju u izradi plakata osim Doriana R. i Patricka koji se igraju sa kockama. Bruno samostalno piše plakat, vrlo malo traži pomoć. Kad je plakat gotov međusobno komentiraju o sportovima koje poznaju i objašnjavaju jedni drugima.

4.AGREGATNA STANJA VODE

Sva su djeca znala da se voda smrzava, a na pitanje na koliko stupnjeva evo što su odgovorili.

Jakov :“ To ti se zamrzne kad ima 100 stupnjeva i onda ti je jako hladno mislim“

Dorijan Z.: „ Na 20 stupnjeva ja znam“

Magdalena: „ -23 rekla mi je mama“

Luka T. „400 stupnjeva“

Bruno je pažljivo slušao i rekao da su svi u krivu, te da je ledište na 0 stupnjeva, u to je bio potpuno siguran. Tada smo izmjerili i konstatirali da je Bruno bio u pravu.

Na pitanje na koliko stupnjeva je vrelište vode djeca su različito odgovorila.
Bruno;“5 stupnjeva“
Mislav:“200 stupnjeva“
Gabriel: „8 stupnjeva“
Jakov: „100 stupnjeva“

Djeca su međusobno diskutirala i proučavala kolika je temperatura pri vrelištu. Većina je znala da će se voda pretvoriti u paru, a ostali su vrlo pažljivo promatrali i komentirali kamo je otišla.

 

5.KNJIŽEVNOST I MEDIJSKA KULTURA

5.1.DVD „SNJEŽNA KRALJICA“

Veliki interes kod djece izazvao je dvd „Snježna kraljica“ na koji su djeca imala razne izjave.

Jakov:“ Baš bi ja išao tamo da vidim kako je zima“

Mislav:“ Ali možda se smrzneš jel vidiš kako je ptica zamrznuta“

Bruno:“ Ja ne bi nikud išao ostao bi doma“

Veliku pažnju u filmu izazvalo je kod djece trenutak kad je Gerta trebala stići do Snježne kraljice prije prve zimske oluje.
Svi su navijali i bodrili je da izdrži i da stigne na vrijeme.

Jakov: „Odi brže kak si tak spora“

Na samom kraju svi su bili uzbuđeni što je stigla.
Veći dio dana između sebe su komentirali film, a i simbolička igra nije izostala.

5.2.DOKUMENTARNI FILM -LAVINA

Ovaj film pobudio je pažnju samo manjeg broja djece jer je bio dosta loše kvalitete. Sve je zanimalo kako nastaje lavina, pa su taj dio filma svi i pogledali.
Zbog tog filma došlo je do ideje da se simulira lavina ali nažalost zbog toplog vremena nismo uspjeli u tome.

 

5.3.PRIČE „GOSPOĐA HOLE“
„JEDNOG ZIMSKOG JUTRA“

Ove dvije priče pobudile su najveći interes kod djece.

IZJAVE IZ PRIČE „ GOSPOĐA HOLE“:

Maja:“ Ova prva djevojčica je jako vrijedna, ja pomažem isto doma“

Patricia:“ Pa i ja isto pomažem, a nekad mi se neda“

Jakov: „ Ova druga samo leži i ništa ne radi“

Bruno:“ Tako joj i treba neka nije dobila zlato“

Bruno, Maja i Patricia su se složili da je uvijek biti bolje vrijedan.

Ova priča je potakla djecu na daljnje aktivnosti, pa je većina nacrtala vrijednu i lijenu djevojčicu o kojima su kasnije raspravljali.

JEDNOG ZIMSKOG JUTRA

Sva djeca su vrlo pažljivo slušala ovu priču koja im je bila jako zanimljiva.
Djeci je bilo žao ptičica koje su na zimi i hladnoći, pa je ova priča bila izvrstan poticaj za izradu kućica za ptice.

Kroz ove priče djeca su potaknuta na više međusobnog razgovora i komentara što im je pomoglo u boljem izgovoru i proširivanju svog rječnika sa novim riječima, te boljom konstrukcijom rečenice.

6.SURADNJA S RODITELJIMA

Roditelji su izuzetno dobro surađivali. Većina roditelja se uključila i donosila nam različite materijale potrebne za provođenje i ostvarenje ovog projekta. Isto tako roditelji su sa zanimanjem pratili tijek projekta i izvještavali nas o novostima koje su čuli od djece o tome što smo u vrtiću radili.
Patricijini roditelji- zimsku odjeću i obuću
Mislavovi roditelji- slike zime, kalendari
Lucijini roditelji- šalovi, kape, rukavice
Vlatkini roditelji – dvd „Snježna kraljica“
Anina mama- lopatice i metlice

”Manje”

 

PROJEKT ”PROLJEĆE”

”Više”

PROJEKT „PROLJEĆE“

1. ODREĐIVANJE TEME PROJEKTA    

Projekt „PROLJEĆE“ započeo je kao nastavak projekta „Četiri godišnja doba“. Prolazeći parkom Ema Herak je rekla: „Teta sad je nekako toplije više me ne zebe za prste jel je još uvijek zima ili je došlo proljeće?“

2. ODREĐIVANJE CILJA I ZADATAKA PROJEKTA
Cilj ovog projekta je zadovoljiti dječji interes za (godišnjim dobima), proljećem, te omogućiti djeci da steknu određena znanja i predodžbe o proljeću. Također upoznati djecu sa karakteristikama i osobitostima proljeća. Osnovna pretpostavka je da djeca radom na projektu promatraju, pitaju, istražuju i poduzimaju određene aktivnosti vezano s temom projekta. Samostalno razmišljaju i zaključuju, šire svoja znanja aktivirajući pritom svoje potencijale i razvijajući mnoge sposobnosti.
Zadatak projekta je upoznavanje novih pojmova, usvajanje novih naziva kao što su pupanje, cvjetanje, listanje, sadnja…
– utjecati na razvoj percepcije, prije svega vizualne promatranjem fotografija, enciklopedija, priča..
– usmjeravati proučavanje, eksperimentiranje te uočavanje detalja kroz sadnju cvijeća, zalijevanje, šetnju okolicom..
– utjecati na povećanje i bogaćenje rječnika, te razvoj govora kroz slušanje priča, gledanje igrokaza, predstava, pričanje i prepričavanje slikopriča- razvijati sposobnost djeteta za druženjem, dogovaranjem i suradnjom..
– razvijati spremnost za zajedničku igru, aktivnost, rad s malom skupinom djece kod sadnje cvijeća, kaširanja, izrade kalendara proljeća
– osluškivanje djece, njihovih želja i prijedloga oko izrade plakata
– poticati i omogućiti kreativne, raznovrsne oblike izražavanja, bojom, tkaninom, papirom, neoblikovanim materijalom
– razvijati pojam o sebi (perceptivno, emocionalno i misaono spoznavanje okoline i osvještavanje govorom- što mislim, što znam, zašto tako mislim…), o proljeću, promjenama u prirodi
– maksimalno zadovoljavanje dječje inicijative i znatiželje poticanjem na razmišljanje, povezivanje, zaključivanje na osnovi provedenih aktivnosti
– razvoj kooperativnosti (suradništva) u skupnom radu i igri
– poticati i razvijati dječju maštu i kreativnost kroz likovne aktivnosti, te interesne radionice.

3. INTERESNA RADIONICA- SADNJA CVIJEĆA

Kako u proljeće sve pupa, lista, cvijeta, odlučili smo i mi malo ukrasiti stepenice našeg vrtića i posaditi cvijeće. Trebale su nam samo tegle, zemlja, cvijeće i malo dobre volje, svi su se angažirali oko toga i kad je sve bilo prikupljeno sadnja je mogla početi.
Kad su djeca posadila cvijeće Patricia je rekla:“Mislim da bi to sad trebalo zaliti“
Otišli su po vodu u kupaonicu i zalili cvijeće.
Onda smo cvijeće u teglama nosili po stepenicama nije bilo baš lagano, pa je pomoć dobro došla.
I evo konačno donesli smo cvijeće na stepenice, djeca su bila jako ponosna što su uspjeli. Sad svakoga dana gledamo kako nam ono raste.

3.1. INTERESNA RADIONICA – IZRADA GNIJEZDA ZA PTICE

Ova radionica započela je kao jedan razgovor između Ane i Maje o dolasku lastavica iz toplijih krajeva.

Ana:“A, gdje one budu kad dođu kod nas, pa nemaju ni gnijezda ni ništa“
Damjan:“Kod moje bake u Popovcu ima lastavica gnijezdom pod krovom“
Maja:“Ja mislim da im trebamo napraviti neko gnijezdo“

I tako smo odlučili napraviti gnijezdo od balona tj. kaširali smo balone za izradu gnijezda.

4. IZLETI

4.1 IZLET U DOBROVITU

Zajednički izlet na Dobrovitu sa roditeljima organiziran je za Dan obitelji gdje su roditelji zajedno sa djecom uživali u igrama, druženju i natjecanju..
Dan je bio kišan i zaista je sve upućivalo da će druženje propasti ali kao što vidite to se nije dogodilo i svi su se lijepo zabavili, a naravno i uživali u roštilju kojeg je pripremila vlasnica vrtića, a roditelji su pomogli u pripremi.

4.2 IZLET U ŠUMU LUG

Poseban interes kod djece izazvao je izlet u šumu Lug pokraj Bjelovara.
Vožnja autobusom pobudila je veliko oduševljenje kod djece kao i uvijek. Kad smo stigli i izašli iz autobusa napravili smo kraću šetnju samom šumom. Naravno, prvo smo se namazali kremicama i sprejevima protiv krpelja kojih ovdje zna biti dosta.
Šetajući šumom Mislav je rekao:“Teta jel čuješ mislim da su to ptičice“. Tada smo svi zastali i bili tiho neko vrijeme kako bi svi uspjeli čuti pjev ptica. Djeca su bila jako sretna, stalno su ponavljala kako se čuju ptice i pokušali su ih vidjeti u krošnjama ali to nije bilo baš lako.
Uskoro smo stigli do obližnje livade i tu je počela igra i trčanje do mile volje.
Emma V:“Cure gle tu ima i cvijeća idemo ga brati, gle kakvo sam ja našla“
Igrali smo i pokretne igre s pjevanjem koje djeca jako vole, a poseban doživljaj bilo je igranje tih igara na otvorenoj livadi.
Natjecali smo se tko će prije dotrčati sa jednog kraja livade na drugi.
Prije odlaska sa livade svi smo se zajedno fotografirali.
Vratili smo se u vrtić autobusom i krenuli na ručak jer smo bili jako gladni i umorni.

5. RADIONICA ZA USKRS- gost gospodin Josip Cugovčan

Radionicu smo organizirali u periodu Uskrsa, a u sklopu ovog projekta jer najljepši proljetnio blagdan je naravno Uskrs.
Gospodin Josip pokazao nam je tehniku ukrašavanja jaja pisanja voskom u više boja tzv. MEĐIMURKA PISANICA, kao i ukrašavanjem srčikom šaša koja je izuzetno rijetka i lijepa tehnika.
Djeca su vrlo strpljivo i pažljivo ukrašavala pisanice, te stalno dolazila do gosp. Josipa da on vidi da li je dobro kako su napravili.

Dorijan R:“Jel sam ja dobro, u koju boju da sad metnem?“
Lucija R:“Gle kako je moja dobra.“
Emma V:“Ajd meni pomozite da ju stavim u boju“
Lucija B:“Kad trebam stavit u crnu?“

Ponovno druženje je dogovoreno za nagodinu kad bi nam gosp. Cugovčanin ponovno trebao doći u posjetu.

6. PROCESNA DRAMA-„PISMO SA ZADATKOM“

Ova procesna drama pripremljena je u sklopu Dana planeta Zemlje i bila je vođena poticajnim pitanjima. Sam tijek drame vodila su djeca kojima je bio zadatak da pomognu spasiti planetu Zemlju. Interes za ovu dramu bio je izvan svih očekivanja, sva djeca do posljednjeg su se uključila i učestvovala u realizaciji drame predlažući, pomažući jedni drugima da spase planetu.

Jakov:“Mislim da trebamo jače puhati da otpušemo čarobnjaka“
Mislav:“Najbolje da se dogovorimo kud sad trebamo ići“
Maja:“Čvrsto se držite da se tko ne izgubi u šumi“

Drama je završila pobjedom djece koja su bila jako sretna što su uspjela pobijediti čarobnjaka i spasiti naš planet Zemlju. Na kraju su svi zajedno nacrtali veliki crtež na podu sa svim lijepim stvarima koje se nalaze na Zemlji, pa je tu bilo cvijeća, ptica, rijeka, mora, djece, autića, sunca …

7. IGRE U PARKU

Svakodnevnim šetnjama djeca su promatrala prirodu i vrijeme u proljeće. Najčešće smo boravili u parku na Boriku. Tu su se djeca igrala na različite načine:
– sa igračkama
– igrali su pokretne igre
– natjecali se u provlačenju
– odmarali se i razgovarali
8.SURADNJA S RODITELJIMA

Roditelji su izuzetno dobro surađivali. Većina roditelja se uključila i donosila nam različite materijale potrebne za provođenje i ostvarenje ovog projekta. Isto tako roditelji su sa zanimanjem pratili tijek projekta i izvještavali nas o novostima koje su čuli od djece o tome što smo u vrtiću radili.
Patricovi roditelji- kalendare, footografije
Mislavovi roditelji- slike proljeća, kalendari
Lucijini roditelji- proljetnice
Majini roditelji- cvijeće
Anina mama- kantice i zemlju

”Manje”

 

PROJEKT ”LJETO”

”Više”

PROJEKT „LJETO“

1. ODREĐIVANJE TEME PROJEKTA
Projekt „LJETO“ započeo je kao nastavak projekta „Četiri godišnja doba“. Krenuvši u šetnju parkom Borik Dorijan Ratnik komentirao je kako ima puno komaraca i kako ga jako grizu. Tada je Maja rekla:“Sigurno je sad ljeto jer oni samo onda grizu“.  I tako su krenula pitanja, a i naš projekt.

2. ODREĐIVANJE CILJA I ZADATAKA PROJEKTA
Cilj ovog projekta je zadovoljiti dječji interes za (godišnjim dobima), ljetom, te omogućiti djeci da steknu određena znanja i predodžbe o ljetu. Također upoznati djecu sa karakteristikama i osobitostima ljeta. Osnovna pretpostavka je da djeca radom na projektu promatraju, pitaju, istražuju i poduzimaju određene aktivnosti vezano s temom projekta. Samostalno razmišljaju i zaključuju, šire svoja znanja aktivirajući pritom svoje potencijale i razvijajući mnoge sposobnosti.
Zadatak projekta je upoznavanje novih pojmova, usvajanje novih naziva kao što su vrućina, sparina, tuča, branje…
– utjecati na razvoj percepcije, prije svega vizualne promatranjem fotografija, enciklopedija, priča..
– usmjeravati proučavanje, eksperimentiranje te uočavanje detalja kroz promatranje žitarica, sezonskog voća i povrća, šetnju okolicom..
– utjecati na povećanje i bogaćenje rječnika, te razvoj govora kroz slušanje priča, gledanje igrokaza, predstava, pričanje i prepričavanje slikopriča- razvijati sposobnost djeteta za druženjem, dogovaranjem i suradnjom..
– razvijati spremnost za zajedničku igru, aktivnost, rad s malom skupinom djece kod mljevenja žitarica, miksanja, izrade kalendara ljeta, odlaska na bazen.
– osluškivanje djece, njihovih želja i prijedloga oko izrade plakata
– poticati i omogućiti kreativne, raznovrsne oblike izražavanja, bojom, tkaninom, papirom, neoblikovanim materijalom
– razvijati pojam o sebi (perceptivno, emocionalno i misaono spoznavanje okoline i osvještavanje govorom- što mislim, što znam, zašto tako mislim…), o ljetu, promjenama u prirodi
– maksimalno zadovoljavanje dječje inicijative i znatiželje poticanjem na razmišljanje, povezivanje, zaključivanje na osnovi provedenih aktivnosti
– razvoj kooperativnosti (suradništva) u skupnom radu i igri
– poticati i razvijati dječju maštu i kreativnost kroz likovne aktivnosti, te interesne radionice

3. ŠTO ZNAMO O LJETU?
Postavljajući različita poticajna pitanja željeli smo doznati što djeca znaju o ljetu?

ŠTO ZNAMO O LJETU…?
KAD POČINJE LJETO?

POSLIJE KIŠE.
POSLIJE ZIME.
KAD JE JAKO VRUĆE.
U SRPNJU.
NE ZNAM!
KAD IDEM NA MORE

KAKVO JE VRIJEME LJETI?

TOPLO MOGLO BI BITI TOPLIJE
IMA PUNO SUNCA
SVE JE LIJEPO JAKO JE VRUĆE
IMA GRMLJAVINE

ŠTO LJUDI RADE?

KUPAJU SE
U BAZENU
BERU PAPRIKU
IDU NA MORE
BERU CVIJEĆE
NE ZNAM
SUNČJU SE

KOJE ŽITARICE DOZRIJEVAJU?

SIJENO
KUKURUZ
ŽITO
MALO MI JE POZNATO
TRAVA

KOJE POVRĆE DOZRIJEVA?

PAPRIKA
PARADAJZ
MRKVA
ZELJE
GRAŠAK

KOJE VOĆE DOZRIJEVA?

TREŠNJA
JAGODA
MALINE
LUBENICE
PUNO NJIH
NARANDŽE

ŠTO RADE ŽIVOTINJE?

SPAVAJU
VRUĆE IM JE
IDU U HLAD
PIJU VODU
SKRIVAJU SE

KAKO SE ODIJEVAMO U LJETO?

UDOBNO
STAVLJAMO SANDALE
NOSIMO JAPANKE
LAGANIJE
KUPAĆI
KRATKE HLAČE

KOJI SU LJETNI SPORTOVI?

PLIVANJE
RONJENJE
SKAKANJE SA PADOBRANOM
U PIJESKU
PENJANJE

4. INTERESNE RADIONICE

4.1 POVRĆE- KRASTAVAC

Sva djeca su odmah prepoznala krastavac i znala da raste u vrtu, evo što su još rekli:

Tin:“Raste u vrtu, a posadili su ga baka i djed, imaju male mrkvice koje posade u zemlju i onda narastu krastavci!“
Dorian K:“Krastavce možemo guliti“
Lara:“Možemo ih guliti i narezati“
Nenad:“Krastavci se slažu s jogurtom“
Tin:“Meni krastavci miriše na lubenicu i imaju mi okus kao lubenica“
Sara:“Meni krastavci smrde“
Nenad:“Krastavci se moraju zaliti vodom da rastu“
Julia:“Ja jedem koru i baš mi je slatka“
Patricia: D.:“Kad radimo salatu moramo staviti ulje i ocat da budu kiseli“
Nenad:“Jako mi je fina ima okus paprike“
Lara:“U salatu sam stavila toct“
Tin:“ Oct ima okus po papriki“

Nenad jedini sjecka krastavac na sitne komadiće.

4.2 RAZNO POVRĆE – PREPOZNAVANJE

Cilj nam je bio djeci ponuditi raznovrsno povrće i vidjeti koliko ga prepoznaju i što znaju o njemu.

Primijetili smo da luk, salatu i mrkvu svi prepoznaju, pa smo zaključili da se to povrće očito i najčešće koristi u svakodnevnoj primjeni kod kuće.
Ciklu nitko nije znao prepoznati osim Sare koja ju je i donijela od kuće.

Na pitanje za što služi određeno povrće dobili smo ovakve odgovore:

PAPRIKA

Teo:“Od nje ti se može napraviti sa zeljem ona salata“
Patricia:“Za salatu, a i za još svašta“
Emma V:“Moja mamu ju nekad nareže i metne u posude“
Magdalena:“Kad staviš ocat onda je dobra za zimu“
Teo:“Kad metneš sol onda za salatu“

PARADAJZ

Sara:“Od tog se radi salata“
Patricia:“Može se to sve skuhati i metnuti u bočice“
Lucija R:“Znam da se radi od paradajza kečap“
Teo:“Kad radiš pizzu onda na nju ide paradajz“
Hana:“On ti može biti za gađanje“

CIKLA

Emma V:“Cikla nam daje krv jer je crvena“
Jakov:“Od tog se radi isto salata“
Teo:“Ja to nikad nisam probao“

Od ponuđenog povrća djeca su radila salatu za koju im je trebalo:
SOL
OCAT
ULJE

4.3 RAZNOVRSNO VOĆE

MALINA

Magdalena:“Kako je to slatko- mljac“
Ana:“Ima sitne bombice“
Lucija R:“Slatka je i crvena“
Ana:“Lucija, nije crvena nego roza“
Jakov:“Malo su i one kisele ko i višnje“
Sven:“Maline su baš super“

VIŠNJA

Najviše je djece znalo da u ljeto dozrijevaju višnje, Ivana Č. rekla je da ih ima kod kuće. Razgovarali smo što sve možemo raditi od višanja, pa je Ema H. rekla:“Od njih se mogu raditi kolači“. Patricia nam je rekla da njezina mama radi sok i da je jako fini, pa smo ga i mi pokušali napraviti ali prije toga smo ih kušali.

Jakov:“Kako su jako kisele“

5. ŽITARICE – PREPOZNAVANJE

Djeci smo ponudili razne žitarice kao što su: pšenica, zob, raž, ječam i tražili smo od njih da nam kažu koje prepoznaju i što misle.

ZOB

Hana:“To je kukuruz“
Patricia:“To ti je trava“
Tin:“Cvijeće“
Filip:“Pšenica“
Magdalena:“Takvu sam travu već vidjela“

Ni jedno dijete nije uspjelo prepoznati zob, pa čak ni ona djeca koja žive na selu.

PŠENICA

Pšenicu je prepoznala većina djece, pa smo zaključili da su je ipak više puta vidjeli.

RAŽ

Ana:“To je pšenica i zove se Brkulja“
Tin:“To izgleda kao tužna vrba“
Magdalena;“To je cvijeća“

7. LJUŠTENJE ŽITARICA

Kad su djeca upoznala stabljiku i izgled žitarica ponudili smo i da istraže i vide što se nalazi u ljuskama na žitu, pa smo im to i omogućili.
U aktivnosti sudjeluje većina djece.

Lara:“To su neke male bobice“
Ana:“Unutra su sjemenke“
Ema H:“Unutra su zrna“
Maja:“Od zrna se radi brašno“
Emma V:“I pecivo i kruh“
Teo:“To izgleda ko krpelj“
Mislav:“To ti nije krpelj on ti je malo veći“

7.1 MELJEMO ŽITARICE

Veliko oduševljenje kod djece izazvao je električni mlinac sa kojim smo samljeli žitarice.
Svi su željeli prvi mljeti…

7.2 PŠENIČNO BRAŠNO

Lucija R:“Ovo od pšenice je bijelo“
Hana:“Mekano je“
Ana:“Bijele je boje“
Patricia G:“Od ovog se brašna radi kruh“
Nenad:“Radi se i pizza“
Magdalena:“Bijelo brašno se dobije od pšenice“

KUKURUZNO BRAŠNO

Magdalena:“Gle kako je od kukuruza žuto“
Lara:“Bijelo je mekše“
Patricia D:“Baš je jako žuto“
Ana:“Žuto je i oštro“
Tin:“Od žutog brašna radi se pizza“
Patricia D:“Radi se i kukuruzni kruh“
Ana:“Od kukuruza se radi kukuruzno brašno“

RAŽENO BRAŠNO

Tin:“Ovo od zobi je nekakvo ko pijesak“
Patricia D:“Ovo ima neki čudni miris“
Ana:“To je za krave da one jedu“

8. GULJENJE MAHUNARKI

Djeca su donesla grašak i grah od kuće, pa smo na dvorištu vrtića pripremili posude i deke, te ih očistili. Ova aktivnost izazvala je veliki poticaj i jako je dugo trajala.

9. NASTUP NA CVJETNOM KORZU

U sklopu ovog projekta nastupili smo i na cvjetnom korzu gdje su djevojčice plesale folklorni običaj iz bilogore „Lepa Mara rože brala“.
Jako su se trudile i svakodnevno su vježbale koreografiju u vrtiću.
Na dan samog nastupa svi smo bili uzbuđeni što je došao i taj dan i što će nastupiti na velikoj pozornici. Sve je odlično prošlo i stvarno su bile prekrasne na pozornici.
Ovaj nastup pomogao je djeci da se snalaze u prostoru, da nemaju tremu za javne nastupe, te da svojom izvedbom pokažu što su uspjeli uvježbati i da se zbog toga osjećaju posebno i sretno.

10. LIKOVNE AKTIVNOSTI

10.1 GIO MASA- RIBICE

Od svih ponuđenih materijala sa kojim su djeca radila u projektu gio masa im se najviše svidjela i bila im najzanimljivija.

Jakov:“Ja ću napraviti ribi škrge“
Mislav:“A, pogledaj kako je moja dobra“
Maja:“Ne znam koju boju da stavim“

10.2 KOLAŽ- DUPIN

Djeca su izrezivala kolaž i lijepila ga na papir, tada je Jakov rekao:“Ajmo napraviti dupina“, svi su se složili i počeli lijepiti na veliki papir.
Aktivnost je vrlo dugo trajala jedni drugima su pomagali i sugerirali što treba i gdje zalijepiti. Na ovoj aktivnosti vidio se lijep primjer suradnje među djecom.

11. IGRE

Od izrađenih igara posebno se djeci svidjela zidna igra kroz četiri boje koja pokazuje četiri godišnja doba. Zadatak je da djeca izrežu i stave što se nosi od odjeće ili obuće u koje godišnje doba.
Emma V:“Ovo je meni baš najbolje“

12. IGRE PIJESKOM I VODOM

Prva od aktivnosti što su djeca provodila bila je što tone, a što pluta?. Mislav je uzeo čašicu i nagrabio pijesak u nju, te usipao u vodu. Rekao je:“Ja sam si i mislio da će pijesak potonuti. Pijesak je teži od vode“. Poslije je uzeo list i zaključio da je list lakši i da pluta.
Zatim su djeca uzimala sita različite veličine i stavljala u njih pijesak. Zaključili su da kroz gusto sito pijesak teže prolazi, a kroz rijetka sita lakše. Emma V. je rekla“Ove su rupice veće pa zato pijesak brže prolazi“.
I dalje su istraživali pomoću tkanina. Luka J. i Ivana su uzeli kantice te su pomiješali pijesak i vodu. Tada su uzeli tkaninu i stavili na otvor druge kantice. Luka je sadržaj vode i pijeska presipao u kanticu s tkaninom, a Ivani je na početku bilo čudno kako je ostao samo pijesak. Mislav i Jakov su promatrali sa strane, a Jakov je pitao:“Mogu li to (tkaninu) dignuti sa kantice?“ Dignuli su i vidjeli kako je samo voda u kantici. Njih su dvoje pokušali to isto napraviti ali uzeli su rijetku tkaninu i tada je Ivana rekla:“A vidite sad! Sada je prošlo nešto pijeska“.
Luka je tada rekao da pokušaju sa žičanom mrežom. Kako su presipali pijesak i vodu, tada je sve prošlo. Luka je tada rekao:“To je zato što su rupice najveće“. Jakov se nadovezao:“Da zato prolazi više jer su rupice veće“.

13. LJETOVANJE – Novi Vinodolski

U lipnju organiziran je odlazak djece predškolske dobi u Gradsko odmaralište u Novi Vinodolski.
Djeca su na ljetovanju imala zadovoljene sve potrebe, prehrambene,sigurnosne i zdravstvene.
Ljetovalo je ukupno 12 djece u pratnji dvije odgojiteljice u periodu od 18.06. do 23.06.2010.

14. ODLAZAK NA BAZEN

Tijekom kolovoza djeca su organizirano odlazila na kupanje na Gradski bazen.
Djeca su odlazila u pratnji odgojiteljica,a na bazenu je bila osigurana stručna pomoć i nadzor.

15. Na kraju projekta željeli smo doznati što sada djeca znaju o ljetu?

ŠTO ZNAMO O LJETU…?
KAD POČINJE LJETO?

23. LIPNJA.
POSLIJE PROLJEĆA.
KAD JE JAKO VRUĆE.
U SRPNJU.
U LIPNJU.
KAD IDEM NA MORE.

KAKVO JE VRIJEME LJETI?

TOPLO.
VRUĆE I SPARNO.
IMA PUNO SUNCA.
SVE JE LIJEPO.
JAKO JE VRUĆE.
IMA GRMLJAVINE.

ŠTO LJUDI RADE?

KUPAJU SE U BAZENU.
BERU PAPRIKU.
IDU NA MORE.
BERU CVIJEĆE .
TRAŽE HLAD.
SUNČAJU SE.

KOJE ŽITARICE DOZRIJEVAJU?

ZOB
JEČAM
ŽITO
PŠENICA
BRKULJA

KOJE POVRĆE DOZRIJEVA?

PAPRIKA
PARADAJZ
MRKVA
LUBENICE
GRAŠAK

KOJE VOĆE DOZRIJEVA ?

TREŠNJA
JAGODA
MALINE
LUBENICE
PUNO NJIH
GROZD

ŠTO RADE ŽIVOTINJE?

SPAVAJU
VRUĆE IM JE
IDU U HLAD
PIJU VODU
SKRIVAJU SE

KAKO SE ODIJEVAMO U LJETO?

UDOBNO
STAVLJAMO SANDALE
NOSIMO JAPANKE
LAGANIJE
KUPAĆI
KRATKE HLAČE

KOJI SU LJETNI SPORTOVI?

PLIVANJE
RONJENJE
SKAKANJE SA PADOBRANOM
PENJANJE
VOŽNJA BRODA

17. SURADNJA SA RODITELJIMA

Roditelji su izuzetno dobro surađivali. Većina roditelja se uključila i donosila nam različite materijale potrebne za provođenje i ostvarenje ovog projekta. Isto tako roditelji su sa zanimanjem pratili tijek projekta i izvještavali nas o novostima koje su čuli od djece o tome što smo u vrtiću radili.
Patricovi roditelji- kalendare, footografije
Mislavovi roditelji- slike proljeća, kalendari
Lucijini roditelji- proljetnice
Majini roditelji- cvijeće
Anina mama- kantice i zemlju

”Manje”

 

MOJ GRAD BJELOVAR

”Više”

DJEČJI VRTIĆ „OSMIJEH“ – PROJEKT „MOJ GRAD BJELOVAR“

Bjelovar, ožujak 2010.g.

1. ODREĐIVANJE TEME PROJEKTA

Projekt „MOJ GRAD“ započeo je prilikom jedne šetnje gradom. Prolazeći parkom Mislav je rekao: „Ja znam što je ovo tu, to je kuća od gradonačelnika“, i tako je sve počelo. Razgovaralo se o tome gdje se što nalazi u gradu i što ima u kojoj zgradi?…

2. ODREĐIVANJE CILJA I ZADATAKA PROJEKTA

Cilj ovog projekta je što bolje upoznavanja grada u kojem živimo, te omogućiti djeci da steknu određena znanja i predodžbe o Bjelovaru.
Također, cilj je odgovoriti djeci na mnogobrojna pitanja kao što su:
Kako je nastao grad?
Gdje se što nalazi?
Tko mu je dao ime?
Kakav je grad bio prije?
Što je u gradu najljepše?
kroz mnogobrojne aktivnosti koje su proizašle iz njihovog isključivog interesa.

Zadatak projekta je upoznavanje novih pojmova, usvajanje novih nazivlja, upoznavanje novih institucija kao što su BBR, HTV-studio Bjelovar, MUZEJ, CRKVA SV. TEREZIJE AVILSKE, PAVILJON, GIMNAZIJA, OSNOVNA ŠKOLA.

– utjecati na razvoj percepcije, prije svega vizualne promatranjem fotografija, samostalnim fotografiranjem, pregledavanjem kalendara, monografije grada, slikovnice.
– utjecati na povećanje i bogaćenje rječnika, te razvoj govora kroz razgovor, slušanje priča, prepričavanje, gledanje i komentiranje viđenog.
– razvijati sposobnost za zajedničku igru, aktivnost, rad s manjom skupinom djece kod stvaranja pjesmice o gradu
– poticati i omogućiti kreativne , raznovrsne oblike izražavanja bojom, glinom, papirom, neoblikovanim materijalom
– maksimalno zadovoljavanje dječje inicijative i znatiželje poticanjem na razmišljanje o gradu, povezivanje poznatog s nepoznatim, zaključivanje na osnovi provedenih aktivnosti

PROVOĐENJE PROJEKTA

Željele smo saznati što djeca znaju o svome gradu pa smo im postavile nekoliko pitanja.

3. ŠTO ZNAMO O BJELOVARU?

1. GDJE VI ŽIVITE?

Lucija B.:“Ja živim u Hrvatskoj“
Luka H.: „Ma ne Lucija, živimo u Bjelovaru“

2. ŠTO JE BJELOVAR, GRAD ILI SELO?

Dorijan Z.:“Bjelovar je selo jer u nekim kućama ljudi hrane gice i koke.“
Luka T.:“To je naš planet“
Patricia:“Bjelovar je veliki grad“

3. KOLIKO STANOVNIKA IMA GRAD?

Filip:“Mislim da ima tisuću“
Mislav:“Puno, puno više, ima pet tisuća“
Luka H.:“Ima ih bezbroj“

4. ŠTO IMA U BJELOVARU?

Filip:“Ima puno golubova“
Dorian R.:“I lastavica ali još nisu došle u grad, doći će na proljeće“
Mislav:“Plac, tamo moja mama kupuje povrće“
Roko:“Knjižnica-odjel za odrasle, ja tamo idem s tatom i posuđujemo knjige“
Lucija B.:“Igraonica, ja sam išla u igraonicu dok se nije otvorio naš vrtić“
Luka J.:“Zgrada gradonačelnika, on tamo sjedi i govori drugim ljudima što da rade“
Ema H.:“Gradski park s paviljonom , tamo ima puno cvijeća, drveća i klupica gdje se može odmoriti“
Luka T.:“Ne znam ništa, ima puno svega“

5. ŠTO JE GRADSKA UPRAVA?

Mislav:“Tamo se nešto piše i tamo nam živi gradonačelnik“

6. ŠTO JE CRKVA?

Sven:“Mjesto gdje se ljudi idu moliti! Tamo ima slika Isusa i kipova“

7. ŠTO JE AUTOBUSNI KOLODVOR?

Bruno:“Veliko mjesto gdje se nalaze autobusi i ljudi tamo čekaju da ih autobusi nekamo odvezu“

8. ŠTO JE ŽELJEZNIČKA STANICA?

Lucija:“Tamo ima puno vlakova i tračnica, vozimo se u vlakovima i trebaju nam karte“

9. ŠTO JE BBR?

Maja:“Tamo puštaju muziku i snimaju što ljudi govore“

10. ŠTO JE MUZEJ?

Luka J.:“Tamo dođeš i gledaš što ima- slike, kosti od dinosaura. Sve to nije stvarno.“

11. ŠTO JE TV STUDIO BJELOVAR?

Jakov :“To je na televizoru i tamo se snimaju neke stvari“

12. ŠTO JE POŠTA?

Vlatka:“U poštu se šalju pisma“

Ovo su autentične izjave djece o ustanovama, zgradama i mjestima grada Bjelovara.

4. POSJETI

Ovaj projekt je zamišljen najviše kao terenski rad.Takvim pristupom istraživanju djeca će sama svojim osobnim iskustvom moći vidjeti i doživjeti mjesta i ustanove u njihovom gradu.

4.1. POSJET BJELOVARSKO- BILOGORSKOM RADIJU

Na samom ulasku dočekala nas je Antonija jedna od djelatnica radija.
Ušli samo u studio gdje se snimaju emisije, sve je bilo opremljeno različitim uređajima, djeca su sjela i počela su pitanja:

Luka T.: „Za šta su one slušalice?“
Jakov: „Daj ih meni ja bi probao.“

Nakon dogovora svi su probali slušalice i evo što su rekli:

Jakov: „Kak je ovo dobro, daj malo pojačaj.“
Bruno: „To sam vidio na televiziji.“
Patricija: „Kad se snima pjesma to imaju.“
Luka H.: „To je baš cool!“

Teta Antonija odvela nas je u sobu gdje se emitiraju emisije koje mi čujemo na radiju. Urednik je na kratko prekinuo pričati i najavio goste koji su mu došli te ih pustio da pozdrave koga žele u eter.
Svi su bili oduševljeni i nisu željeli ići u vrtić. Na izlasku iz zgrade još smo posjetili uredništvo novina Bjelovarac.

Komentar za kraj: Bruno:“Ovo je danas baš bilo super!“

4.2. POSJET HOTELU

Djecu je zanimalo što se nalazi u toj velikoj zgradi pokraj ceste, neki su pretpostavili da je to hotel, ali većina nije znala, pa smo krenuli i tamo.

Na pitanje što je hotel i čemu on služi djeca su ovako odgovorila:

Patricija: „Tamo se jede i pije kava.“
Luka H.:“ U hotelu možeš piti.“
Mislav:“To je velika kuća vidio sam je, mama mi je pokazala.“
Bruno:“Ja mislim da tamo može spavati neko.“
Magdalena:“Ne znam.“
Jakov:“Kad su bili svatovi tu su spavali neki ljudi.
Luka J.:“Ja sam tamo bio u svatovima.“

Pred hotelom nas je dočekao direktor i poveo nas u obilazak. Na samom ulazu objasnio je djeci čemu služi hotel.
Vidjeli smo sobe, konferencijsku dvoranu, recepciju, kuhinju i salu za sastanke.
Počastili su nas grickalicama i bombonima, te smo pošli prema vrtiću.
Sada svi znaju čemu služi hotel, pa Bruno ovako kaže: „Kad nemaš gdje jesti ni spavati dođeš ovdje“.
Slijedeća naša posjeta bila je knjižnici – dječji odjel. Djeca su tamo već bila i imala određene informacije i saznanja o tome da se tamo posuđuju knjige i dvd-i.

4.3. POSJET DJEČJEM ODJELU KNJIŽNICE

Na ulasku u knjižnicu dočekale su nas teta Irena i teta Branka, povele su nas unutra.
Djeca su se ugodno smjestila i teta Branka j počela pričati čemu služi knjižnica, kako je nastala, da je najstarija zgrada u gradu, a onda nam je počela pričati o knjigama. Na pitanje što ne smijemo raditi s knjigama djeca su ovako odgovorila:

Mislav:“Ne smijemo ih trgati.“
Maja:“Ne smijemo ih bacati.“
Patricija:“Ne smiju biti dugo kod nas.“
Jakov:“Ne smijemo ih zamazati.“
Gabriel:“Ni neskwik ne smiješ piti na njima.“
Luka H.:“A, ni jesti ništa jer bi se zamazale.“
Lucija B.:“Moramo ih voljeti.“
Magdalena:“Ja ih čuvam.“
Bruno:“Trebamo ih polako listati.“

Posjet je završio nakon razgledavanja mnogobrojnih knjiga, slikovnica, časopisa, dvd-a i svega ostalog što sadrži dječji odjel knjižnice.

4.4. POSJET HRVATSKOJ RADIO-TELEVIZIJI STUDIO BJELOVAR

Najveće oduševljenje za djecu bila je posjeta HTV-studio Bjelovar.
Uzbuđenje je bilo veliko i svi su s nestrpljenjem čekali tu posjetu.

Prilikom ulaska dočekao nas je zaštitar i najavio kod urednika Sanija Lukića koji je bio naš domaćin i uveo nas prvo u montažu.

Djeca su sjela na fotelje i stolice u montažnoj sobi i evo što su pitali.

Jakov:“Kakvi su sve ovo gumbi, ima ih jako puno?“
Mislav:“Za šta su ove ručice?“
Gabriel:“ Kak imate tak puno televizora?“
Bruno:“A šta se tu sve može montirati?

Nakon što je urednik odgovorio na većinu njihovih pitanja, pola skupine odveo je u sobu za snimanje, a ostali su ostali u montaži.

U sobi za snimanje stavio im je mikrofon i uključio kameru tako da su ih prijatelji mogli gledati u montažnoj sobi. Bilo je puno smijeha jer im nije bilo jasno kako mogu vidjeti prijatelje.

Poslije su se skupine zamijenile i tako je to trajalo dosta dugo. Svi su bili jako sretni, a pitanje za kraj bilo je: KAD ĆEMO DOĆI OPET?

4.5. POSJET II. OSNOVNOJ ŠKOLI

Zbog skorog odlaska u školu otišli smo u posjet II osnovnoj školi. Tamo nas je dočekala učiteljica Ivana sa svojim učenicima koji su nam pripremili mali program. Djeca su bila vrlo znatiželjna i obazrivo su sve promatrala i gledala, na poziv učiteljice da sjednu u klupe to su i učinili. Posjet smo završili jedući krafne i pijući sok koji su nam pripremili, a mi smo za učiteljicu izradili ogrlicu, a djecu počastili bombonima.

5. PJESMA-„JA ŽIVIM U BJELOVARU“

JA ŽIVIM U BJELOVARU

Ja živim u Bjelovaru, najljepšem gradu,
tamo su naše ulice, naš vrtić i prijatelji
Refren:
Bjelovar, Bjelovar moj najljepši grad 2x
Volim svoj mali svijet, a on je u našem gradu.

Refren:
Bjelovar, Bjelovar moj najljepši grad 2x
U njemu su djeca vesela i sretna
ko ptica proljetna

Refren:
Bjelovar, Bjelovar moj najljepši grad 2x

6. SURADNJA S RODITELJIMA

Suradnja s roditeljima bila je više nego dobra. Većina roditelja aktivno se uključila u projekt, pa tako tata od Luke Hrge ponudio se da izradi maketu paviljona, što je i vrlo uspješno napravio. Mama od Patricka Matekova donosila nam je daščice, letvice i sve što je bilo potrebnu za maketu, a također i kalendare i slike Bjelovara. Također su se i ostali roditelji uključili donošenjem razglednica, slika, fotografija i kalendara grada Bjelovara. Svima smo bili jako zahvalni na pomoći.

”Manje”

 

LJUDSKO TIJELO

”Više”

KAKO SMO POČELI…

Sam projekt pokrenut je formiranjem „kutića doktora“.Djeca su od kuće donosila razne kutijice od lijekova, zavoje, gaze…Stalno su nas ispitivali koji je lijek za što, te su kroz ta saznanja počeli ispitivati i o dijelovima tijela.
Odlučile smo da ćemo krenuti u projekt.

KROZ PROJEKT SMO HTJELE:

Omogućiti djeci pomoću raznih enciklopedija, slikovnog materijala, raznovrsnim igrama,posjetom, omogućenim različitim oblicima izražavanja,…. da što bolje upoznaju ljudsko tijelo kroz što više oblika vlastitog djelovanja.

omogućiti djeci da saznaju:
–  gdje se nalazi koji dio tijela, za što služi pojedini dio tijela, funkcije pojedinih organa,
– koje osjete imamo, funkcije osjeta,
– što moramo raditi da bi bili zdravi, kako se moramo hraniti, prednosti zdrave prehrane
– oblik, izgled, boja pojedinih dijelova tijela i organa,
– razliku ženskog i muškog ljudskog tijela
– i uoče strukturu ljudskog tijela ( kostur, mišići… )
– i da se upoznaju sa zanimanjem liječnika
– i usvajaju nove pojmove ( bubnjić, zjenica, stetoskop, krvotok, arterije, vene, gips, ….)

Na samom početku projekta odlučile smo saznati (postavljanjem različitih poticajnhi pitanja) što djeca uopće znaju o funkcijama tijela, te o samom ljudskom tijelu.

Čemu služi vid/oko ?

Hana: „Da gledamo“
Teo:“Da gledamo, da svašta pogledamo,i crtić i da pogledamo snijeg kroz prozor i
da vidimo svašta.“
Jakov:“Očima bolje vidimo i možemo vidjeti svoje prijatelje.“
Josip:“Oči imamo da gledamo i da ih zatvorimo.“
Filip :“Oči imamo da žmirimo.“

Čemu služi sluh/uho?

Teo:“Uho imamo da možemo čuti i slušati.“
Dorijan:“Na uho čujemo prijatelje, mamu, tatu i tetu.“
Josip: „Uho imamo da čujemo i da opet nešto čujemo.“
Filip:“Uho moramo paziti da nije zmazano.“

Čemu služi nos/njuh?

Hana: „Kroz nos dišemo.“
Teo:“Kroz nos možemo disati i mirisati.“
Borna: „Nos imamo da pušemo.“
Filip: „Nos imamo da ga puhamo.“

Čemu služe usta/okus?

Teo: „Na usta jedemo i dišemo.“
Jakov: Usta imamo da možemo pričati, jesti, a u ustima imamo jezik i zube.

Čemu služe ruke/dodir?

Teo:“Rukama pipamo i diramo i možemo svašta dotaknuti.“
Dorian: „Ruke imamo da dižemo“
Borna:“Ruke imamo da se mogu igrati sa igračkama.“
Josip:“Ruke imamo da uzmemo zdjelicu i noževe i da onda jedemo.“

– djeca uglavnom navode da vid služi da vidimo i da gledamo očima; za sluh nam služe uši, njima čujemo; da nam za mirise treba nos i da njime mirišimo; ustima osjetimo okus hrane; dok rukama dodirujemo;…
– vrlo laku su davali odgovore na pitanja o izgledu pojedinog dijela tijela
– njihovi odgovori bili su očekivani, naša pretpostavka bila je ispravna

– TEO R.: „Svi imamo ruke sa prstima, netko nema ako ih odreže.Ako smo
mali imamo male ruke,a ako smo veliki onda su nam ruke velike!“
– JAKOV K.: „Ja imam dva oka na glavi i oči su male, moje su smeđe!“
– HANA Đ.: „Usta su nam isto na glavi i moramo ih mazati „labelom“!“
– PATRICIA: „Uha imam dva i nisu baš okrugla,malo su duža!“

”Manje”

 

PRAČOVJEK

”Više”

KAKO JE PROJEKT ZAPOČEO?

Bruno nam je jedan dan donio u vrtić dokumentarni film o životu pračovjeka, svi su ga sa velikim zanimanjem pratili i tada su počela pitanja…..


CILJEVI I ZADACI PROJEKTA

-omogućiti djeci pomoću različitog slikovnog materijala, audio-vizualnim snimkama, raznovrsnim igrama i različitim oblicima izražavanja da što bolje upoznaju svijet pračovjeka
– odgovoriti djeci na mnogobrojna pitanja kao što su:
Kako je izgledao pračovjek, kada je živio ,što je jeo, kako se oblačio, gdje je živio i dr. ?

ŠTO SMO SVE RADILI:

-izrađivali odjeću od krzna
-izrađivali oruđa i oružja od kamena i drveta
-pokušavali paliti vatru pomoću drveta i kamena

-proučavali enciklopedije, slike
-slikali, ljepili, modelirali, šivali
-istraživali evoluciju čovjeka
-izrađivali plakate
-gledali dokumentarni film :Život pračovjeka
….i još mnogo toga…..

”Manje”

 

error: Content is protected !!